Osman Softić

Autor ovog teksta se bavi istraživanjem savremenih islamskih pokreta, međunarodnih odnosa, Bliskog istoka i islama u Jugoistočnoj Aziji.

PISjournalIzraelski predsjednik Isaac Herzog, na poziv generalne guvernerke Australije, Sam Mystin, doputovao je u posjetu Australiji u ponedjeljak 9. februara, 2026. kako je i bilo ranije najavljeno. Dočekan je počastima u ime države i vlade i protestima u ime velikog broja građana.

Laburistička Vlada Australije primila ga je kao da se ne radi o potencijalnom ratnom zločincu i šefu države čije su vojne jedinice počinile stravičan genocid u Gazi, što je verificirala i nadležna Komisija UN-a. Međunarodni krivični sud (ICC) izdao je nalog za hašenje premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta. Iako nije izvršni šef vlade (Herzog je ceremonijalni šef države) izraelski predsjednik je takođe pozivao na genocid a potpisivao se i na granatama i bombama u društvu izraelskih oficira i vojnika pred njihov genocidni pir na Gazu.

Australija u čijim su gradovima održani neki od najvećih protesta protiv izraelskog genocida u Gazi na svijetu, poput velikog marša za mir u kojem je učestvovalo preko 300 hiljada ljudi, ipak je proizraelski orijentirana. Politika Vlade Australije ne reflektuje volju i sentiment građana, barem kada se radi o politici Australije prema Izraelu i Palestini, već podliježe pritiscima i udovoljava interesima snažnog proizraelskog lobija koji ima veliki uticaj u domenu politike, državne administracije, poslovne zajednice, medija, akademije i drugih važnih sektora društva u Australiji.

Neke vojno-industrijske australijske korporacije su u vrijemeizraelskog genocida u Gazi snabdjevale izraelsku avijaciju ključnim dijelovima za lovce bombardere F-35, bez kojih Izrael ne bi mogao vršiti svoj genocidni pir. Radi se o mehanizmu za oslobađanje bombi koji se proizvodi isključivo u Australiji. Ove podatke je potvrdio Antony Loewenstein, eminentni istraživač, australijski Jevrej i vodeći kritičar politike Izraela i Australije. Loewenstein je autor knjige Palestine Laboratory (Laboratorij Palestina), u kojoj je dokumentovao izraelske zločine pomoću korištenja savremenih tehnologija koje testira nad Palestincima i prodaje širom svijeta.

Australija je pozvala Herzoga kako bi izrazila solidarnost s ožalošćenom jevrejskom zajednicom zbog masakra koji je nedavno počinjen u Sydneyu, a u kojem je 14. decembra, 2025. ubijeno 15 pripadnika jevrejske zajednice. Masakr je počinjen u Archer parku na plaži Bondi Bech (Bondaj) u Sydneyu, za vrijeme kolektivnog obilježavanja jevrejskog praznika hanukkah. Znatan broj ljudi je ranjen. Jedan (stariji) počinilac masakra je ubijen a drugi (mlađi) je uhapšen i očekuje se njegovo suđenje. Počinioci ubistava su otac i sin. Preliminarni zaključak sigurnosnih agencija Australije je da su počinioci terorističkog čina djelovali samostalno ali da su, navodno, bili inspirirani ideologijom terorističke grupe Islamska država (ISIS).

Motivi terorističkog akta tek treba da budu dokazani tokom suđenja. Jedan bivši australijski obavještajac poznat kao “Marcus” koji je, navodno, neko vrijeme bio tajno infiltriran u terorističke ćelije ISIS-a radi prikupljanja podataka, tvrdi da je mlađi terorist, Naveed Akram (njegov otac Sajid Akram je ubijen), imao kontakte s ćelijom ISIS-a. Marcus tvrdi da je 2019. podijelio obavještajne podatke o Naveedu Akramu s nacionalnom australijskom obavještajnom agencijom (ASIO), ali, da ova agencija nije na to reagirala. Procjena ove obavještajne organizacije iz 2020 je da “Akram u to vrijeme nije predstavljao terorističku prijetnju niti je podržavao ISIS”. ASIO tvrdi da informacije o njegovim vezama s ISIS-om nisu imale uporište u dokazima.

