PISjournal – Sastanak u Ženevi između Irana, europske trojke (Njemačka, Francuska i Velika Britanija) te visokog predstavnika EU za vanjsku politiku, imao je veoma važnu ulogu u osjetljivom i odlučujućem procesu obnove Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (JCPOA).
Sastanak je održan u relativno pozitivnoj atmosferi s učinkovitim diplomatskim pristupom, gdje su se strane trudile, uz očuvanje svojih crvenih linija, poduzeti konkretne korake za produbljivanje povjerenja i ukidanje sankcija.
S jedne strane, Iran je insistirao na potpunom, praktičnom i provjerljivom ukidanju sankcija, dok su evropske zemlje pokušale pokazati da, unatoč snažnom pritisku SAD-a, ostaju predane očuvanju nuklearnog sporazuma i svojoj posredničkoj ulozi. Ipak, ključna neslaganja oko detalja ukidanja sankcija te osjetljivih područja poput iranskog raketnog programa i regionalnih aktivnosti i dalje predstavljaju ozbiljnu prepreku napretku pregovora.
Potpuno razumijevanje pregovora u Ženevi nije moguće samo kroz tehničke ili pravne razgovore, već zahtijeva dublju analizu u kontekstu složenih političkih i diplomatskih strategija između Irana, Evrope i SAD-a. Iran, ističući da se sankcije moraju ukinuti bez interpretacija ili iznimki, traži pravne i ekonomske garancije koje se mogu dokazati. Prema iranskim dužnosnicima, te garancije trebaju osigurati da sve sankcije vezane uz nuklearne aktivnosti budu bezuvjetno i učinkovito ukinute nakon obnove JCPOA-a.
S druge strane, evropska trojka iako podržava povratak na sporazum, traži strožije mehanizme nadzora i dodatne garancije od Irana. Ti zahtjevi uključuju dodatne inspekcije izvan okvira JCPOA-a i pojašnjenja u vezi dijelova raketnog i regionalnog djelovanja Irana koje Evropa vidi kao prijetnju regionalnoj stabilnosti.
Raketni program i regionalna uloga Irana predstavljaju glavne tačke spora koje značajno otežavaju saradnju i napredak sastanka. Evropske zemlje implicitno zahtijevaju ograničenja izvan postojećih obveza JCPOA-a i nastoje iskoristiti nuklearni sporazum kao političko sredstvo za dodatno ograničavanje iranske regionalne moći. Iran, međutim, takav pristup vidi kao kršenje svoga suvereniteta i crvenih linija, smatrajući svoj raketni program i regionalnu politiku dijelom svojih suverenih prava koja ne mogu biti predmet pregovora ili ograničenja. Stoga se na ovom polju stvara potencijalno napeta atmosfera koja predstavlja jedan od najsloženijih izazova za diplomate.
Još jedna ključna tema pregovora odnosi se na mehanizme osiguravanja međusobnog poštivanja obaveza. Teheran naglašava da se ukidanje sankcija mora odvijati paralelno s iranskom provedbom obaveza kako bi se spriječilo jednostrano povlačenje ili nepotpuno ukidanje sankcija. S druge strane, Evropa i SAD favoriziraju postupan, ‘fazični’ pristup, gdje se obaveze provode korak po korak, što u Teheranu izaziva zabrinutost da bi proces mogao ostati spor i ograničen. Ova suprotstavljenost oko provedbenog mehanizma odražava duboko međusobno nepovjerenje i traži mudro i strpljivo diplomatsko rješavanje.
S političkog aspekta, ženevski sastanak predstavlja važnu priliku za Iran da pokaže svoju ozbiljnu namjeru za istinsko ukidanje sankcija, a ne samo povratak na JCPOA-a u formalnom smislu. Iran je pokušao prenijeti domaćoj i regionalnoj javnosti poruku da je spreman biti strpljiv unutar svojih crvenih linija, ali i odlučno reagirati u slučaju jednostranih poteza ili neispunjavanja obaveza od strane drugih strana. Zapadna Evropa, kao posrednik, želi izgraditi neovisnu ulogu u regionalnim i međunarodnim odnosima te očuvati svoj politički i ekonomski utjecaj.
S druge strane, Sjedinjene Američke Države zauzimaju strožiji pristup, nastojeći provesti maksimalan diplomatski i ekonomski pritisak na Iran, s ciljem sprječavanja potpunog i bezuvjetnog povratka u sporazum i ukidanja svih sankcija. Sastanak u Ženevi tako odražava i konačni obračun između različitih pristupa prema Iranu.
Što se tiče regionalne sigurnosti, pregovori se vode u uslovima pojačanih napetosti u Perzijskom zaljevu i cijeloj regiji, gdje na situaciju utječu brojni faktori – od prisutnosti stranih vojnih snaga do iranskog raketnog programa i podrške grupama otpora. Evropa na ovom sastanku pokušava osigurati garancije da se Iran neće ponašati na način koji bi ugrozio regionalnu stabilnost. Iran, pak, insistira da se sigurnost regije mora osigurati kroz saradnju zemalja u regiji na osnovi ravnopravnosti i bez vanjskog pritiska.
Medijski i psihološki aspekt sastanka u Ženevi, također, je važan, budući da su strane pokušale izbjeći propagandne tenzije i medijski rat, te se usmjerile na slanje ohrabrujućih poruka i nastojanje da se razlike premoste. Ovaj pristup stvorio je relativno smirenu atmosferu i povjerenje u regionalnoj i međunarodnoj javnosti, iako zapadni mediji često ističu slabosti i kritiziraju iransku politiku, što zahtijeva kontinuiranu i inteligentnu diplomatsku komunikaciju.
Budućnost JCPOA-a i cijelog diplomatskog procesa zahtijeva kombinaciju strpljenja i mudrosti, očuvanja crvenih linija te interakcije s regionalnim i globalnim akterima.
Za Iran, nastavak strpljive diplomatije, očuvanje strateške nezavisnosti i sprječavanje eskalacije napetosti od ključnog su značaja. Jačanje regionalne saradnje mora se integrisati u sveukupnu politiku kako bi se osigurali iranski strateški sigurnosni interesi.
Evropske zemlje, kao posrednici, moraju nastojati ponuditi konkretne garancije, izgraditi snažne provedbene mehanizme i očuvati političku nezavisnost pred pritiscima SAD-a. Doprinos smanjenju stvarnih regionalnih napetosti i aktivna uloga u tom procesu bit će ključni za održivost sporazuma i očuvanje strateškog utjecaja Evrope.
Na kraju, sastanak u Ženevi treba smatrati jednim od važnih i složenih koraka u pokušaju obnove JCPOA-a – korakom koji obećava stvarno ukidanje sankcija i smanjenje regionalne napetosti, ali koji se suočava s brojnim tehničkim i političkim izazovima. Uspjeh ovog procesa ne utječe samo na stabilnost Irana i regije, već i na sposobnost europskih aktera da djeluju neovisno i imaju međunarodnu ulogu. Iznad samog JCPOA-a, ovi pregovori predstavljaju primjer složene diplomatske dinamike u današnjem napetom Bliskom istoku – što je od presudne važnosti za sve stručnjake u području sigurnosti i međunarodnih odnosa.
Ekskluzivno PISjournal
