Ghadir Khumm Libana

PISjournalKako je u nedjelju u Libanu okončan šezdesetodnevni sporazum o prekidu vatre, izraelske okupacione snage, koje su u početku odbijale da se potpuno povuku, navele su libansku vojsku da stacionira vozila i postavi bodljikavu žicu u selima na jugu.

Kao odgovor, libanski civili su uzvratili, uzevši stvari u svoje ruke i uspješno oslobodili najmanje 30 sela od cionističke okupacije uprkos tome što ih je na desetine dalo svoj život.

Libanci su se vratili svojim kućama u konvojima vozila, u pratnji svojih porodica i djece, podižući znakove pobjede uz zastave Libana i Hezbolaha, kao i fotografije Sejjida Hassana Nasrallaha, vođe pokreta otpora Hezbollaha koji je poginuo u južnom Bejrutu dana 27. septembar 2024. godine.

Slike i video snimci ovih potresnih trenutaka preplavili su društvene mreže, naglašavajući otpornost libanskog naroda i postojanost boraca otpora Hezbollaha koji su branili svoju domovinu bez obzira na sve.

Među tim scenama bila je moćna slika Libanke Zehre Kobeissi koja neustrašivo stoji ispred izraelskog vojnog tenka, svjedočanstvo o hrabrosti libanske nacije, muškaraca i žena, suočenih sa cionističkom agresijom.

Slična priča o otpornosti odigrala se u Gazi. Istog dana, najmanje 300.000 raseljenih Palestinaca vratilo se u svoje domove u sjevernom dijelu opkoljene teritorije pokazujući izuzetan prkos.

Hiljade porodica marširale su zajedno, mašući palestinskim zastavama i uzvikujući slogane otpora, a njihova hrabrost nepokolebljiva uprkos nezamislivim teškoćama koje su pretrpjeli tokom 15 mjeseci genocidnog rata koji je iznjedrio najgoru humanitarnu katastrofu modernog doba u Gazi.

Ovaj trijumf omogućili su nepokolebljivi borci Hamasa i Hezbollaha, čije su žrtve i poduhvati pratili historijske događaje operacije Al-Aksa, pokrenute 7. oktobra 2023. godine.

Globalni i lokalni poraz cionista

Izrael, nelegitimni naseljeničko-kolonijalni entitet kojeg su financirale i podržavale neke od najmoćnijih zemalja svijeta – među njima i Sjedinjene Države, njihov najjači saveznik – u potpunosti je podbacio kada je slamanje otpora u Palestini i Libanu u pitanju i to je i priznao.

To je vidljivo ne samo kroz stavove doseljenika, već i kroz izjave glasnogovornika režima, novinara, pa čak i nekih od najuglednijih režimskih medija.

Na primjer, David K. Rees, u članku pod naslovom “Prvi put, Izrael je upravo izgubio rat”, objavljenom 15. januara 2025. u The Times of Israel, otvoreno je priznao poraz Izraela pred osovinom otpora.

Nadalje, to je potvrđeno zahtjevom režima Benjamina Netanyahua za sporazumom o prekidu vatre s pokretom Hamas sa sjedištem u Gazi—koji je ranije više puta odbio njegov ratni kabinet.

Na kraju, prekid vatre je dogovoren samo pod Hamasovim uslovima, što je značilo veliku promjenu u dinamici moći. Bila je to jasna poruka da cionistički režim nije uspio postići nijedan od svojih vojnih ciljeva u Gazi uprkos tome što je ubio preko 47.000 Palestinaca, većinom djece i žena, u više od 470 dana.

Još jedno upečatljivo priznanje stiglo je od general-majora (res.) Giore Eiland, arhitekte takozvanog ‘Generalovog’ plana, koji je tokom konferencije za novinare na Kanalu 12 izjavio da je “Hamas pobijedio”. On je priznao da Izrael nije uspio da postigne svoje strateške ciljeve u Gazi.

Hamas ne samo da je osujetio zlobne izraelske zavjere, već je i postao jači, ujedinjeniji i sa sve većom međunarodnom podrškom. Ova globalna solidarnost ogledala se u široko rasprostranjenoj kampanji bojkota protiv izraelskog režima i njegovih zapadnih pristalica, što je zadalo značajne ekonomske udarce ionističkom entitetu koji je već posrnuo.

Nakon više od 470 dana genocida, cionistička okupaciona vojska nije uspjela postići navedene ciljeve svog genocidnog rata u Gazi,već je otpor uspješno ostvario mnoge ciljeve koje je postavila operacija Al-Aksa .

Cionističke snage nisu uspjele okupirati Gazu, demontirati Hamas ili osigurati oslobađanje svojih zarobljenika.

Planovi za trajno zatvaranje prijelaza Rafah, raseljavanje stanovništva Gaze na Sinaj, deportaciju vođa otpora Hamasa i izgradnju jevrejskih naselja u Gazi također su se raspali.