Jedan od ubijenih u masakru je Eli Schlanger, rabin i predstavnik lokalnog ogranka jevrejske globalne organizacije Chabad, koja ima prisustvo u većini zemalja svijeta. Schlanger je za vrijeme izraelskog genocida u Gazi putovao u okupiranu Palestinu gdje je bodrio izraelske ilegalne doseljenike (setllers) i pripadnike okupacione vojske (IDF) na okupiranim teritorijama Zapadne obale u Palestini. Tom prilikom im je podijelio i novčanu pomoć prikupljenu u Australiji. Postoje video snimci kako je Schlanger operacije okupiranja novih palestinskih visova smatrao izraelskom sigurnosnom potrebom i pravom obećanom Jevrejima prije više hiljada godina u njihovim vjerskim spisima.

Premijer Australije Anthony Albanese posjetu Herzoga smatra gestom solidarnosti s Jevrejima, opravdavajući odluku Vlade potrebom za izgradnjom društvene kohezije. Posjeta šefa države optužene za genocid u Gazi razočarala je i naljutila veliki broj građana koji javno pozivaju na njegovo hapšenje i procesuiranje. Advokati Australijske palestinske akcione grupe (APAN) istovremeno vode pravnu bitku u sudovima kako bi se izborili za pravo građana na legitimne proteste protiv ove posjete, nakon što je Vlada Australije donijela novi zakon kojim se protesti ograničavaju pa čak i kriminiliziraju. Protiv novog zakona su se oštro pobunile organizacije za ljudska prava uključujući i brojne muslimanske organizacije.

Izraelski genocid u Gazi potaknuo je duboke podjele u Australiji oko njegove prirode. U toku Herzogove posjete planirano je čak 30 protesta širom Australije. Najveći protest održan je ispred Gradske vijećnice u jezgru Sydneya, u državi Novi Južni Vels, gdje se okupilo nekoliko hiljada propalestinskih demonstranata uz veliko prisustvo policije. Uticajne proizraelske jevrejske organizacije, uključujući Executive Council of Australian Jewry (ECAJ), Izvršno vijeće australijskog jevrejstva, pozdravile su Herzogovu posjetu. Vladu Australije su brojni kritičari, posebno ultrakonzervativna desničarska opozicija i naklonjeni joj mediji, ali i osumnjičeni ratni zločinac Netanyahu, optužili da je indirektno odgovorna za masakr u Sydneyu, ne samo zato što ga nije na vrijeme osujetila i spriječila, već zato što je dozvolila održavanje masovnih propalestinskih protesta koji su, prema kritičarima, dodatno ohrabrili antisemitsko ponašanje.

Ove optužbe su neutemeljene i nemaju veze s realnošću niti se mogu dokazati racionalnim argumentima. Suočivši se s velikim izazovom, Albanese je, očigledno pod pritiskom uticajnog dijela proizraelske jevrejske zajednice, odabrao da povuče rizičan potez. U namjeri da jevrejskoj zajednici Australije iskaže podršku, posjetu Herzoga smatra korisnom kako bi utišao kritičare vladine politike. Kao opravdanje navodi da Herzog, iako je šef izraelske države, zauzima ceremonijalnu ulogu i nema izvršnog odlučivanja koje je u ingerenciji premijera Izraela. Međutim, u septembru 2025. nezavisna istražna komisija UN-a utvrdila je da je pored Netanyahua i Gallanta i Herzog “podsticao na genocide”. Istražna komisija svoje nalaze temelji na izjavama koje je Herzog dao nekoliko dana nakon što je Hamas izveo napad Potop Al-Aqsa, 7. oktobra, 2023.

