PISjournal– Prije dvije godine, nakon objave smrti dugogodišnjeg vođe grupe, Mulla Omera, a potom i smrti njegovih nasljednika, Mulla Akhtara Mansoura i Mulla Hebatullaha Akhundzadea, talibani su se podijelili u frakcije. Ali, prema američkom planu, oslobađanje poznatih osoba grupe, poput Mulla Abdul Ghani Baradara, koji je bio u pakistanskim zatvorima, oživjelo je aktivnosti grupe.
Jučer, dok je svijet gledao u nevjerici, pao je Kabul, glavni grad Afganistana, a talibanski militanti uspjeli su zauzeti posljednji i najvažniji veliki grad Afganistana bez velikog otpora. Međutim, brzi napredak talibana i jednodnevno osvajanje Kabula bili su nezamislivi čak ni najpesimističnijim stavovima o mogućnosti da se vojska i vladine snage odupru talibanskim pobunjenicima.
Ranije su zapadne obavještajne agencije, vojska i političari sugerirali da bi se afganistanska vojska mogla tri sedmice odupirati ofanzivi talibana za zauzimanje Kabula, dok još zapadne zemlje još nisu uspjele evakuirati svoje državljane i osoblje ambasada iz Afganistana. Ovo je dovelo do velikog obavještajnog i vojnog neuspjeha za Sjedinjene Države i Zapad. U međuvremenu se sada postavlja pitanje koji su uzroci brzog i lahkog pada Kabula i talibanske dominacije u Afganistanu.
Pogrešne obavještajne procjene; Iznenađenje ili zavjera?
Ranije u julu, obavještajna zajednica SAD -a procijenila je da bi Kabul mogao pasti u roku od šest mjeseci, ali u posljednjoj procjeni koju je jučer objavio Washington Post, pozivajući se na izvore američke vojne obavještajne službe, tvrdilo se da bi Kabul mogao pasti u roku od 90 dana ili da bi se to moglo dogoditi za svega 30 dana. Sada su brzi kolaps afganistanske vlade i nastali kaos izazvali mnogo kritika na račun Bidena od republikanaca, koji kažu da je pretrpio poraz.
Republikanski čelnik Senata Mitch McConnell nazvao je izvlačenje američkih diplomata “sramotnim”. Sjedinjene Države i druge zapadne zemlje nisu imale čak ni priliku izvući svoje državljane iz Afganistana, pa su poslale trupe u Afganistan kako bi evakuirale ambasade što je prije moguće.
Pentagon i State Department u nedjelju su u zajedničkom saopćenju rekli: “Poduzimamo niz koraka kako bismo osigurali međunarodni aerodrom Hamid Karzai kako bismo omogućili siguran odlazak američkog osoblja i njihovih saveznika iz Afganistana civilnim i vojnim letovima.” Biden je naredio da dodatnih 1.000 vojnika uđu u Kabul kako bi osigurali njihovu evakuaciju. “Vidjeli smo da afganistanska vojska ne može odbraniti zemlju, a to se dogodilo brže nego što se očekivalo”, rekao je američki državni sekretar Anthony Blinken.
Zaoštravanje domaćih i međunarodnih kritika američke vlade i otkrivanje velikog obavještajnog i vojnog poraza Washingtona u Afganistanu, koji je narušio imidž velesile na međunarodnoj sceni, doveo je do toga da su neki kritičari brzog povlačenja SAD -a iz Afganistana izrazili sumnju u nemogućnost povratka Al-Qaede u Afganistan, što je bila jedna od ključnih tačaka u sporazumu iz Dohe s talibanima. General Mark Millie, načelnik združenog štaba, u telefonskom razgovoru sa senatorima od nedjelje, rekao je da se očekuje da će američki dužnosnici promijeniti svoje prethodne procjene o brzini kojom se terorističke skupine obnavljaju u Afganistanu.
