Albina Sorguc – Haris Rovcanin

Dokumenti otkrivaju veze članova ravnogorskih i četničkih udruženja sa ratnim zločinima i ekstremizmom- Anliza dokumenata sudova iz Bosne i Hercegovine pokazala je da su mnogi istaknuti članovi srpskih nacionalističkih četničkih udruženja optuženi za ratne zločine, dok Ministarstvo bezbednosti BiH upozorava da se radi o grupama ekstremista koje mogu predstavljati bezbednosni rizik.

Ali iako međuetnički odnosi i dalje nisu najsjaniji, pripadnici četničkih udruženja iz BiH i Srbije koji učestvuju u tim događajima nisu se, sve do prošle godine, ni sa kakvim posledicama zbog organizovanja proslava i pevanja nacionalističkih pesama u kojima se, čini se, preti krvoprolićem.

Analizom stotina stranica dokumenata iz službenih sudskih registracija svih 16 udruženja u Bosni i Hercegovini čija imena uključuju pojmove „ravnogorski“ ili „četnik“, BIRN je utvrdio da neki od njih imaju jake veze sa ratnim zločincima.

Dokumenti otkrivaju da su neki pripadnici ovih udruženja ili već osuđeni ili im se trenutno sudi za ratne zločine u BiH i Srbiji. Uglavnom su u pitanju bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS). Jedan istaknuti pripadnik pokreta je u Srbiji osuđen za ubistvo.

BIRN je takođe otkrio da Državna agencija za istrage i zaštitu BiH nadzire udruženja čija imena sadrže pojmove „četnik“ i „ravnogorski“ zbog sumnji da propagiraju ekstremističke ideje.

Ostale ekstremističke veze koje četnička udruženja neguju otkrivene su kada je bosanski državljanin procesuiran zbog odlaska u borbu za proruske separatističke snage u regiji Donbas na istoku Ukrajine. Pred Sudom BiH se moglo čuti da Ravnogorski pokret iz Srbije finansira srpske dobrovoljce za odlazak u zonu sukoba u Ukrajini.

Ratni zločini i četničke „vojvode“


Majica sa likovima Radovana Karadžića i Ratka Mladića na komemoraciji Draže  Mihailovića na Ravnoj gori u maju 2006. Foto: EPA/Saša Stanković.

Prvobitni četnici su bili slabo strukturirani pokret koji su činile srpske nacionalističke i rojalističke snage u okupiranoj Jugoslaviji tokom Drugog svetskog rata. Oni su sarađivali sa okupacionim snagama Osovine.

Bili su poznati i kao Ravnogorski pokret, jer je organizacija osnovana u ravnogorskom planinskom području Srbije 1941. godine.

U posleratnoj komunističkoj Jugoslaviji pokret je zabranjen, a njihov vođa Dragoljub Draža Mihailović je 1946. pogubljen zbog veleizdaje i saradnje sa nacistima.

Do ponovnog pojavljivanja ovog pokreta došlo je usled porasta srpskog nacionalizma nakon dolaska Slobodana Miloševića na vlast u Jugoslaviji 1989. godine, kada su samozvane četničke jedinice devedesetih godina učestvovale u ratovima u BiH i Hrvatskoj. Najistaknutiji „četnički vojvoda“ koji je učestvovao u organizovanju paravojnih jedinica bio je vođa desničarske Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, koga je sud UN-a u Hagu kasnije osudio za zločine protiv čovečnosti.

U statutima današnjih Ravnogorskih udruženja kaže se da oni podržavaju tradiciju srpskih snaga iz ratova 1990-ih, kao i Drugog svetskog rata (koje nazivaju „oslobodilačkim ratovima“), ali i promovišu „istinu“ o Draži Mihailoviću. Oni se svake godine okupljaju na Ravnoj gori, obučeni u crne uniforme, u znak sećanja na četničkog vođu iz Drugog svetskog rata, koga je beogradski sud rehabilitovao 2015. godine.