Herzog je tada rekao da je “cijela nacija” odgovorna za napad Hamasa. Komisija UN-a je njegove kvalifikacije protumačila kao podsticanje pripadnika izraelske vojske na uništenje Palestinaca, Gaze kao kolektiviteta a ne samo članova Hamasa koji su počinili napad. Herzog je odbacio optužbe, negirajući tvrdnje da je za napad okrivio cijeli palestinski narod. Jedan od autora izvještaja Komisije UN-a je i Chris Sidoti, australijski ekspert prava i bivši državni komesar za ljudska prava. Sidoti smatra da postoji pravni razlog i moralni imperativ da vlasti Australije uhapse Herzoga po ulasku u zemlju.

Poznavajući bliskost Australije i Izraela i uticaj proizraelskih organizacija na vladu Australije, Sidoti ne misli da je takav scenarij realan niti se mogao dogoditi. Sidoti vjeruje da je Herzog unaprijed dobio garancije da neće biti uhapšen jer je zaštićen diplomatskim imunitetom. On vjeruje da je Australija počinila “kobnu grešku” pozivajući Herzoga u posjetu u vrijeme dubokih tenzija i podjela u društvu, upozorivši da bi takva posjeta mogla imati dalekosežne posljedice po društvenu koheziju.

Herzog je prije posjete Australiji govorio kako će svoju posjetu iskoristiti da se javno suoči sa, kako je rekao, širenjem propagande i ispiranja mozga koja se provodi u javnom prostoru Australije protiv Jevreja i Izraela. Kako drukčije shvatiti ovaj njegov komentar osim kao prijetnju Australiji. Radi se o tipičnoj zamjeni teza i uobičajenom spinu i izraelskoj hasbari (propagandi). Dokaz u prilog tome je činjenica da veliki broj pripadnika Jevrejske zajednice također protestuje protiv njegove posjete. Jedna od najdinamičnijih i najbrže rastućih jevrejskih organizacija, Jewish Council of Australia (JCA), anticionistička i progresivna jevrejska organizacija, optužila je premijera Australije Albaneseija da politizira Jevrejsko pitanje i iskorištava jevrejsku žalost zbog masakra počinjenog 14. decembra, koristeći ovaj tragični događaj kao instrument i diplomatsku manipulaciju.

Izvršna direktorica JCA-a, Sarah Schwartz, izjavila je da je dobrodošlica Herzogu potvrđivanje i učvršćivanje opasnog antisemitskog izjednačavanja jevrejskog identiteta i kriminalnih postupaka izraelske države. Predstavnica Jevrejskog vijeća smatra da posjeta predsjednika Izraela Australiji neće Jevreje u Australiji učiniti da se osjećaju sigurnijim. Naprotiv, učiniće ih još nesigurnijim. Stotine uglednih Jevreja Australije objavili su svoj stav u vezi Herzogove posjete koji je objavljen u ponedjeljak 9. februara u dva velika dnevna lista. Sadržaj njihove poruke može se sažeti u jednoj rečenici. “Herzog ne govori u naše ime i nije dobrodošao“. Pomenuto pismo je važno kao antidot jer sprečava cionističke propagandiste da protivnike Herzogove posjete optuže za antisemitizam.

Dok su njegovi politički protivnici zahtijevali da opozove parlament i provede specijalnu federalnu istragu (Royal Commission) o masakru od 14. decembra, premijer Albanese je zatražio od generalne guvernerke Australije da formalno pozove Herzoga u posjetu.

Sam Mostyn je generalna guvernerka Australije. Ona je defacto šef države kao predstavnica kralja Charlesa III. Guverner Australije ima tzv. rezervne ovlasti, i u ime krune obavlja ustavne, ceremonijalne i društvene funkcije, uključujući i funkciju vrhovnog komandanta Australijskih odbrambenih snaga ADF. Guverner Australije može u iznimnim slučajevima smijeniti predsjednika Vlade. U novijoj povijesti Australije to se dogodilo samo jedanput, i to 1975. Tada je guverner John Kerr smijenio popularnog umjerenog socijalističkog predsjednika Vlade Gougha Whitlama.

