Rijad Ahmetović                                                                                                   diplomatski odnosi

PISjournal  U jeku humanitarne krize kada su u pitanju poplave koje su devastirale čitav Pakistan, bitno je da se prisjetimo kako su narod i vlada Pakistana reagovali u jednom od najtežih perioda u historiji Bosne i Hercegovine – agresija 1992–1995. godine.

Odnosi između Islamabada i Sarajeva nose sa sobom duboke korijene gdje se sa obje strane mogu uočiti topli bratski odnosi i uzajamna podrška. Naime, kada je Republika Bosna i Hercegovina 1992. godine proglasila svoju nezavisnost, među prvim državama koje su priznale njenu nezavisnost jeste upravo Islamska Republika Pakistan.

Uloga Pakistana u UNPROFOR-u je također od velikog značaja za Bosance i Hercegovce, ne samo radi bezbjedonosne podrške koju su dobili od Pakistana, već i zbog primjera morala i empatije koje su pakistanski vojnici ostavili iza sebe. Mnogi koji su proživjeli tragedije agresije su istakli pomoć koju su dobili od strane pakistanskih vojnika na opkoljenim teritorijama. Najčešće se spominje kako su pakistanski vojnici građanima dijelili hranu koju su dobijali iz svojih centrala – u dosta slučajeva se navodi kako su mnogi vojnici čak i postili radi suosjećanja prema gladnim građanima.

Ti isti vojnici iz pakistanske grane UNPROFOR-a su dočekivali prognane Bošnjake iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Dodatna pomoć Pakistana je dolazila u obliku prihvatanja izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, gdje je Pakistan bio treća većinski muslimanska zemlja koja je prihvatila bošnjačke izbjeglice (pored Turske i Jordana).

Bitno je istaći i bezbroj humanitarnih i vojnih donacija koje su dolazile iz Pakistana, kako od strane Vlade, tako i nevladinih organizacija koje su pomagale narodu Bosne i Hercegovine. Mlada ratna diplomatija Republike Bosne i Hercegovine na čelu sa prof. dr. Harisom Silajdžićem, koji je imao status ambasadora Bosne i Hercegovine za Pakistan, je mnogo ovisila od pomoći koja je dolazila iz Pakistana. 

Bez novčanih donacija, bezbjedonosne i humanitarne pomoći, koja je dolazila iz Pakistana kao akt bratstva i saosjećanja, stanje u Bosni i Hercegovini u tom periodu prema svim parametrima bi bilo znatno gore. Zanimljivo je napomenuti da je Pakistan, nakon genocida u Srebrenici 1995. godine, embargo na uvoz naoružanja u Bosnu i Hercegovinu proglasio ništavnim, te su pakistanski zvaničnici donijeli odluku da prekrše međunarodno pravo kako bi mogli pružiti dodatnu vojnu pomoć BiH.

Nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu, saradnja između dvije zemlje nije stala a diplomatski odnosi su se nastavili voditi sa istom dozom empatije prema drugoj strani.
Nakon poplava 2014. godine u Bosni i Hercegovini, koje su nanijele direktnu štetu trećini zemlje, Pakistan je opet bio među prvim zemljama koje su prikupile humanitarnu pomoć narodu BiH.

Kroz indijsko-pakistanski konflikt oko teritorije Kašmir pakistanski zvaničnici, od predsjednika Imrana Khana i tadašnjeg ambasadora Pakistana u Bosni i Hercegovini Muhammada Khalida Raoa kao i mnogih drugih, su iskoristili priliku da kompariraju zločin nad muslimanima u toj regiji sa zločinom genocida u Srebrenici – riječi koje su prošle kroz Vijeće sigurnosti UN-a i mnogih drugih institucija kako bi se opet naveo primjer saosjećanja prema stradalima u Bosni i Hercegovini pokazujući da Pakistan nije zaboravio genocid počinjen na tlu BiH.

Dvije zemlje imaju sporazum o slobodnoj trgovini, te se diplomatski odnosi manifestiraju kroz privatni sektor.

Prilikom prirodne katastrofe poplava u Pakistanu, Bosna i Hercegovina (kroz vladin i nevladin sektor i mnoge institucije) nastoji pomoći Pakistanu kroz mnoge humanitarne akcije i donacije. Simpatično je navesti da je egzaktni obim tih donacija dostupan preko Twitter profila ambasade Pakistana u BiH, gdje ambasada navodi količinu donacija koja je došla iz BiH (i iz koje institucije) te se zahvaljuje za iste.

Vjerujemo da će se ovakvi odnosi između dvije države i njihovih naroda nastaviti, te da će kroz svaku novu prepreku biti sigurni u svog prijatelja na drugom kraju planete – 4.733 km udaljeni, a uvijek prisutni kad pomoć zatreba.                                                    diplomatski odnosi

Ekskluzivno PISjournal

Prethodni članakDisney i cionizam – izraelski superheroji
Naredni članakKralj Charles III i vanjska politika Velike Britanije

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime