Seyed Hossein Mousavian
Devet prepreka za oživljavanje iranskog nuklearnog sporazuma- Iranski vrhovni čelnik Ajatolah Ali Hamnei rekao je 8. januara da Teheran ne žuri da se Sjedinjene Države ponovno pridruže nuklearnom sporazumu iz 2015. godine koji je formalno poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), ali, također je rekao, sankcije Iranu moraju biti odmah skinute.“Ako se ukinu sankcije, povratak Amerikanaca ima smisla”, inzistirao je . Novoizabrani predsjednik Joe Bajden objavio je svoj plan da se vrati nagodbi ubrzo nakon što položi zakletvu. “Ako se Iran vrati u strogo poštivanje nuklearnog sporazuma,” napisao je on u izdanju CNN-a, “Sjedinjene Države bi se ponovo pridružile.” Njegov iranski kolega, predsjednik Hassan Rouhani, također je izrazio spremnost da se vrati dogovoru, navodeći da, “Iran bi mogao da se uskladi sa sporazumom za sat vremena nakon što to učine Sjedinjene Države.”
Prije pet godina, nakon godina intenzivnih pregovora, šest svjetskih sila uspjelo je s Iranom potpisati najopsežniji svjetski nuklearni sporazum. Iako je dogovor bio politički, takođe je ratificirala od strane Vijeća sigurnosti UN-a Rezolucijom 2231. I, prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), organizacija zadužena za verifikaciju sporazuma tehničke aspekte, Iran je u potpunosti u skladu sa dogovor oko tri godine, sve dok se predsjednik Trump nije povukao iz njega u maju 2018. Kao odgovor na američko kršenje nuklearnog sporazuma, Iran je previše smanjio neke svoje obveze . Nedavno, 4. januara, Iran je objavio da je povećao nivo obogaćivanja uranijuma na 20 posto.
Iako je oživljavanje sporazuma sigurno još uvijek moguće, to neće biti lako. Dvije će strane trebati prevladati devet prepreka da bi se to ostvarilo.
Prvo, redoslijed međusobnog povratka mogao bi biti neposredni problem. Iran očekuje da će Sjedinjene Države prvo ukinuti sankcije, jer se prva povukla Trumpova administracija. Iako je zahtjev Teherana legitiman, Washington može zatražiti da se Iran potpuno udovolji prije ukidanja sankcija. Zaista, direktno čitanje citata iz izdanja Joea Bidena sugerira upravo to. U ovom scenariju, nakon izvršne naredbe Joea Bidena o ponovnom pridruživanju sporazumu, Iran i svjetske sile mogu se sastati i dogovoriti realni plan s određenim vremenskim okvirom proporcionalnih uzajamnih radnji.
Drugo je pitanje šta predstavlja usklađenost. Tijekom Obamine administracije postojala je jedna glavna prepreka punoj realizaciji uvjeta sporazuma: Mnoge američke primarne sankcije, usmjerene prema američkim građanima i stalnim stanovnicima, organizacijama i pojedincima koji se bave trgovinom i poslovanjem sa svojim iranskim kolegama, ostale su netaknute. Te su sankcije ograničile ekonomske koristi od sporazuma za Iran. Je 29. stav dogovora jasno navodi da će svi potpisnici se suzdrže od bilo kakve politike posebno namijenjena za direktno i negativno utiču na normalizaciju trgovine i ekonomskih odnosa sa Iranom. To se ne može postići bez ukidanja primarnih sankcija.
Treće, Trumpova administracija uvela je brojne sankcije protiv Irana pod maskom terorizma i ljudskih prava, s ciljem sprječavanja da se Bajdenova administracija vrati na dogovor. Za čistu provedbu sporazuma, Bajden će također morati ukloniti sve ove sankcije.
Četvrto, Trampovo odustajanje od sporazuma i kršenje Rezolucije 2231 Vijeća sigurnosti UN-a, kao i drugih međunarodnih obaveza, oštetili su američki kredibilitet u inostranstvu. Sada je među kreatorima politike u Iranu rasprostranjeno uvjerenje da Sjedinjene Države jednostavno neće ispuniti svoj kraj dogovora, bez obzira na to kakav je sporazum. To prirodno postavlja važno pitanje: Kakve garancije postoje da će Sjedinjene Države ostati predane dogovoru u post-bajdenovskom dobu?
Peto, zbog Trumpove politike maksimalnog pritiska, iranska ekonomija pretrpjela je stotine milijardi dolara gubitka dok je Iran bio u potpunosti u skladu s uvjetima i sporazumom. Neki iranski čelnici, uključujući iranskog ministra vanjskih poslova Mohammada Javada Zarifa , zatražili su kompenzaciju za ekonomsku štetu koju je zemlja pretrpjela nakon povlačenja Sjedinjenih Država. Izazov će biti pronaći mehanizam za nadoknađivanje ekonomske štete koju je Trumpova administracija nanijela iranskoj ekonomiji.
Šesto, mehanizam “vraćanja unazad” ugrađen u sporazum omogućava bilo kojoj zemlji da prisili Vijeće sigurnosti UN-a da ponovo uvede multilateralne sankcije protiv Irana ako Iran ne ispuni svoje obveze. Ali ovo je jednostrano: za Iran ne postoji takav lijek ako druge stranke ne izvrše svoj dio posla. To je postalo potpuno jasno kada se Trumpova administracija prvo povukla iz dogovora, a zatim pokušala jednostrano ponovno nametnuti multilateralne sankcije Iranu putem mehanizma snapback. Bilo je to kao da povrijeđeni traži kaznu za povrijeđene. Iako je Vijeće sigurnosti UN-a odbilo zahtjev SAD-a, vratolomija je otkrila strukturnu manu snapbacka.
Sedmo, u prvoj sedmici decembra 2020. godine, iranski parlament usvojio je zakon kojim se iranskoj Organizaciji za atomsku energiju nalaže da nastavi obogaćivanje urana do čistoće od 20 posto . Zakon takođe zahtijeva od iranske vlade da prestane dobrovoljno provoditi Dodatni protokol IAEA u roku od dva mjeseca od donošenja zakona ako drugi potpisnici ne ispune u potpunosti svoje obaveze prema sporazumu. I nakon tri mjeseca, Organizacija za atomsku energiju dužna je početi koristiti najmanje 1.000 centrifuga druge generacije. Ukratko, izabrani predsjednik Bajden trebat će brzo kretati.
Osmo, ima nekih u Sjedinjenim Državama koji su zabrinuti da bi Trump mogao započeti nepromišljeni rat u posljednjem slučaju s Iranom prije napuštanja funkcije. Iako je ova zabrinutost prenapuhana, ne bi trebalo sumnjati da će američki partneri u regiji učiniti sve što mogu kako bi spriječili Bajdenov povratak na dogovor. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu već je to rekao . Sigurno je da se tvrdolinijaši u Iranu također u osnovi protive sporazumu.
Deveto, neki stručnjaci i političari u Washingtonu žele da Bajden iskoristi sankcije Trumpove administracije da pritisne Iran da prihvati dodatne obveze izvan prvobitnog sporazuma kao uvjet za povratak SAD-a. To uključuje ograničavanje iranske raketne sposobnosti, proširenje takozvanih klauzula o “zalasku sunca” u okviru sporazuma ili rješavanje regionalnih sporova. Ali iz iranske perspektive takvi zahtjevi nisu za početak. Kao što je nedavno rekao glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova , “o iranskoj odbrambenoj moći nisu vodeni, vode se niti će se voditi pregovori.”
Uprkos tim preprekama, Biden bi ipak trebao potražiti povratak u dogovor. Samo čista i potpuna provedba svih strana može spasiti najopsežniji nuklearni sporazum na svijetu, obuzdati rastuće američko-iranske tenzije i otvoriti put ka većim mjerama za izgradnju povjerenja. Taj bi put trebao uključivati, nakon što je Bajden izdao izvršnu naredbu o ponovnom pridruživanju JCPOA-i, stvaranje radnog odbora strana u sporazumu čiji je zadatak osigurati potpuno poštivanje svih potpisnika i forum, koji je organizirao generalni sekretar UN-a, u kojem je Iran a države Zaljeva mogu razgovarati o novoj strukturi za poboljšanje sigurnosti i suradnje u regiji.
