PISjournal – Ponovno izbijanje vojnih napetosti između Saudijske Arabije i jemenskog pokreta otpora Ansarullah nakon trogodišnjeg razdoblja relativnog mira ne znači samo neuspjeh diplomatije između Rijada i Sane, već i uspon nove ravnoteže moći među arapskim državama Perzijskog zaljeva, otkrivajući više nego ikada prije jaz u interesima između nekadašnjih saveznika.
Smatrajući da je geopolitički preokret u regiji otvorio novi prostor za promjenu odnosa snaga u Jemenu, Rijad je ponovno posegnuo za vojnom opcijom, očekujući da će mu se druge države Perzijskog zaljeva pridružiti u ratobornoj politici prema Sani. Međutim, Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su nekoć bili glavni stup saudijske arapske koalicije protiv Jemena, odlučili su ostati izvan izravne intervencije kako bi izbjegli troškove obnovljenog sukoba.
Razvoj događaja u Jemenu u korist UAE-a
Proračunata šutnja UAE-a o najnovijem krugu rata u Jemenu manje je znak neutralnosti, a više odraz dubokih strateških razilaženja sa Saudijskom Arabijom oko političke i sigurnosne budućnosti južnog Jemena, razilaženja koja su posljednjih godina postala jedna od najvažnijih linija podjele između nekadašnjih saveznika.
Proces primirja i pregovori između Rijada i Ansarullaha, iako su povećali izglede za saudijsko povlačenje iz rata, također su prijetili učvršćivanjem utjecaja Rijada na političku budućnost Jemena i daljnjim slabljenjem emiratskog uporišta na jugu, scenarijem koji Abu Dhabi nikada nije smatrao prihvatljivim.
Upravo zato je Abu Dhabi potajno zadovoljan što su se sukobi između Rijada i Sane ponovno rasplamsali. Obnovljena eskalacija jača njegove saveznike na jugu, dok istodobno sprječava bilo kakav sporazum koji bi Saudijskoj Arabiji dao veću ulogu u oblikovanju poslijeratnog poretka u Jemenu.
Tijekom posljednjih nekoliko godina UAE je značajno ulagao u vojne i gospodarske resurse kako bi učvrstio svoj utjecaj na jugu. No prije nekoliko mjeseci, pod političkim pritiskom i pritiskom na terenu od strane Saudijske Arabije, snage povezane sa separatističkim Južnim prijelaznim vijećem (STC) bile su prisiljene prepustiti dijelove svojih uporišta u Hadramautu vladi koju podupire Rijad, što je predstavljalo ozbiljan udarac glavnom regionalnom projektu Abu Dhabija.
Stoga ni UAE ni STC nemaju nikakvu želju pridružiti se sadašnjim borbama, čiji bi glavni ishod bio jačanje položaja Saudijske Arabije. Vodstvo tog raspuštenog vijeća vrlo dobro zna da će, što se Rijad više bude iscrpljivao u borbi s Ansarullahom, imati manje političkog, vojnog i financijskog kapaciteta za suzbijanje separatističkih težnji na jugu. Zbog toga neutralnost južnih snaga ne treba pogrešno tumačiti kao pasivnost. Ona je prije oblik strateškog strpljenja, proračunato čekanje da saudijska moć oslabi i da se unutarnja ravnoteža u Jemenu postupno pomakne u korist frakcija koje podržava UAE, što bi potencijalno moglo omogućiti Abu Dhabiju da ponovno stekne utjecaj na jugu ako se rat nastavi odugovlačiti.
Natjecanje u energetskom sektoru
Tiho suparništvo između Rijada i Abu Dhabija u energetskom sektoru pruža još jedan jasan pogled na oprezan stav UAE-a prema novom ratu u Jemenu. Posljednjih godina odnosi dviju zemalja unutar OPEC-a promijenili su se iz koordinacije u natjecanje.
Sporovi oko proizvodnih kvota i nastojanje UAE-a da proširi svoje izvozne kapacitete jasno pokazuju jedno: Abu Dhabi više nije spreman definirati svoje gospodarske i naftne interese u sjeni saudijske politike. Prije dva mjeseca Emirati su službeno istupili iz OPEC-a, objavivši namjeru povećanja proizvodnje sirove nafte na 5 milijuna barela dnevno.
