Sanadin Voloder
Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.
PISjournal – Djeca su simbol stradanja i otpora Palestine duže od sedam decenija. Poruke koje djeca, odnosno omladina upućuje na različite načine okupaciji, agresiji, zločinima i njihov otpor je jedan od prepoznatljivih palestinskih identiteta.
O 7. oktobra 2023. godine i napada Hamasa nema dana i vijesti iz Gaze u kojoj se djeca ne spominju. Prvo je cionistička propaganda izmislila ubistvo beba i djece kako bi napravili što veći medijski pritisak i opravdanje za ono što je uslijedilo. Laž o ubijenoj djeci je brutalno iskorištena za ubijanje hiljade djece u Gazi, a to je pokazalo koliko je svijet licemjeran u svom odnosu prema žrtvi koju Palestinci generacijama preživljavaju.
U Gazi svakih 10 minuta gine jedno dijete
Međutim, u ovoj tragičnoj priči ima jako mnogo pozitivnih činjenica i zaključaka. Djeca u Palestini, a još izraženije u Gazi su prinuđena da vrlo brzo odrastu zbog razmjera cionističke okupacije i transgeneracijske traume. Zbog toga mnogi tvrde da u Gazi nema djece i da su to “stare duše” u dječjim tijelima. Međutim, to njih jača i daje im nadljudsku snagu i moć da izraze svoj stav pun prkosa i otpora. Iz proste analize broja ubijenih u Gazi lahko ćemo zaključiti da je najveći broj stradali djeca i žene. To otkriva čega se cionisti najviše boje. Njihov kukavičluk i slabost ih je učinila da ih historija zapamti kao djecoubicama i ženoubicama jer su svjesni ko će biti konačni pobjednik.
Njihov podli cilj da unište moral Palestinaca i da ih kroz masovno ubijanje psihički slome.
Za “politički Zapad” stradanje Palestinaca je odavno postala statistika. Ono što znamo je da se u Gazi svakih 10 minuta ubija jedno dijete, prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije. n Djeca Gaze su rođena i odrasla u onome što mnoge organizacije za ljudska prava odavno nazivaju „najvećim zatvorom na otvorenom na svijetu“. Zatvor u osnovi implicira neku vrstu prekršaja. Za koji zločin može biti krivo dijete Gaze?
Temelj cionističke države je ideologija zasnovana na laži i obmani. Njen sastavni dio jest selektivno uzimanje zakona iz međunarodnog prava i stavova međunarodnih organizacija, institucija, rezolucija itd. Cionističko licemjerno pozivanje na odluke UN-a koje idu njima u prilog se vidi kroz stotine ubijenih uposlenika UN-a u Gazi.
Međunarodno prihvaćena pravila oružanih sukoba donesena su okviru Ženevske konvencije o ljudskim pravima 1949. godine, a u kojoj se navodi da djeca moraju biti zaštićena u ratnim okolnostima i da prema njima postupa humano.
Izrael je ratificirao konvencije 1951. godine, samo nekoliko godina nakon što je milion i po jevrejske djece ubijeno u Evropi tokom Holokausta. Ali Izrael ne priznaje 4. Ženevsku konvenciju, koja štiti civile koji se bore protiv okupacije, jer Palestinu ne smatra okupiranom zemljom. Iz takvog stava proizlazi krajnje nehuman odnos cionističke tvorevine prema palestinskoj djeci.
Nesrazmjernu upotrebu vojne sile u Gazi Izrael definiše kao legitimno sredstvo za uništenje Hamasa. Iz toga proizlazi da se smrtni slučajevi civila u napadima, uključujući djecu, ne kvalificiraju kao ratni zločini.
Cionisti u Gazi ne ubija samo djecu nego uništavaju dječji svijet u kojem su škole, džamije, bolnice i drugi objekti sastavni dio. Izrael je svjestan da nije u mogućnosti uništiti Hamas u okolnostima urbanog ratovanja zbog čega koristi neograničenu vojnu silu kako bi uništio što više objekata u Gazi, a zajedno s njima one kojima je to bilo sklonište.
Žrtve cionističke agresije nisu samo ona djeca koja budu ubijena i ranjena nego su praktično svi stanovnici Gaze direktna žrtva, a posebno djeca jer ona još uvijek nemaju izgrađen dovoljan odbrambeni mehanizam da se odupru strahu i stresu.