„Ja kao pripadnik VRS-a i nekoliko godina ratovanja imam pravo da njegujem tradicije veterana”, objašnjava Goran Ljepojević, koji sebe opisuje kao predstavnika jedne od četničkih organizacija u Republici Srpskoj (RS).

„Njegujem i tradiciju četnika i Jugoslovenske vojske u otadžbini pod komandom Dragoljuba Draže Mihajlovića”, rekao je Ljepojević.

Još jedno udruženje, Četnički ravnogorski pokret, koje je registrovano u Banjaluci, održava odnose sa veteranima VRS-a.

Međutim, Ljepojević smatra da ratni zločinci treba da budu procesuirani: „Uvijek sam za osudu četnika i vojske i ove i one koje su radile ratne zločine, sve ijednog“, rekao je on.

Ali dokumenti koje je BIRN analizirao sugerišu da su neke od najvažnijih počasnih funkcija u Vojvodskom savetu Ujedinjenog ravnogorskog pokreta otadžbine Srpske, kome pripada i pokret na čijem je čelu ranije bio Ljepojević, imale osobe optužene za ratne zločine.

Prema dokumentu o Ujedinjenom ravnogorskom pokretu otadžbine Srpske, regionalnim vojvodskim savetom udruženja je 2013. i 2014. godine rukovodio Jovan Joja Tintor, bivši predsednik Kriznog štaba opštine Vogošća, nekadašnji savetnik Radovana Karadžića.

Tintor je 2019. godine osuđen na deset godina zatvora zbog nezakonitog pritvaranja i zlostavljanja bošnjačkih i hrvatskih zatvorenika na području Vogošće tokom rata. Takođe je u Srbiji 2015. godine osuđen za ubistvo na mah.

Mileta Pavićević, predsednik Ujedinjenog ravnogorskog pokreta Crne Gore i član Vojvodskog saveta, kaže da je Tintor, koji služi zatvorsku kaznu, „nepravedno uhapšen”.

Rajko Kušić je još jedan član saveta kome bi trebalo da bude suđeno za ratne zločine. Optužnica koja Kušića tereti za zločine nad civilima u Rogatici u BiH je iz Sarajeva prosleđena sudu za ratne zločine u Srbiji, budući da Kušić sada živi u Beogradu.

Kušić i drugi članovi veća imaju titulu „vojvoda” – što je najviše mesto prema četničkoj i ravnogorskoj hijerarhiji.

Veljku Papiću, jednom od osnivača Ravnogorskog-romanijskog pokreta Sokolac se trenutno pred Kantonalnim sudom u Sarajevu sudi za ratne zločine. Ovaj bivši pripadnik VRS-a se tereti za maltretiranje civila u Sarajevu, zastrašivanje i prisiljavanje na teške radove. Papić je odbio razgovor sa BIRN-om.

Srpski istoričar Milivoj Bešlin ističe da su ravnogorska udruženja po prirodi ekstremistička.

„Govoreći o prirodi svih ovih četničkih organizacija, one ne samo da su predstavnici tog najekstremnijeg vida nacionalizma, neofašizma, one bi zapravo morale biti u svakoj pravno uređenoj državi proglašene za terorističke organizacije, jer to je ono što one zapravo jesu“, objašnjava Bešlin.

„Vi imate paramilitarne grupe koje su nekako kostimirane, očito imaju i neka naoružanja, koji prijete izazivanjem rata”, dodao je on.

Ali Ljepojević ističe da četnička udruženja nisu vojne organizacije i da imaju pravo da postoje, jer su „zakonski priznati odlukama suda”.

Ukrajinski pobunjenici i mrtvačke glave


Bratislav Živković, samoproglašeni četnički komandant koji se navodno borio u Ukrajini. Foto: Rumunska obaveštajna služba.

