Cuneyd Er

PISjournalEgejsko more,u zagrljaju Turske i Grčke, dugo je bilo i granica i most između civilizacija. Njegove vode, kojima su podjednako plovili trgovci, pjesnici i ratnici, sada se suočavaju s još jednim testom koji ne proizlazi iz elemenata, već iz odluka koje prijete da zasjene zajednički horizont neslogom.

Decenijama su Grčka i Turska vodile odnos prepun sporova oko suvereniteta, vazdušnog prostora i prava na pomorstvo u Egejskom moru i istočnom Mediteranu. Grčko samotumačenje zakona i želja da proširi svoje teritorijalne vode u skladu sa međunarodnim konvencijama Turska prirodno vidi kao direktnu prijetnju svojim interesima. Navodi o kršenju vazdušnog prostora samo povećavaju tenzije, pri čemu Grčka optužuje Tursku za upade, dok Turska uporno tvrdi da pitanje granica ostaje neriješeno.

Ispod površine, konkurentna potraživanja u vezi sa rezervama ugljovodonika u regionu dolivaju ulje na vatru, a Turska favorizuje direktan dijalog o ovim pitanjima. Militarizacija egejskih ostrva ostaje još jedno poznato pitanje. Turska insistira na tome da međunarodni sporazumi zahtijevaju njihovu demilitarizaciju, dok Grčka tvrdi da ima pravo na samoodbranu. Migraciona kriza dodatno komplikuje stvari, jer Turska optužuje Grčku za nezakonito odbijanje migranata, tvrdnju koju je Evropski sud za ljudska prava otvoreno potkrijepio, proglasivši tu praksu nezakonitom i naloživši isplatu odštete pogođenim stranama.

Dodajući još jedan noviji sloj složenosti, Ta Nea, jedan od vodećih grčkih listova, izvještava da se Grčka sprema da ojača svoje vojno prisustvo na Egejskom moru. Planovi uključuju raspoređivanje 17 raketnih sistema Spike NLOS iz Izraela, sa dometom od 32 kilometra (približno 20 milja), do ljeta 2025. godine. U toku su pregovori za izraelske raketne sisteme PULS, sa dometom od 300 kilometara. Ako budu nabavljeni, 38 PULS jedinica će biti stacionirano na otocima, formirajući ono što se opisuje kao “projektilni zid”. Grčka također razmatra daljnje nabavke raketa dometa do 200 kilometara, povećavajući svoj postojeći arsenal Exocet francuske proizvodnje.

Opravdanje za militarizaciju

Militarizacija egejskih ostrva Dodekanez od strane Grčke, posebno njena kontroverzna inicijativa “zid od raketa”, prijeti da naruši osjetljivu ravnotežu koja se održavala decenijama. Ovakvi postupci ne samo da su u suprotnosti sa međunarodnim sporazumima, već i ugrožavaju regionalnu stabilnost.

Grčka strana tvrdi da je jačanje njenih vojnih kapaciteta u svrhu samoodbrane, ali međunarodno pravo predstavlja drugačiju perspektivu. Ugovor iz Lozane iz 1923. i Pariski mirovni sporazum iz 1947. godine eksplicitno nalažu demilitarizaciju ostrva u Egejskom moru kako bi se spriječio sukob. Turska, poštujući ove sporazume, vidi postupke Grčke kao kršenje povjerenja. Unatoč grčkim tvrdnjama o vanjskim prijetnjama, vojni stav Turske ostaje odbrambeni, usmjeren na očuvanje njenog suvereniteta, a ne na konfrontaciju. Raspoređivanje naprednih raketnih sistema tako blizu obala Turske naširoko se doživljava kao nepotrebna provokacija.

Sa strateškog stanovišta, napori Grčke u militarizaciji predstavljaju značajne rizike. Blizina ostrva Dodekanez Turskoj pretvara ih u potencijalna žarišta, a ne u odbrambena uporišta. Umjesto jačanja sigurnosti, ove mjere povećavaju vjerovatnoću da nenamjerni incidenti prerastu u širi sukob.

Na ekonomskom planu, trošak je zapanjujući. Izvještaji pokazuju da će odbrambeni programi Grčke, uključujući raketne sisteme i sisteme protiv bespilotnih letjelica, premašiti 2 milijarde eura (2,08 milijardi dolara). Za naciju koja se još uvijek bori s ekonomskim oporavkom, takvi rashodi preusmjeravaju ključne resurse iz bitnih sektora kao što su zdravstvo i obrazovanje.

Nasuprot tome, Turska je zauzela uravnoteženiji pristup, ulažući u održivu odbrambenu industriju bez potkopavanja ekonomske stabilnosti. Oslanjanje Grčke na skupe strane nabavke ne samo da opterećuje njenu ekonomiju već i rizikuje da otuđi saveznike koji se zalažu za diplomatska rješenja.

Suočite se ili sarađujte

Egejsko more nije samo sporni prostor; to je zajednička baština koja je vijekovima povezivala civilizacije. Njegove vode su njegovale kulturnu razmjenu, ekonomske veze i međusobno razumijevanje. Sporazumi koji regulišu Egejsko more odražavaju ovo naslijeđe, osiguravajući da regija ostane most, a ne bojno polje.

Unatoč akcijama Grčke, Turska ostaje posvećena dijalogu i mirnim rješenjima. Egejsko more nudi velike mogućnosti za saradnju. Zajednički napori u pomorskoj sigurnosti, očuvanju životne sredine i obnovljivoj energiji mogli bi da transformišu region u model partnerstva.

Turska nastavlja pozivati ​​na pregovore, naglašavajući da je militarizacija kontraproduktivan pristup koji podstiče tenzije. Trajna sigurnost se može postići samo kroz povjerenje, poštovanje i pridržavanje međunarodnog prava.

Treba napomenuti da budućnost Egejskog mora treba odražavati partnerstvo, a ne podjele. Militarizacija Grčke je u suprotnosti sa ovom vizijom, dok Turska ostaje nepokolebljiva u potrazi za mirom i stabilnošću. Izbor za Grčku je jasan: ustrajati na politikama koje izoluju i eskaliraju ili prihvataju dijalog i saradnju. Turska je spremna, kao i uvijek, da pretvori Egej u dokaz onoga što susjedi mogu postići razumijevanjem i saradnjom.

Izvor