Napori da se neutralizira Hamas, provede takozvani “Dogovor stoljeća” i provede takozvani Generalov plan propali su, dok su se pokušaji nametanja arapsko-cionističke kontrole nad Gazom i narušavanja njene društvene strukture također pokazali potpuno neuspješnima.

Kampanje ekonomskog i socijalnog poremećaja cionističkog režima, uključujući trajnu opsadu i pokušaje da se izazovu protesti otpora, također su propali.

Nasuprot tome, otpor je postigao izuzetne rezultate, uključujući nametanje svojih uslova tokom pregovora o prekidu vatre i osiguravanje oslobađanja stotina palestinskih zatvorenika koji su decenijama boravili u izraelskim zatvorima. Jedan od njih je oslobođen nakon skoro 40 godina zatvora.

Palestinski otpor je uzrokovao uništenje više od 1.500 neprijateljskih okupacionih vozila dok je raseljavao preko 150.000 cionističkih doseljenika tokom ovog perioda.

Cionistički entitet je pretrpio ogromne ekonomske gubitke, sa potencijalnim gubitkom od 400 milijardi dolara ekonomske aktivnosti u narednoj deceniji, ugrožavajući njegovu dugoročnu ekonomsku budućnost i, drugim riječima, gurajući ga na rub kolapsa i izumiranja.

Osim toga, otpor je osigurao napore za obnovu Gaze i dnevni ulazak 600 kamiona pomoći, ojačavajući oporavak i opstanak regije. Osim materijalnih dostignuća, otpor je podržavao dostojanstvo, čast i autonomiju, odbacujući poniženje i vanjsku dominaciju.

Gaza i Južni Liban: Neraskidiva veza

Sejjid Hassan Nasrallah je uvjeravao narod Gaze i Libana da će izaći kao pobjednici do kraja rata, obećanje koje je ispunio ne samo kroz uspjehe otpora, već i u televizijskom govoru 19. septembra 2024.

U tom obraćanju direktno je izazvao Netanyahua i njegovog tadašnjeg ministra vojnih poslova Yoava Gallanta, rekavši:

“Kažem Netanyahuu, Gallantu, neprijateljskoj vojsci i neprijateljskom entitetu: nećete moći vratiti okupatorske, uzurpirajuće naseljenike u naselja na sjeveru.Između vas i nas leže dani, noći i bojno polje…”

Do danas se doseljenici nisu vratili u sjeverna područja, dok su stanovnici Gaze i prisilno raseljeni Libanci dostojanstveno vratili na svoja ognjišta. Ovu pobjedu obilježila je koordinirana strateška borba između Hamasa i Hezbollaha, koji su svoje bitke vodili nezavisno, ali unisono, omogućavajući oba pokreta otpora da uspiju.

Izraelske okupacione snage su same opisale izazove sa kojima su se suočavali. Ariel Bernstein, bivši izraelski vojnik koji se borio u sjevernoj Gazi, otkrio je intenzitet urbanih borbi u članku za The Times of Israel.

On je to iskustvo opisao kao mješavinu “zasjeda, zamki, skrovišta i snajperista”, ističući dezorijentirajući efekat Hamasovih tunela, koji su stvarali slijepe uglove.

„Bilo je kao da se borim protiv duhova“, rekao je Ariel. “Ne vidiš ih.”

Slična sjećanja izražena su tokom rata između Izraela i Hezbollaha 2006. godine, kada su izraelski okupacioni vojnici nazivali borce Hezbolaha „duhovima“, krećući se prebrzo i izvodeći precizne udare.

Za razliku od izraelskih okupacionih vojnika, koji se u velikoj mjeri oslanjaju na vojne tenkove za zaštitu, borci Hezbollaha pokazali su izvanrednu vještinu i agilnost na bojnom polju, učvršćujući efikasnost i otpornost otpora protiv okupacionih snaga.

Strpljenje je utrlo put do pobjede

Slike koje se danas ponovo pojavljuju u južnom Libanu veoma liče na one sa Dana oslobođenja 2000. Međutim, događaji nakon operacije Al-Aksa od 7. oktobra bili su značajno drugačiji.

Ovog puta, Osovina otpora pretrpjela je značajne gubitke u vodstvu. Među šehidima bili su Sejjd Hassan Nasrallah, Hashem Safieddine, Abbas Nilforushan, Yahya Sinwar, Ismail Haniyeh, Saleh al-Arouri, Sayyed Fouad Ali Shokr i mnoge druge istaknute ličnosti iz regiona.

Ovaj rat je bio nevjerovatno izazovan, zahtijevao je nevjerovatan prkos i strpljenje. Palestinske i libanske porodice pretrpjele su ogromne gubitke,a mnoga djeca postala siročad, ali odlučnost da se bore protiv neprijatelja i poraze ga ostaje jaka.

Libana Libana Libana Libana Libana Libana Libana Libana Libana

Ekskluzivno PISjournal