Na suđenju Gavrilu Steviću, koji je pravosnažno oslobođen odgovornosti da je ratovao u Ukrajini, čulo se da je Bratislav Živković iz Ravnogorskog pokreta iz Srbije bio uključen u organizovanje odlaska srpskih vojnih dobrovoljaca iz BiH na istočni Ukrajinski front, gde se pobunjenici podržani od strane Moskve bore protiv vladinih snaga.

„Finasiranje je bilo preko četničkog pokreta”, objasnio je za BIRN Živković, koji je sebe opisao kao četničkog komandanta.

„Nama su pomogle (ruske nacionalističke) kozačke organizacije sa kojima ja imam jakih veza. Platili su, mi smo poslali pare, kupili karte i ljudi su došli pod moju komandu u Lugansk”, dodao je on.

Živkoviću je zabranjen ulazak u BiH jer je, kako je rekao, označen kao pretnja nacionalnoj bezbednosti. Sa BIRN-om je iz Ukrajine razgovarao preko Fejsbuka.

Ali pre zabrane, redovno je prisustvovao okupljanjima pripadnika ravnogorskog pokreta u Višegradu. Takođe je istakao da je tokom rata došao u BiH kao dobrovoljac, ali da ga njegovi saborci nisu puštali da ide na front, jer je u to vreme imao samo 16 godina.

U godišnjoj proceni (iz 2017.) kriminaliteta i bezbedonosnih pretnji Ministarstva bezbednosti Bosne i Hercegovine, dokumentu koji se zasniva na obaveštajnim i policijskim informacijama upozorava se na četnička udruženja, pri čemu se navodi da „Podaci OBA-e (Obaveštajno-bezbednosne agencije BiH) ukazuju da je u Bosni i Hercegovini vidno prisutan i etnički/nacionalni ekstremizam sa negativnim uticajem na sigurnosni ambijent“.

Četnička udruženja su predana „agresivnom negiranju legitimnosti države Bosne i Hercegovine i opstrukcije euroatlantskih integracija Bosne i Hercegovine”, navodi Ministarstvo bezbednosti. Za srpske nacionaliste, BiH je nelegitimna država i oni žele da se RS otcepi i ujedini sa Srbijom.

Trenutni predsednik Ujedinjenog ravnogorskog pokreta otadžbine Srpske i član takozvanog „vojvodskog saveta“ je Slobodan Marić. Marić je bivši pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS-a. Takođe je odbio razgovor sa BIRN-om.

Iz MUP-a RS-a nisu odgovorili na pitanje kako je presedniku udruženja za koje Ministarstvo bezbednosti smatra da predstavlja bezbednosni rizik dozvoljeno da radi kao policajac.

Uprkos zabrinutosti Ministarstva bezbednosti, neke opštine u RS-u i dalje pružaju direktnu ili indirektnu podršku ravnogorskim udruženjima. Vlasti u gradu Ugljevik, na primer, od 2016. do 2019. godine dodelile su ukupno 18.700 konvertibilnih maraka (oko 9.600 evra) lokalnim ograncima Ravnogorskog pokreta i Ravnogorskog pokreta srpskih zemalja.

Zoran Lukić, predsednik Ravnogorskog pokreta srpskih zemalja, kaže da se njegove finansije pravilno vode i da to ne treba da interesuje novinare, te da udruženje radi samo ono što stoji u statutu koji je odobrio sud: „Njegovanje tradicije što se veže sa putom našeg udruženja. Obilježavanje određenih datuma, posjeta spomenicima“.

Pripadnici Ravnogorskog pokreta srpskih zemalja Ugljevik objavili su na Fejsbuku nekoliko fotografija sa svojih skupova. Na slikama se vidi crna zastava na kojoj je mrtvačka glava i slogan „Sa verom u Boga, sloboda ili smrt”.

Ovo obeležje koristi još nekoliko drugih ravnogorskih udruženja.

