PISjournal – Sa početkom nove runde sukoba između izraelskog režima i palestinskih grupa otpora, geopolitička igra u zapadnoj Aziji ponovo se pojavila s iznenađujućim promjenama koje su neke aktere dovele u nepredvidive i izazovne pozicije. između
U međuvremenu, Turska je jedan od regionalnih aktera koji je izuzetno zabrinut zbog situacije i načina na koji treba da izradi svoju najbolju strategiju po kojoj bi trebala reagovati jer muslimanski svijet to očekuje ali da ne plati visoku cijenu.
S nastavkom izraelskog bombardiranja Gaze koje je ušlo u četvrtu sedmicu, dogodila se fundamentalna promjena u pristupu Turske palestinskoj stvari, što je na kraju izazvalo snažniji stav, iako s ograničenim praktičnim koracima.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji je u protekle dvije decenije stvorio lansirnu rampu iz palestinskog sukoba kako bi poboljšao svoju poziciju među zemljama regiona, ovoga puta pokušava skrenuti pažnju na sebe.
S tim u vezi, Erdogan je u svojim subotnjim izjavama na propalestinskom skupu kojem je prisustvovalo stotine hiljada Turaka u Istanbulu oštro napao izraelski režim i opisao napade na Gazu kao “barbarske”. Izjavio je i namjeru svoje zemlje da proglasi izraelski režim ratnim zločincem na svjetskoj sceni, dodajući: “Znali smo da će Izrael biti uznemiren ako kažemo da Hamas nije teroristička organizacija, ali smo jasno iznijeli svoj stav.”
“Objavićemo cijelom svijetu da Izrael čini ratne zločine i naporno ćemo raditi da to bude jasno. Ono što se dešava u Gazi nije samoodbrana, već otvoreni i skandalozan masakr. Oni nastoje da kolektivno unište stanovništvo Gaze kroz glad, žeđ i uništavanje infrastrukture”, dodao je turski lider.
Rekao je i da izraelski režim ne mari ni najmanje za živote ljudi jer otvoreno govori o svojoj umjetnosti ubijanja.
“Ali platit će visoku cijenu za svoje postupke”, upozorio je turski lider.
Reakcija Izraela na Erdogana nije uslijedila mnogo kasnije, a izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen je u svom postu na platformi X rekao da je povukao izraelske diplomate iz Turske radi revizije odnosa s Ankarom. Turski mediji, međutim, navode da su izraelske diplomate napustile Tursku ranije.
Historija diplomatskih kriza između Turske i Izraela
Ovo nije prvi put da su Ankara i Tel Aviv međusobno u napetosti zbog palestinskog sukoba. Na Ekonomskom samitu u Davosu 2009. godine, kao odgovor na ubijanje stanovnika Gaze u 22-dnevnom ratu, Erdogan je oštro kritizirao Šimona Peresa, tadašnjeg izraelskog predsjednika, i napustio konferenciju za novinare u znak podrške palestinskom narodu. Turska je 2010. protjerala ambasadora Tel Aviva nakon što su izraelski komandosi napali tursku flotilu pomoći u Gazi koju je predvodio brod Marmara, ubivši 10 turskih državljana i dovodeći do diplomatske pauze između dvije strane na nekoliko godina.
Njihovi diplomatski odnosi nastavljeni su na niskom nivou šest godina, a krivični postupci protiv izraelskih zvaničnika podneseni su na turskim sudovima. Na kraju, uz američko posredovanje, Tel Aviv se izvinio za incident i pristao isplatiti odštetu porodicama žrtava i povrijeđenih. Dvije strane obnovile su diplomatske odnose 2016. godine, ali je Turska 2018. protjerala izraelskog ambasadora i opozvala svog ambasadora iz Tel Aviva kada su izraelske snage ubile veći broj Palestinaca koji su učestvovali u protestima u Pojasu Gaze.
Ponovo i kako je Erdogan 2022. godine krenuo u politiku deeskalacije sa regionalnim akterima, Ankara i Tel Aviv su normalizovali svoje odnose i najavili spremnost za unapređenje veza na svim nivoima. Prije trenutnog rata u Gazi, Turska je trebala ugostiti izraelskog premijera Benjamina Netanyahua kako bi ojačala bilateralne veze.