Prošle godine je obilježeno 50 godina od tzv. Dismissal-a, kako u Australiji preferiraju nazivati ovaj slučaj. Međutim, radilo se o klasičnom državnom udaru koji je proveden po naredbi američke duboke države u saradnji sa britanskom krunom. Današnji Kralj Charles III, prema mišljenju analitičara, imao je aktivnu ulogu u ovom mehkom državnom udaru u Australiji, koji je izvršen nakon krvavih pučeva u Indoneziji 1965. i Čileu 1973.Whitlam je bio neka vrsta mentora Albaneseiju koji potiče iz lijeve frakcije laburističke partije na vlasti.

Svjestan je da bi mogao doživjeti sličnu sudbinu kao i njegov mentor 1975., pretpostavlja se da je želio izbjeći takav scenarij i stoga se odlučio da s Izraelom ne zaoštrava odnose, posebno nakon priznanja Palestine, što je deceniju ranije bila zvanična proklamirana politika njegove partije i normalan čin poštivanja međunarodnoga prava. Ipak, bio je to prst u oko Izraelu, koji je navikao da u Australiji može upravljati vanjskom politikom na daljinski upravljač kad god to poželi.

Albanesijeva vlada je 2025. prekinula diplomatske odnose s Iranom i protjerala iranskoga ambasadora i osoblje ambasade. Ovakav čin je presedan koji se nije dogodio u posljednjih više od pedeset godina. Albanese je to učinio pod pritiskom obavještajnih agencija i duboke države, koje su, vjerovatno pod pritiskom Washingtona i Tel Aviva, Iran optužile da je odgovoran za podmetanje požara u jednoj sinagogi u Melburnu. Uzgred rečeno, sinagoga o kojoj je riječ nije cionistička već ortodoksna vjerska organizacija. Drugi incident je podmetanje požara u jevrejskoj poslastičarnici u Sydneyu.

Ovakve optužbe ne samo da su obična djetinjarija i služe na sramotu australijskih sigurnosnih agencija, koje su u većini slučajeva nezavisne, profesionalne i kompetentne. Ali, budući da nisu mogli fabricirati ni jedan drugi dokaz, posegnuli su za spomenutim optužbama koje su pripisali tobože vanjskom uticaju Islamskog korpusa revolucionarne garde (IRGC), kao izgovor da proglase IRGC terorističkom organizacijom, iako se radi o vojnom ogranku Irana, jedne velike i važne članice UN-a, koji je pomagao Australiji za vrijeme višedecenijskih ratova u Afganistanu i Iraku. Zahvaljujući pomoći Irana, a to je za vrijeme posjete Iranu u aprilu 2015. potvrdila i Julie Bishop, bivša šefica australijske diplomatije u konzervativnoj vladi Tony Abbotta, koja je prije povlačenja SAD-a iz nuklearnog sporazuma (JCPOA) 2018. pregovarala s tadašnjim iranskim rukovodstvom o mogućnosti razmjene obavještajnih podataka i sigurnosnoj saradnji u borbi protiv ISIS-a.

Sačuvani su životi australijskih vojnika (iako su oni bili okupaciona sila u obje zemlje). Postupiti prema Iranu na ovaj način je nečastan čin nezahvalnosti ali i gluposti. Međutim, Iran je velikodušna država i vjerovatno razumije da u ovom slučaju Australija nema autonomiju odlučivanja, već je na to prisiljena prijetnjama SAD-a i njenog zapadnoazijskog žandara, Izraela. Za Iran, snažnu i moćnu silu koja sa udaljenosti od 2,000 km, s afganistanske ili pakistanske granice, hipersoničnim raketama, može precizno pogoditi vojne, obavještajne, industrijske i strateške ciljeve u srcu Tel Aviva, Herzliyye, Haife, Beer Shebe i drugih centara, što je Iran dokazao, bilo bi poniženje i djetinjarija da se bavi paljevinom poslastičarnica i sinagoga (U Iranu živi najveći broj Jevreja u Zapadnoj Aziji i oni u slobodi prakticiraju svoju religiju) a Teheran ima više sinagoga nego neki australijski gradovi.