Kako su pokazale fotografije objavljene u Dnevnom avazu, mrtvačka glava je stajala i na koverti poslatoj Parlamentu BiH 6. novembra 2019. godine. U koverti je bio metak umotan u tupfer.

Fotografije su takođe pokazale da je koverta poslata iz Srbije, ali Tužilaštvo BiH nikada nije objavilo ishod svoje istrage o njenom poreklu.

Dok je Živković razgovarao sa BIRN-om, iza njega je bila istaknuta crna zastava sa mrtvačkom glavom. „Kada se nekome pošalje metak, znači da je osuđen na smrt”, rekao je on.

Ipak, negirao je je da je njegova grupa uključena u slanje pretećeg pisma Parlamentu. „Oni samo koriste naše simbole i naše oznake za neku vlastitu sitnu propagandu. Pokušavaju uvući mene i moj odred u svakakve gluposti“, naglasio je on.

„Njihov cilj je obnavljanje Velike Srbije“


Četničko okupljanje u martu 2019. Foto: Fokus.ba.

Nakon višegodišnjeg neaktivnosti, Tužilaštvo BiH je prošle godine optužilo trojicu članova Ravnogorskog pokreta za izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje, razdora i netrpeljivosti na okupljanu u Višegradu u martu 2019. godine.

U optužnici koja tereti Dušana Sladojevića, Slavka Aleksića i Ristu Lečića navodi se da su osumnjičeni „izazvali uznemirenost i strah stanovništva na području Bosne i Hercegovine, a naročito povratnika i građana Višegrada i okolnih mjesta”.

Prema dokumentima koje je analizirao BIRN, Sladojević je predsednik Ravnogorskog pokreta otadžbine Srpske.

U prethodnom razgovoru za BIRN, Sladojević je istakao da mržnja i netrpeljivost ne stoje u statutu njegovog pokreta.

„Mi imamo jednu časnu ideju – da se ispravi kriva istorija”, rekao je tada Sladojević.

Nejra Veljan iz organizacije Atlantska inicijativa iz Sarajeva, koautorka rada „Istorija, ideologija i struktura modernog četničkog pokreta“, ističe da se četnička udruženja ne mogu odvojiti od koncepta stvaranja „Velike Srbija“, što je bio i ratni cilj vlasti bosanskih Srba 1990-ih, koji je doveo do etničkog čišćenja i masovnih ubistava.

„Nikada u statutima neće staviti da je njima cilj obnavljanje “Velike Srbije”, nego će se nešto fino upakovati. Više se treba usmjeriti na aktivnosti koje oni provode, a ne šta piše o njima“, rekla je Veljan.

Jedna od najopsežnijih presuda Haškog tribunala je ona izrečena Radovanu Karadžiću u kojoj se nekoliko puta spominje da su tokom etničkog čišćenja Bošnjaka i Hrvata zatvorenici ponekad bili prisiljeni da pevaju četničke pesme, te da su neke od zločina počinili ljudi koji su sebe nazivali četnicima.

Veljan kaže da mlađi četnički regruti ne razumeju da su deo pokreta koji je počinio teške zločine tokom Drugog svetskog rata i rata u BiH 1990-ih godina.

„Oni uče suprotno, da su četnici njihovi spasioci. To može biti problematično za budućnost države i međuetničke odnose“, naglašava ona.

Objašnjava da je njeno istraživanje pokazalo da je od 2015. godine došlo do porasta aktivnosti ravnogorskih pokreta, te da njihova okupljanja nisu samo bezazlene uniformisane parade.

„To nisu više u pitanju kokarde, brade i momci obučeni u crno, nego su to mladići i žene koje oblače majice sa likovima Ratka Mladića, Radovana Karadžića i koji veličaju taj pokret jer oni pored toga što veličaju Drugi svjetski rat, veličaju i dešavanja iz rata 1992.–1995.“, zaključuje ona.

Izvor