Sanadin Voloder pada
Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.
PISjournal – Ukidanje Halifata 1924. godine je jedan od najkrupnijih događaja u savremenoj historiji islama. Šok koji je uslijedio nakon pada Halifata u muslimanskim društvima se jednim dijelom pozitivno kanalisao kroz jačanje obnoviteljskih ideja.
Taj šok je prerastao u duh vremena koji se mogao osjetiti u skoro svim dijelovima muslimanskog svijeta. Na ovaj način tokom 20. stoljeća nastajala su mnoga udruženja, džemati i pokreti, idejno i organizacijski manje ili više povezani koji su imali cilj da izbore slobodu i povrate dostojanstvo muslimanskih naroda.
Najveće vrelo reformizma i obnoviteljske energije bio je egipatski Al-Azhar, gdje su dolazili studenti iz cijelog svijeta koji su se upoznavali sa djelima i stavovima savremenih intelektualaca kao što su Rida, Abduhu, Afgani i drugi, a koji su ranije afirmisali ideje reformizma ummeta.
Egipatsko društvo koje gaji najdužu urbanu tradiciju sa svim različitostima u islamskoj civilizaciji je jedino imalo kapaciteta da iznjedri ideju, pokret, džemat koji će anulirati muslimanske podjele i razlike te ponuditi jasan program rada i obnove islamske civilizacije koji se temelji na okupljanju na onome što je zajedničko uz uvažavanje različitosti.
Borba za povratak dostojanstva muslimanskih naroda
Ime koje je personifikacija islamskog aktivizma u 20. stoljeću jeste Hasan Benna. On je osnivač i vođa pokreta Muslimanska braća koji se od osnivanja u gradu Ismailija 1928. godine raširio toliko da danas ima ogranke ili svoje idejne varijante u gotovo cijelom svijetu.
Benna je spojio intelektualno-reformističko naslijeđe sa terenskim radom kroz organizaciju koja je za kratko vrijeme privukla milionsko članstvo.
Fokus djelovanja Benne, odnosno Muslimanske braće od početka je bio na jedinstvu ummeta kroz podizanje svijesti i vraćanje dostojanstva muslimana. Na tom putu najviše truda je uloženo na antikolonijalnu borbu, a od 1948. godine pitanje Palestine je jedno od ključnih za Ihvane.
Za razliku od drugih Muslimanska braća nisu vodila utopističkom slikom svijeta negirajući međunarodni poredak nego su tražili alternative za djelovanje u datim okolnostima.
Iako su osnovni razlozi nastanka Muslimanske braće borba protiv kolonijalizma i borba za ljudska prava ovaj Pokret je često optuživan za nasilje i terorizam. Istina, bilo je pojedinaca i grupa u njihovim redovima koji su djelovali samostalno i nasilno što je bila reakcija na zatvorske torture egipatskog režima kojima su brojni Egipćani bez obzira na uvjerenja bili izloženi u proteklih deset godina nakon svrgavanja jedinog demoktatski izabranog predsjednika Egipta.
Povezivanje Muslimanske braće sa terorizmom je klasični način pritiska i stigmatizacije Zapada prema muslimanskim elitama koje se zalažu za prava muslimana na učešće u vlasti i u odlučivanju. Čak Muslimanska braća više preferiraju nenasilno i dugoročno djelovanje kako bi se ljudi na individualnom nivou, a onda i kolektivno postepeno vratili islamskim vrijednostima od promjena kroz revoluciju.
Arapsko proljeće je bio kratak period kada su mnoga arapska društva osjetila plodove više desetljeća borbe Pokreta. Međutim, ta radost je kratko trajala. Nažalost građani Egipta a izgleda i Tunisa nisu imali dovoljno odlučnosti da sudbinu svog društva uzmu u svoje ruke. Izgledno je da psihologija arapskih društava još nije spremna za korjenite političke promjene koje su se desile u Iranu prije četiri decenije ili u Turskoj gdje je odlučnost građana bez obzira na stranačko opredjeljenje protiv vojnog udara bila presudna za očuvanje demokratije u julu 2017. godine. Pored navedenog, ne smijemo zaboraviti uspjeh pokreta Hamas u Gazi koji je idejni izdanak Muslimanske braće i predstavlja najveći otpor jedinoj preostaloj koloniji na svijetu.