Za one koji ne umru u ovom ratu, morat će vrlo brzo naučiti kako preživjeti bez članova svoje porodice koji su ubijeni. Posljedice ove agresije kroz psihološki utjecaj na civile i djecu je ne mjerljiv i znatno će otežati njihov povratak u normalni život ako življenje u Gazi možemo nazvati normalnim životom.
Pored navedenog, stanovništvo Gaze se suočava sa nedostatkom osnovnih životnih namirnica, hrane, vode… Ne mogu se kretati, nemaju pristup struji itd. S obzirom da hrana i voda brzo ponestaju, stanovnici Gaze daju prioritet preostalim zalihama vode koje imaju za svoju djecu. Djeca su više izložena riziku od dehidracije, a pothranjenost može dodatno ubrzati posljedice nedostatka vode.
Smanjen kvalitet sanitarna voda može dovesti do toga da djeca budu suočena s visokim rizikom od bolesti dijareje, koje su najčešći uzrok dehidracije i globalno vodeći uzrok smrtnosti djece. Nedostatak hrane u najboljem slučaju utiče na kognitivne funkcije i nivoe energije, a u najgorem može dovesti do gladovanja i smrti.
Kad preživjela djeca Gaze odrastu…
Mnogi postavljaju pitanje ‘Šta će djeca koja prežive napad na Gazu misliti o onima koji su to dopustili?’ Šta će oni misliti o Zapadu koji se oglušio na njihovu patnju, koji je podržao agresora. Šta djeca Gaze mogu da kažu svojim vršnjacima iz okolnih arapskih i muslimanskih zemalja koje im nisu pomogle.
Dječji vrisak je teško čuti zbog buke i bijesa ratnog vrtloga u Gazi. Dakle, dvostruko je važno osluškivati njihov plač. Nije prvi put da “međunarodna zajednica” je optužena za saučesništvo u ratnom zločinu, genocide, odnosno da mirno posmatra stradanja. To se ne tako davno desilo u Bosni i Hercegovini, Ruandi, a trenutno se dešava u Jemenu.
U zajedničkoj izjavi SAD, Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i Kanada pozvale su na “poštivanje međunarodnog humanitarnog prava, uključujući zaštitu civila”. Ali oni dobro znaju da se u Gazi dešava upravo suprotno. I nisu samo oni. Kina i Rusija ne čine ništa da to zaustave.
Ko će njima suditi, ovim moćnim vladama i liderima, dominantnim u globalnim odnosima, čije su zanemarene, licemjerne i sebične politike, prošlost i sadašnjost, u kombinaciji proizvele ovu tragediju? A ko će građanima, odnosno glasačima, “zapadnih razvijenih demokratija” suditi, čiji glas vlade koriste da podrže cioniste?
Odgovor je jasan: djeca Gaze, odnosno oni koji prežive. Njihova presuda i njihova osveta, kada za nju dođe vrijeme bit će usmjerena prema cionističkom režimu jer očito da su ostali mnogo slabiji i nespremni za takvu borbu. Osveta generacije Palestinaca je u njihovom trudu, učenju i upornosti da budu najbolji bez obzira gdje da žive.
Djeca u Gazi pate od ogromnog nivoa psihološke traume i terora koje se pogoršava kroz ciklične napade. Mentalno zdravlje djece mlađe od 18 godina, koja čine 47% od 2,3 miliona stanovnika Gaze (u poređenju sa 22% u SAD-u i 33% u Izraelu), godinama je u krizi. Prošlogodišnji izvještaj otkrio je da četiri od petoro pate od depresije, tuge ili straha, što je naglo pogoršanje u odnosu na studiju iz 2018. godine.
Više od polovine djece u Gazi razmišljalo je o samoubistvu, a troje od petoro se samopovređuje. Njegovi nalazi su potkrijepljeni nedavnim istraživanjem negativnih psiholoških efekata “hroničnog ratovanja” na mlade umove. Ipak u takvim teškim uslovima stasavaju nove generacije boraca za slobodu Palestine koji se uzdaju samo su svoju vještine i upornost.
Nakon ove agresije na Gazu mi više ne živimo u istom svijetu. Principi i pravila o ljudskim pravima u međunarodnim odnosima više ne vrijede.
Ekskluzivno PISjournal