Erdoganovi kontradiktorni stavovi
Općenito, popravljanje veza s izraelskim režimom natjeralo je Erdogana da djeluje konzervativnije nego prije. Uostalom, onaj Erdogan koji je ove godine vrlo tijesno pobijedio na predsjedničkim izborima zbog ekonomskih izazova ne želi da podrška Palestincima negativno utiče na turske ekonomske veze s Izraelom.
U prvim danima rata u Gazi, Turska je pokušala da zauzme oprezan stav prema tenzijama između Hamasa i izraelskog režima, pa je čak kritizirala i operaciju Hamasa unutar izraelskih naselja 7. oktobra, a Erdogan je u telefonskom razgovoru sa izraelskim predsjednikom Isaacom Herzogom izrazio saučešće zbog smrti izraelskih civila.
Zapravo, paralelno sa mekim stavovima arapskih vlada u vezi sa izraelskim masakriranjem naroda Gaze, Erdogan je pokušao da u određenoj mjeri ostane neutralan u ovom sukobu i, suprotno svojim vatrenim pozicijama u prošlosti, pokušao je igrati ulogu posrednika sličnu onoj koji je igrao u ratu u Ukrajini.
Međutim, sa intenziviranjem izraelskih zločina u Gazi koji su izazvali talase globalne osude, Ankara je pojačala svoju podršku Palestini. Također je potvrdno glasala za rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih naroda protiv izraelske okupacije i čak je oštro osudila stavove Zapada koji podržavaju izraelske zločine u Gazi.
Erdogan je također branio prava palestinske nacije i poručio da trajni mir u regiji neće biti uspostavljen ukoliko se ne uspostavi nezavisna palestinska država čiji je legitimitet zasnovan na rezolucijama UN-a.
Ali čak i uz ove stavove, jasno je da se Erdoganova politika prema Palestini promijenila, jer je u prošlim sukobima i tenzijama Turska poduzimala kaznene mjere protiv Izraela kao podršku Palestincima i protjerivala je izraelske diplomate, ali sada Erdoganova vlada ne pokušava da prekine ili čak smanji diplomatske odnose sa Tel Avivom i još nisu preduzeli nikakve značajne korake.
Mnogi smatraju da je ekonomija odlučujući faktor u ovom pristupu. Erdogan, kome su potrebni ekonomski odnosi sa drugim akterima u regionu kako bi poboljšao tursku ekonomiju, zabrinut je zbog uticaja palestinskog sukoba na domaće ekonomske uslove. Prema izvještaju Al-Arabi Al-Jadeeda, nakon Erdoganove antiizraelske pozicije, Istanbulska berza je pala za 7 posto, što je dovelo do zatvaranja indeksa po drugi put u posljednjih nekoliko sedmica. Kako turska nacionalna valuta lira gubi na vrijednosti, strahovi investitora su u porastu.
Uprkos političkim razlikama između Turske i izraelskog režima oko palestinske stvari, ove razlike nisu imale ozbiljan uticaj na druga područja. Prema Al-Arabi Al-Jadeedu, uprkos političkim razlikama, ekonomski odnosi između Turske i Izraela su značajno napredovali u posljednjih 20 godina, a obim trgovine, koji je iznosio oko 1,41 milijardu dolara prije dolaska Partije pravde i razvoja na vlast u 2002. godini, porastao je na 8,91 milijardu dolara u 2022. godini.
Ovaj obim trgovine pokazuje da su čak i u protekloj deceniji kada su tursko-izraelski odnosi bili narušeni, njihove ekonomske veze doživjele rast bez obzira na njihove političke tenzije, a čini se da Erdogan namjerava još više poboljšati te veze.
Zvanična statistika pokazuje da razlike između dvije strane nisu uticale na međusobne trgovinske odnose, a ekonomska kriza s kojom se Turska bori povećala je potrebu za saradnjom sa Izraelom u mnogim oblastima, uključujući i energetiku.
