PISjournal – Ulaganja u podatkovne centre nagovještavaju nadolazeću promjenu u trci za umjetnu inteligenciju. Uskoro, ako ne već sada, pouzdana i pristupačna električna energija postat će presudna prednost u ovom sektoru.
Kako je Albert O. Hirschman još 1945. godine u studiji „National Power and the Structure of Foreign Trade“ istakao, stvarna moć jedne ekonomije leži u njenoj sposobnosti da upravlja uskim grlima koja utiču na ključne industrije. U ekosistemu umjetne inteligencije Sjedinjene Američke Države koriste svoju dominaciju u dizajnu čipova strateškim ograničavanjem izvoza prema Kini, dok Kina vrši pritisak na SAD kroz kontrolu rijetkih zemnih metala potrebnih za proizvodnju čipova, magneta i drugih komponenti naprednih tehnologija.
Međutim, kako se razmjeri AI industrije šire i kako raste njena zavisnost od računalne snage, usko grlo će se pomjeriti sa čipova na električnu energiju. Svi podatkovni centri svijeta neće biti od koristi ako nemaju kontinuirano snabdijevanje povoljnom energijom. Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da će do 2030. godine oko 20 posto planiranih globalnih kapaciteta podatkovnih centara biti ugroženo zbog zagušenja elektroenergetskih mreža i dugih redova za priključenje. Kako energetske zalihe postaju ograničene, troškovi će rasti, a to će se na kraju preliti na domaćinstva i kompanije.
Koja će država dominirati u sljedećoj fazi ove trke? Kina je već poslala snažnu poruku masivnom izgradnjom energetskih kapaciteta i infrastrukture za distribuciju, pri čemu je veliki dio fokusiran na obnovljive izvore. Prema pisanju Financial Timesa, kineska ulaganja u čistu energiju obuhvataju sve – od solarne i hidroenergije do opreme potrebne za prijenos jeftinije električne energije iz unutrašnjosti prema obalnim centrima potrošnje, čime se smanjuju troškovi i povećava pouzdanost. Kina je također snažno investirala u proizvodnju, obarajući cijenu solarnog panela čak dvadeset puta. Sveukupno, danas je sposobna dodavati između 500 gigavata i jednog teravata kapaciteta godišnje. Uz to, pažljivo osmišljenu industrijsku politiku prati i snažna lokalna implementacija. Kako bi nadoknadile višu cijenu korištenja domaćih čipova, lokalne vlasti nude subvencije za električnu energiju podatkovnim centrima pod svojom nadležnošću. Ako se ti objekti napajaju domaćim čipovima, mogu smanjiti račun za struju i do 50 posto.
Američki pristup, u poređenju s tim, djeluje prilično neimpresivno. Prema Financial Timesu, Kina je 2024. godine instalirala 429 gigavata novih proizvodnih kapaciteta električne energije, više od šest puta u odnosu na neto kapacitet dodan u SAD-u u istom periodu. Dok se američke elektroenergetske mreže, planirane na lokalnom nivou, suočavaju s enormnom 24-satnom potražnjom podatkovnih centara, industrijska politika SAD-a ne posvećuje električnoj energiji pažnju kakvu zaslužuje.
Primjera radi, OpenAI i njegovi partneri planiraju izgradnju podatkovnih centara kojima će biti potrebno oko 10 gigavata snage – što je približno ljetnoj potrošnji električne energije New Yorka. Međutim, dok se podatkovni centri mogu izgraditi za nekoliko godina, istraživači iz Deloitte Research Centra za energiju i industriju upozoravaju da je za završetak potrebne prijenosne infrastrukture gotovo uvijek potrebno oko deset godina.
Takvi vremenski okviri su ozbiljno neusaglašeni s izuzetno brzim tempom privatnih investicija. Bloombergova analiza desetina hiljada cjenovnih čvorišta već pokazuje znakove stresa na američkom energetskom tržištu. Veleprodajna cijena električne energije u nekim američkim regijama, u blizini velikih koncentracija podatkovnih centara, i do 267 posto je viša nego prije pet godina. Kako bi održao planirani rast podatkovnih centara, SAD će morati provesti duboku strukturnu reformu energetske politike, mreža i njihovih međusobnih veza.
Ova trka, međutim, ne svodi se samo na SAD i Kinu. Ono što bi moglo predstavljati usko grlo za SAD može biti prilika za Evropu, koja sve više gubi vrijeme da osigura vlastito mjesto u AI poretku. Evropska energetska infrastruktura predstavlja potencijalnu stratešku prednost u smislu koji je definisao Hirschman. Među ključnim snagama Evropske unije su tehnologije i znanje u oblasti čiste energije. Više od jedne petine svih čistih i održivih tehnologija u svijetu razvija se u EU. Unija također posjeduje snažne inženjerske kapacitete u oblasti mrežne opreme i skladištenja energije, a njen elektroenergetski sistem jedan je od najpovezanijih na svijetu. Evropska energetska politika izričito navodi mreže kao stratešku imovinu za autonomiju i sigurnost, dok se od evropskih fabrika koje proizvode ključne neto-nulte tehnologije očekuje da do 2030. godine zadovolje najmanje 40 posto godišnjih potreba EU.
Ipak, evropska dekarbonizacija suočava se s brojnim preprekama. Visoki troškovi energije prijete da uspore privredni rast, zbog čega proizvodnju energije i kapacitete mreža treba ubrzano povećavati. Evropska mreža operatora prijenosnih sistema električne energije (ENTSO-E) iznijela je korisne prijedloge, ali i dalje ostaje problem što se planiranje odvija na evropskom nivou, dok je provedba vezana za nacionalne i lokalne okvire. Posljedično, prosječan projekat izgradnje mreže traje više od deset godina, pri čemu se polovina vremena troši na procedure izdavanja dozvola. Prema Evropskoj parlamentarnnoj istraživačkoj službi, trenutne projekcije ulaganja u mreže iznose tek 10 do 15 posto onoga što je stvarno potrebno, dok je više od 500 gigavata ofšor projekata u EU – kapaciteta koji još čekaju procjenu za priključenje na mrežu – zaglavljeno u administrativnim redovima.
Sljedeća faza globalne trke bit će, prije svega, trka za energijom. Kina svojom strategijom, koja istovremeno podstiče domaću proizvodnju i potrošnju čipova te unapređuje elektroenergetsku infrastrukturu, pokriva sve ključne dimenzije. Sjedinjene Američke Države, nasuprot tome, ostaju uljuljkane u sadašnju prednost kao dizajner prvoklasnih čipova i temeljnih AI modela, bez jasnog pogleda unaprijed. Evropa, iako jedinstveno pozicionirana da energetske potrebe umjetne inteligencije učini čišćim i sigurnijim, možda nema institucije sposobne da ubrzaju taj proces. Ako želi postati ozbiljan izazivač, Evropa mora svoju energiju – doslovno i politički – usmjeriti upravo na energiju.