Izlazak je predstavljao pokušaj oslobađanja od proizvodnih ograničenja koja je zagovarao Rijad, osiguravanja većeg prostora za samostalno određivanje razine proizvodnje, opskrbe i izvoza te, usput, zadavanja udarca ugledu OPEC-a i saudijskom vodstvu unutar te organizacije. U tom kontekstu, sve što ograničava manevarski prostor Rijada na globalnim energetskim tržištima Abu Dhabi vidi kao priliku.
Zabrinutost zbog pretvaranja Saudijske Arabije u gospodarsko središte
Jedna od glavnih zabrinutosti Abu Dhabija proizlazi iz nastojanja Saudijske Arabije da postane vodeće regionalno gospodarsko i trgovačko središte te privuče ulaganja međunarodnih kompanija. Od početka rata između Irana i SAD-a Emirati su u određenoj mjeri svjedočili odljevu stranog kapitala i preseljenju dijela kompanija prema istočnim i sigurnijim tržištima, što je oslabilo njihov položaj kao trgovačkog središta Perzijskog zaljeva.
Privlačenje stranog kapitala te smještaj kompanija iz područja znanja i tehnologije ključni su stupovi Vizije 2030 prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, čiji je cilj pretvoriti Saudijsku Arabiju u regionalno gospodarsko središte. Sada, uz povećane sigurnosne rizike u Perzijskom zaljevu i odljev kapitala iz UAE-a, Rijad vidi priliku koju bi mogao iskoristiti oslanjajući se na svoju relativnu stabilnost kako bi ubrzao priljev ulaganja i učvrstio svoj položaj kao vodeće gospodarsko odredište Zapadne Azije.
Međutim, povratak na skupa jemenska bojišta i mogućnost dugotrajnog, otvorenog sukoba nose posljedice koje daleko nadilaze vojno područje. Rastuća nesigurnost i nestabilnost ne bi samo narušile sigurnosni kredibilitet Rijada, već bi poremetile i investicijsku klimu te provedbu megaprojekata o kojima ovisi Vizija 2030.
Štoviše, stav UAE-a prema Jemenu ne može se razumjeti odvojeno od tihog suparništva i strateških neslaganja između Abu Dhabija i Rijada. Nakon što je Hormuški tjesnac bio blokiran, a regionalni izvozni pravci ograničeni, Saudijska Arabija uspjela je sačuvati dio svog izvoza nafte – do 5 milijuna barela dnevno – prema azijskim i europskim tržištima putem svog naftovoda Istok–Zapad i luka na Crvenom moru. Ta je prednost ojačala položaj Rijada na istočnim tržištima, osobito u Indiji i drugim azijskim gospodarstvima, u vrijeme kada su neki njegovi konkurenti bilježili smanjenje ili potpuni gubitak izvoznih kapaciteta. No sada blokada nametnuta Rijadu u tjesnacu Bab el-Mandeb ozbiljno ugrožava tu geopolitičku prednost.
Stoga, iz perspektive Emirata, ograničavanje saudijskih izvoznih kapaciteta preko Crvenog mora predstavlja prepreku rastu gospodarskog i naftnog utjecaja njihovog glavnog rivala. Iz tog kuta gledanja, novi razvoj događaja u Jemenu ne predstavlja samo sigurnosnu krizu, već i dio šireg natjecanja dviju monarhija za osiguravanje boljeg položaja u budućem poretku Perzijskog zaljeva.
Na kraju, šutnja UAE-a o previranjima u Jemenu nije ni ravnodušnost ni povlačenje. Ona je rezultat strateškog proračuna prema kojem Abu Dhabi bira ostvarivati korist od postupnog iscrpljivanja suparništva između Saudijske Arabije i Ansarullaha, a da pritom ne plaća izravnu vojnu cijenu.
Što se ova situacija dulje bude odugovlačila, to će se više Rijad, kao glavni regionalni suparnik Emirata, zaglibljivati u sigurnosnim i gospodarskim problemima. A ako se ravnoteža moći nastavi pomicati u tom smjeru, UAE bi se mogao pokazati kao skriveni pobjednik ovog novog rata u Jemenu – ne na bojištu, nego sa strane, tiho usmjeravajući događaje u vlastitu korist.
Ekskluzivno PISjournal