S obzirom na razvoj situacije, dužnosnici vjeruju da se terorističke skupine poput Al-Qaede mogu razvijati brže nego što se očekivalo. U međuvremenu, postoje i drugi izvještaji da su američke obavještajne agencije u svojim posljednjim procjenama napretka talibana, tajno upozorile Bijelu kuću na mogućnost brzog pada Kabula, ali su Biden i njegov tim ignorirali ta upozorenja. To može pojačati glasine da je američki plan u principu bio brzi pad Kabula i rušenje vlade i dominacija talibana, suprotno propagandnim istupima na nedavnim pregovorima u Dohi i izjavi o potpori otporu afganistanske vojske.
Preuvjeti brzog pada Kabula
Bez sumnje, važan dio velikog neuspjeha afganistanske vojske i snaga sigurnosti u pružanju otpora talibanskim militantima treba tražiti u vrsti organizacije, obučenosti i učinkovitosti afganistanskih vojnih snaga, za što su posljednjih 20 godina bile odgovorne NATO i Sjedinjene Države. Strategija Bijele kuće u tom pogledu temelji se na održavanju ovisnosti vojski zemalja domaćina i američkih baza o njihovom stalnom prisustvu. Zapravo, sve dok su Sjedinjene Države vodile strategiju vojne prisutnosti u Afganistanu, upravljale su procesom na takav način da vladine snage nisu mogle samostalno poraziti talibane i uvijek je među afganistanskim narodom i dužnosnicima postojao osjećaj za prisustvom stranih trupa u ovoj zemlji.
Sada kada se američka strategija promijenila, nedostatak samopouzdanja i strah od napretka talibana odjednom su dezorjentirali lidere zemlje i doveli do sloma afganistanske vojske. Također, u posljednje dvije decenije ubijen je veliki broj visokih lidera fronta otpora Sjevernog Afganistana protiv talibana, što je otežalo lokalni otpor talibanskoj pobuni na sjeveru i u središtu zemlje. Burhanuddin Rabbani, general Davood, general Shah Jahan Nouri, general Raziq, Seyyed Mustafa Kazemi, general Seyyed Kheili, Samangani i … svi su oni bili saborci Ahmada Shaha Massouda, bili su među žrtvama ovih serijskih ubistava. U vakuumu nema snažnog vođe koji može ujediniti lutajuće i prestravljene ljude protiv terorista.
U krvavoj čistki antitalibanskih lidera vidljivi su i tragovi etnocentričnih vladinih dužnosnika u blizini predsjedničke palače i stranih obavještajnih službi. U svemu ovome, naravno, ne treba zanemariti raširenu korupciju u strukturi afganistanskih snaga sigurnosti, što je još jedan dio neuspjeha američkog projekta izgradnje države u ovoj zemlji. Washington Post izvijestio je da su talibani ponudili mito kabulskoj vladi i službenicima afganistanske vojske početkom 2020. zbog predaje ili predaje oružja, a u roku od godinu i po dana sastanci su dosegli regionalnu razinu, a potom i razinu provincija, što je dovelo do predaje afganistanskih snaga.
S druge strane, uspon talibana u posljednje dvije godine bio je zapanjujući. Prije dvije godine, nakon objave smrti dugogodišnjeg vođe grupe, Mulla Omera, a potom i smrti njegovih nasljednika, Mulla Akhtara Mansoura i Mulla Hebatullaha Akhundzadea, talibani su se podijelili u frakcije. Ali, prema američkom planu, oslobađanje poznatih osoba grupe, poput Mulla Abdul Ghani Baradara, koji je bio u pakistanskim zatvorima, oživjelo je aktivnosti grupe.
Nezadovoljstvo afganistanskog naroda okupacijom zemlje od strane stranih snaga i nedostatak poštivanja suverene neovisnosti zemlje od strane Amerikanaca, jer je Bijela kuća diktirala svoju politiku vladi u Kabulu, kao i nezadovoljstvo standardom života i rasprostranjenom korupcijom, dovelo je do toga da je afganistanski narod u potpunosti uskratio potporu sadašnjoj vladi, a talibani su iskoristili ovu situaciju kako bi ubrzali svoje napredovanje.
