Muna Dajani
PISjournal – Srž izraelske okupacije palestinskih teritorija je njegova krađa palestinskih prirodnih resursa, uključujući zemlju i vodu, što pogoršava klimatsku krizu. Palestinska borba je također borba za klimu i životnu sredinu i decenijama se palestinske organizacije civilnog društva i njihovi globalni partneri bore da postignu pravdu po ovim pitanjima. Ipak, klimatska kriza napreduje brzinom većom nego što to mogu mnoga vladajuća tijela širom svijeta da postignu i sa izraelskom tekućom vojnom okupacijom Palestine, Palestinci nisu u stanju da ublaže većinu njenih efekata.
Ali Palestina je jedinstvena iz još jednog razloga. Njeno vodstvo, Palestinska samouprava (eng. PA), sudjeluje u opstrukciji značajnijih napora u postizanju klimatske i ekološke pravde.
Od Sporazuma iz Osla (1993. g.) palestinska borba je svedena na projekat izgradnje države koji je osuđen na propast sve dok postoje status quo vojne okupacije i korumpirano palestinsko vodstvo. Svojim učešćem na UN-ovim klimatskim konferencijama COP i drugim međunarodnim forumima o klimatskim promjenama, koji promoviraju saradnju između država, PA nastavlja da razdvaja klimatska i ekološka pitanja od izraelske vojne okupacije Palestine, efektivno je depolitizirajući i normalizirajući.
Na ovim međunarodnim forumima i konvencijama rijetko se govori o istinskoj ekološkoj pravdi koja bi s okončanjem izraelske okupacije donijela i obnavljanje prava Palestinaca na pristup njihovim prirodnim resursima. Zbog toga borbu za klimatsku i ekološku pravdu u Palestini i dalje finansiraju međunarodni donatori koji, zajedno sa PA, nastoje upravljati izraelskim klimatskim aparthejdom umjesto da Izrael i njegove saveznike tjeraju da ga okončaju.
Normalizacija izraelskog klimatskog aparthejda u Palestini
Okvir izgradnje mira kroz pregovore, koji provodi i promovira zapadni svijet u posredovanju s Izraelom i PA, nije ništa drugo do skup ‘kolonijalnih praksi’ koje koriste kolonizatorima na račun koloniziranih. Ovaj okvir je decenijama oblikovao inicijative i politike usmjerene na rješavanje klimatskih kriza u Palestini. Kao rezultat toga, ekološka i klimatska pitanja su kontinuirano odvojena od političke stvarnosti vojne okupacije, tako da programi ne uspijevaju poremetiti izraelsku kolonijalnu praksu naseljenika.
Naprimjer, inicijative koje finansiraju donatori kao što su EcoPeace i Institut Arava godinama su koristile slogane kao što su „životna sredina ne poznaje granice“ i „zbližavanje ljudi“ za promoviranje saradnje između Izraela i Palestine oko klimatske i ekološke pravde. Palestinske ekološke organizacije i njihovi saveznici dugo su kritikovali ove inicijative za normalizaciju i legitimizaciju izraelske okupacije pod krinkom održivog razvoja, izgradnje povjerenja i ozelenjavanja okoliša. U osnovi, ove šeme služe za zanemarivanje onoga što je očigledno stanje klimatskog aparthejda i promoviranje klimatske krize kao još jedne arene u kojoj su saradnja i dijalog odgovor umjesto radikalnih političkih promjena.
Tehnološka rješenja depolitiziraju aparthejd
Mnoge od ovih zajedničkih inicijativa i programa koje finansiraju donatori propagiraju ideju da se problemi klime mogu riješiti tehnologijom bez rješavanja temeljnih političkih realnosti. Ali klimatska kriza nije prirodna pojava; stvorili su je ljudi i održavaju je ljudi – političkim i ekonomskim odlukama. U slučaju Palestine, na efekte klimatskih promjena utiču i još ih više pogoršavaju kolonijalizam izraelskog naseljavanja i krađa prirodnih resursa.
Naprimjer, umjesto da se zalažu za to da se na Izrael izvrši lokalni, nacionalni i međunarodni pritisak kako bi se obavezao na poštovanje prava Palestinaca na vodu, EU i drugi donatori naglašavaju potencijal tehnologije u rješavanju onoga što nazivaju „oskudica vode“ u Palestini. Ova razvojna šema koju predvode donatori zamagljuje temeljnu političku stvarnost: „oskudica vode“ u Palestini povezana je s izraelskom vojnom okupacijom i izraelskom krađom prirodnih resursa Palestinaca, uključujući vodu.