Deset godina brzih promjena
U proteklih deset godina geopolitička arhitektura Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike se gotovo u potpunosti izmijenila. Nakon brzog “zamrzavanja” Arapskog proljeća instaliran je IDIŠ u cilju uništavanja koncepta islamskog političkog i državnog uređenja te “muslimanski hladni rat” između regionalnih rivala zbog čega je Katar bio u blokadi, a uticaj Turske je bio sužen na historijski minimum. Međutim, realnost svjetskih geopolitičkih procesa je ipak dovela do pozitivnih pomaka u zadnje dvije godine kroz obnavljanje odnosa između Irana i Turske sa arapskim monarhijama i Egiptom.
Međutim, od svih država regije samo Egipat konstantno tone pod teretom inflacije u dužničko ropstvo. Mnogi analitičari ovo stanje nazivaju “prokletstvom Rabie”. Naime, 15. augusta se navršilo deset godina od masakra na dva kairska trga (Rabia i Nahda) u kojima je pred očima cijelog svijeta ubijeno preko 1000 simpatizera Muslimanske braće.
Egipat je najzaduženija država regije, samo je Šri Lanka zaduženija. To ne sprečava režim da i dalje ulaže u odbranu i u grandiozne projekte čija svrha je upitna. S druge strane Zapad i dalje podržava diktaturu i to naziva “stabilnošću” što je ustaljena praksa za suspenziju demokratije u “državama u razvoju”. Međutim, taj Zapad se sve češće suočava sa valovima migracija preko Mediterana što predstavlja jedan oblik fakture za njihovu neokolonijalnu politiku.
Ponavljanje historije – tragedija
Pokret Muslimanska braća je i ranije preživio periode intenzivne torture i stagnacije iz koje je izlazio ojačan i podmlađen. Međutim u proteklih deset godina se ne nazire obnova njegova djelovanja u Egiptu. Slično je stanje i u drugim arapskim državama gdje su političke opcije proistekle iz Pokreta izgubile privlačnost pod pritiskom vlasti i negativnih ekonomskih procesa.
Među manjinskim zajednicama na Zapadu sljedbenici Muslimanske braće često vode lidersku ulogu u intelektualnim i omladinskim krugovima. Među njima je svakako najistaknutiji Tariq Ramadan koji je unuk Hasana Benne. I on se suočio sa dvostrukim aršinima “zapadne demokratije” i nakon višegodišnjeg procesa ovog ljeta je oslobođen optužbi. Sličnu sudbinu je proživio još jedan Egipćanin dr. Farid Hafez koautor Evropskog godišnjeg izvještaja o islamofobiji. Kroz ova dva primjera u Evropi je propao pokušaj kriminalizacije islamskog društvenog aktivizma koji je označen zlonamjernim terminom “politički islam”.
Najveći uspjeh Muslimanske braće je u globalnoj afirmaciji na nivou ummeta sveobuhvatnog promišljanja islama kojeg je Benna proklamovao kroz 20 principarazumijevanjaislamarazradilimnogiautoritetiproistekliizPokretakaošto je Muhammed Gazali, Jusuf Karadavi i drugi.
Nasilna smrt Hasana Benne, odnosno atentat koji je izvršen od strane vlasti 12. 02. 1949. godine se ne razlikuje mnogo od smrti Muhameda Mursija u zatvoru kao i smrti mnogih članova Muslimanske braće i drugih boraca za promjene u egipatskom društvu. Dženazi Benne su prisustvovali samo njegov otac i ženski dio porodice. Takva se praksa vratila u Egiptu u proteklih deset godina.
Historija se ponavlja i kad je u pitanju ponašanje diktatora. Naser i Sisi su nakon mnogo prolivene krvi muslimana posegnuli za „čišćenjem“ svog imidža kroz obavljanje umre kako bi se prikazali u boljem svjetlu u javnosti.
Bennina izreka “Demokratija je za njih kao kip koji je napravljen od hurmi! U njega vjeruju kada im donosi ono što vole, a pojedu ga kada im se ne svide rezultati koje im donosi!” se obistinila kroz licemjerni odnos Zapada prema demokratskom iskoraku egipatskog naroda koji očito nije u njihovom interesu.
Slikovito pojašnjenje stanja u kojem se Egipat predugo nalazi dao je šejh Abdulhamid Kišk, najglasniji i najsrčaniji egipatski hatib u izreci “Devet desetina nepravde je u Egiptu, a zadnja desetina kruži svijetom i kad padne noć ona prenoći u Egiptu”.
Ekskluzivno PISjournal