Ovakva podvala Izraela Australiji je ne samo smiješna već ponižavajuća. Ali, za prestrašenu vlast koja je pricjepljena između zahtjeva genocidnog režima u Izraelu, kojeg podupire Washington i snažnog popularnog propalestinskog pokreta kod kuće koji koristi svoja demokratska prava i mirnim protestima se suprotstavlja izraelskom genocidu, Albanese je očito odabrao da učini ustupke Izraelu, svjestan da nakon priznanja Palestine i posebno nakon propalestinskih demonstracija u kojim je učestvovalo 300,000 ljudi, mora nešto žrtvovati kako bi zadovoljio Trumpove i Netanyahuove apetitete, kako u protivnom ne bi doživio sudbinu svog mentora Whitlama, koji je svrgnut 1975. Albanese se odlučio za najmanje bolnu opciju tako da je krivicu za incidente koji su prethodili masakru u Bondaju (barem jedan od njih) svali na Iran, iako za to nema dokaza.

Ovo mišljenje potvrdio je i Tony Kevin, jedan od najpoznatijih umirovljenih diplomata Australije koji se bavio planiranjem u Ministarstvu vanjskih poslova Australije (DFAT) od 1985–1990. za vrijeme trojice najpoznatijih šefova ovog ministarstva, Stuartom Harrisom, Richardom Woolcottom i Michaelom Costellom. Ipak, treba priznati, ni Albanese ni australijske sigurnosne agencije nisu se na isti način usudile poigrati s pozadinom terorističkog masakra u Bondaju već su ga pripisali uticaju ISIS-a. Ipak, i u Australiji još uvijek postoje racionalni ljudi, kako u administraciji tako u akademskoj zajednici i diplomatskoj profesiji, koji su svjesni da je Iran država koja je dala najveći doprinos u suzbijanju terorističke organizacije ISIS. To je potvrdio i šef američke nacionalne obavještajne zajednice u Obaminoj administraciji, general James Clapper u intervjuu koji je dao Charlie Roseu 2015.

Australijska policija koja je u ponedjeljak 9. februara, nadzirala mirne proteste u Sydneyu protiv Herzogove posjete, čiji učesnici nisu počinili ni jedan prekršaj, na brutalan način nezakonito je spriječila dio muslimanske populacije čiji su pripadnici u gradskom parku pokušali obaviti kolektivni namaz (molitvu). Učinili su to kršeći i zakonska ovlaštenja. Vodeće muslimanske krovne organizacije, Australijska Federacija Islamskih Vijeća (AFIC) i Nacionalno Vijeće imama Australije (ANIC) uputile su oštre kritike najvišim organima vlasti u znak protesta protiv nasilnog ponašanja policije. Sve navedeno potvrđuje da posjeta Hezoga Australiji predstavlja dugoročnu štetu i dolijevanje ulja na vatru, kao što je i predvidio Chriss Sidoti.

Posjeta Isaaca Herzoga neće poboljšati koheziju u društvu. Naprotiv, proizvest će stvarni antisemitizam koji Izrael sistematski i perpetualno potpiruje, pokušavajući prisiliti narode i države da svaku kritiku politike izraelskog genocidnog režima službeno proglasi i ozakoni kao kritiku Jevreja kao vjerske zajednice. Srećom, ovakvim manipulacijama oštro se suprotstavlja ogroman broj Jevreja Australije.

Na kraju, kad se političari u Australiji pozivaju na potrebu očuvanja harmonije u zajednici, uvjeravajući građane da je to svrha Herzogove posjete, treba postaviti pitanje, nije li njegova posjeta zapravo osmišljena kao instrument za discipliniranje (utjerivanjem straha Jevrejima) onog dijela Jevrejske zajednice koji je sve snažniji i glasniji u osudi izraelskog genocida i politike ekspanzionizma i koji ne pristaje na harmonizaciju sa cionističkim ciljevima.

Ekskluzivno PISjournal