Naredni primjer: Zeleni klimatski fond, multilateralni finansijski mehanizam UN-ove Okvirne konvencije o klimatskim promjenama, trenutno podržava petogodišnji projekat fokusiran na povećanje dostupnosti vode za održivu poljoprivredu u Gazi kroz pročišćavanje otpadnih voda. Ovo tehnološko rješenje zanemaruje političku realnost s kojom se Gaza suočava zbog izraelske blokade i opsade, te praktično izoluje Gazu od ostatka Palestine. Na kraju krajeva, i ovo rješenje koristi donatorska sredstva za upravljanje postojećom situacijom umjesto da okonča vojnu okupaciju i nezakonitu ekonomsku opsadu Gaze.
Ekomanipulativni naseljenički kolonijalizam i etničko čišćenje
Ovi problematični pristupi klimatskim promjenama pogađaju ne samo Palestince na okupiranoj Zapadnoj obali i Gazi, već i stotine hiljada Palestinaca koji žive u Izraelu, kao i Sirijce na okupiranoj Golanskoj visoravni (Jawlani). Izrael se ratifikacijom Pariškog sporazuma obavezao na smanjenje emisija stakleničkih plinova iz 2005. godine za 25% do 2030. godine, a to želi postići razvojem zelenih energetskih projekata na okupiranim teritorijama.
Na okupiranom Golanu ovo ima oblik velike vjetroelektrane čija se izgradnja planira na ono malo preostalih poljoprivrednih površina sirijskih Jawlanija. A od januara 2022. godine Izrael u sklopu projekta izravnavanja dina i sadnje drveća tjera Palestince iz njihovih domova i zemljišta u Naqabu. Dakle, ekomanipulacija: Izrael ovim projektima u suštini prikriva politike naseljeničkog kolonijalizma i etničkog čišćenja koje provodi nad Palestincima.
Šta Palestincima treba
Klimatske promjene širom Palestine moraju se shvatiti kao inherentno politička stvarnost pogoršana decenijama kolonijalizma izraelskog naseljavanja i krađom prirodnih resursa. Da bi se klimatska pravda našla u centru palestinske narodne mobilizacije, ključno je osporiti inicijative za izgradnju mira i saradnje koje normalizuju i depolitiziraju naseljeničko-kolonijalnu vojnu okupaciju.
Ovog važnog posla već se prihvatilo više palestinskih organizacija civilnog društva. PENGON, Palestinska mreža nevladinih udruženja za zaštitu okoliša, npr., prednjači u podizanju svijesti i mobiliziranju za ekološku i klimatsku pravdu i pristup vodi u Palestini. Slično tome, Al-Haq, vodeća palestinska organizacija za ljudska prava, naglašava potrebu za udruživanjem borbi iz raznih sektora u borbu protiv klimatskih promjena, uključujući istraživanje njihovog uticaja na žene u dolini Jordana koju je okupirao Izrael.
Da bi takvi napori bili prošireni i osnaženi, PA i međunarodna zajednica moraju podržati djelovanje zasnovano na pravdi, a osporavati međunarodne forume za normalizaciju klimatskog aparthejda, kakav je COP. Nadalje, donatorska zajednica treba prestati podržavati projekte zelene normalizacije koji zanemaruju političku realnost i disparitet između moći Palestinaca i moći Izraelaca. Lokalni i međunarodni borci protiv klimatskih promjena trebali bi se fokusirati i na rješavanje historijskih klimatskih i ekoloških nepravdi u Palestini, a da bi Izrael odgovarao za krađu prirodnih resursa Palestinaca.
Konačno, međunarodna zajednica treba podržati mobilizaciju lokalnih, nacionalnih i međunarodnih resursa kako bi na Izrael izvršila pritisak da prizna palestinska prava na vodu i zemljište i obaveže se na poštivanje tih prava. Ovi koraci bi postavili okvir pravde u centar palestinske narodne mobilizacije, što bi Palestincima omogućilo ne samo da obnove svoju životnu sredinu i ublaže klimatske promjene, već i da povrate historijske veze sa svojim zemljištima i resursima.
aparthejda aparthejda aparthejda aparthejda aparthejda
