PISjournal – Ove sedmice, privremeni predsjednik Sirije Ahmad al-Sharaa bio je dočekan u Bijeloj kući od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa, što predstavlja prvi put da sirijski šef države posjećuje američku prijestolnicu.
Ova posjeta simbolizuje značajan napredak u strategiji sticanja regionalnog i međunarodnog priznanja koju nove vlasti u Siriji provode od preuzimanja vlasti u decembru 2024. godine. Također, posjeta jača vlast lidera smanjujući njihovu političku i ekonomsku izolaciju.
Trump je pohvalio al-Sharaa kao „snažnog lidera“ i izrazio povjerenje u njega, obećavši da će učiniti sve kako bi Sirija bila uspješna.
Prije posjete, Washington je uklonio sirijskog lidera s liste terorista, djelimično na zahtjev Turske i Izraela. Također, Vijeće sigurnosti UN-a ukinulo je sankcije al-Sharaa i njegovom ministru unutrašnjih poslova Anasu Khattabu, zahvaljujući američkom pritisku. Državni sekretar SAD-a najavio je dodatnu suspenziju sankcija iz Caesar zakona na šest mjeseci, s mogućnošću trajnog ukidanja od strane Kongresa. Sirijske vlasti također su dobile dozvolu za ponovno otvaranje ambasade u Washingtonu.
Šta SAD želi…
Ne smijemo se zavaravati: rehabilitacija „slabe Sirije“ i približavanje američkoj politici u potpunosti se odnosi na Trumpove geopolitičke interese i težnju za regionalnom hegemonijom. Takozvana „borba protiv terorizma“ koristi se kao instrument za ostvarivanje tih ciljeva. Naprimjer, Sirija se pridružila međunarodnoj koaliciji protiv ISIS-a, a al-Sharaa je pokazao spremnost da postane član te koalicije. Nekoliko dana prije posjete SAD-u, sirijski ministar unutrašnjih poslova objavio je seriju operacija protiv ISIS-ovih ćelija, uključujući 61 raciju.
Sirijske i američke snage navodno su u proteklim mjesecima izvodile zajedničke operacije protiv ISIS-a. U septembru, nakon sastanka u Predsjedničkoj palači u Damasku s komandantom admiralom Bradom Cooperom i američkim ambasadorom te specijalnim izaslanikom za Siriju Thomasom Barrackom, al-Sharaa je dobio zahvalnicu.
Iako se Hayat Tahrir al-Sham borio protiv ISIS-a i al-Qaide dok je kontrolisao Idlib prije pada Asadove vlasti (uz diskretnu podršku Turske i zapadnih država), pridruživanje koaliciji i preduzimanje koraka ka „pokazivanju predanosti“ služilo je kao mjera izgradnje povjerenja. Ovo nije samo pokazalo lojalnost SAD-u, već je trebalo uvjeriti američki Kongres da ukine sankcije.
Izolovanje neprijatelja
Za al-Sharaa, američka posjeta također je sredstvo pritiska na Kurdski autonomni administrativni region sjeveroistočne Sirije (AANES) kako bi prihvatio integraciju u sirijsku državnu administraciju i vojsku pod njegovim uslovima, dajući Damasku kontrolu nad sjeveroistokom. Iako tvrdi da Sirija može samostalno suzbijati ISIS, al-Sharaa povezuje njegovu pojavu s činjenicom da sjeveroistočni region još nije pod njegovom kontrolom. Optimalno rješenje za privremenog predsjednika bilo bi da američke snage nadgledaju integraciju Sirijskih demokratskih snaga (SDF) u državne sigurnosne strukture.
Planovi za jačanje američke kontrole u zemlji i regionu, kao i zaštitu saveznika Izraela, uključuju i postavljanje američke vojne baze u Damasku. Ona bi podržavala sigurnosni sporazum koji američki zvaničnici pregovaraju između Sirije i Izraela. Baza bi bila strateški smještena na ulazu u južnu Siriju, koja bi mogla postati potencijalna demilitarizovana zona u okviru sporazuma o nenapadanju.
O detaljima se još raspravlja, ali od Sirije se očekuje da spriječi korištenje svog teritorija za napade na Izrael.
Iako je izraelska okupaciona vojska širila kontrolu nad sirijskim teritorijama nakon pada Asada i vršila pritisak na Damask za dodatne ustupke, al-Sharaa se trudi uvjeriti izraelske vlasti da nisu prijetnja. On je izjavio da Sirija vodi direktne pregovore s Izraelom za konačni sporazum i povlačenje do granica prije 8. decembra, ali nije spomenuo Golan visove, okupirane od 1967. i anektirane 1981., što izaziva zabrinutost zbog budućih ustupaka.
Nove sirijske vlasti, kroz konsolidaciju američkog prisustva, kao i prisustva regionalnih saveznika uključujući Tursku i zaljevske monarhije, žele spriječiti uticaj Irana i Hezbollaha te nastaviti oslabljivanje svojih neprijatelja. Zbog toga je povećana kontrola sirijske granice s Libanom, gdje su zaplijenjeni oružje i novac namijenjeni Hezbollahu. Ova strategija ujedno odgovara Washingtonu, jer sprječava osnaživanje Hezbollaha i smanjuje njegov uticaj u Libanu.
Na kraju, posjeta Washingtonu i prethodni dogovori jasno pokazuju da ne postoji ravnoteža interesa između SAD-a i Sirije. Sastanci su dodatno učvrstili podređenost Damaska američkim interesima. U zamjenu, al-Sharaa i njegova vlada zadržavaju „vlast“ koliko god je moguće. Oslobađanje od sankcija i okončanje političke i ekonomske izolacije zavisi od izvršavanja američkih naredbi i Trumpove političke orijentacije prema regionu. Plan nove vlade je očigledan: liberalizacija ekonomije, provođenje mjera štednje i privlačenje stranih direktnih investicija (FDI) iz zapadnih država, kao i od regionalnih saveznika, uključujući zaljevske monarhije i Tursku.
Vlasti pokušavaju uvjeriti stanovništvo da je ova saradnja, uključujući normalizaciju odnosa s Izraelom, jedini put za sigurnu i bolju budućnost zemlje.
Međutim, većina sirijskog stanovništva i dalje podržava oslobađanje okupiranih teritorija, uključujući Golan, i solidarna je s Palestincima. Ekonomske politike aktuelne vlasti izazivaju nezadovoljstvo, što je posebno vidljivo kroz poskupljenje električne energije, dodatno osiromašujući narod.
Političke i ekonomske odluke sirijskih vlasti štete nacionalnom suverenitetu i ne donose korist stanovništvu, uprkos pokušajima da se to prikaže drugačije. Potrebe i interesi naroda očigledno nisu prioritet u odlučivanju vlasti.