Nema sumnje da Turska ima interese u odnosima sa izraelskim režimom, od kojih je najvažniji transfer istočnomediteranskog gasa, koji Tel Aviv planira da prebaci u Evropu uz pomoć Egipta i Turske, a ovo pitanje je također važno za Tursku jer može zaraditi od svoje tranzitne uloge.
Zaista, Erdoganova dosadašnja podrška palestinskoj stvari i njegova kritika režimskog tretmana Palestinaca donijele su mu podršku među nekim muslimanima u regiji, ali sada je Erdogan na rubu jer javno mnijenje njegovu politiku uspoređuje sa zloglasnom politikom arapskih zemalja koje prodaju palestinski cilj za lični profit.
Sanjajući o oživljavanju Otomanskog carstva u Turskoj, Erdogan je tokom svoje dvodecenijske vladavine Turskom pokušao da privuče zemlje regiona koje su nekada bile dio Otomanskog carstva na stranu Ankare da dovrše svoj projekat. Palestina je dio ovog projekta i Erdoganova podrška Palestincima spada u politiku koja vodi ovaj projekat.
Prema novinskoj mreži Al-Mayadeen, politika Erdoganove vlade u vezi s Palestinom se manje-više još uvijek provodi u okviru iste opće doktrine. Shodno tome, turski zvaničnici provode stratešku diplomatiju u podršci Palestincima, što uključuje inicijative za povećanje broja zemalja koje priznaju Palestinu kao nezavisnu državu i Istočni Al-Quds (Jerusalem) kao njen glavni grad.
Također, zaštita statusa svete džamije Al-Aqsa i jačanje ekonomije Palestinaca uz pomoć finansijskih sredstava, posebno Islamske razvojne banke, druge su mjere koje zvaničnici Ankare pokušavaju provesti. Čak i u predizbornoj kampanji u proteklom periodu, Erdogan je podršku Palestini nazvao važnim dijelom svoje vanjske politike. Znao je da islamski sloj turskog društva podržava palestinski narod i to je odigralo važnu ulogu u njegovoj pobjedi na izborima.
U ovom trenutku, iako Erdogan nastoji osigurati političke i ekonomske interese u svojim stavovima u vezi s palestinskim sukobom, trenutna situacija na okupiranim teritorijama i široki sukob između izraelskog režima i Hamasa doveli su Tursku u tešku dilemu između te dvije strane. Turska je itekako svjesna činjenice da, ako želi da ima Izrael na svojoj strani, mora odustati od nekadašnje podrške Hamasu, kao što je u procesu normalizacije s Tel Avivom morala zatvoriti kancelariju Hamasa u Istanbulu i protjerati zvaničnike ovog pokreta otpora iz Turske. Ali sada je situacija drugačija i izraelski tvrdolinijaši neće prihvatiti ništa osim etiketiranja Hamasa kao terorističke grupe, a na to se Erdogan mora odlučiti.
Jedan od faktora koji je ubrzao proces izraelsko-turske normalizacije bila je podrška Izraelaca Azerbejdžanu u ratu u Karabahu, što je promijenilo Erdoganovo negativno mišljenje prema Izraelcima, a kako bi pred turskom javnošću opravdao svoju politiku u Karabahu, on se oslanjao na podršku Tel Aviva prema Bakuu i na nacionalističku politiku kako bi u ovom slučaju na svoju stranu doveo nacionaliste iz turskog društva. Ali sada kada je kriza u Karabahu riješena i palestinski sukob intenziviran, korištenje taktike nacionalizma za dobivanje podrške javnog mnijenja nije od koristi, posebno kada mnogi Turci žele da vlada prekine veze s Tel Avivom.
Također, Erdoganovi politički protivnici posljednjih dana zauzeli su čvrst stav protiv njega zbog šutnje o izraelskim zločinima u Gazi i pozvali na ozbiljnu reakciju Ankare. Opozicija je kritizirala Erdoganov stav o izraelskim zločinima u Gazi i optužila ga da je zanemario svoju vjersku i humanitarnu dužnost prema Palestincima. Bivši ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu koristio je Gazu u svojim nedavnim izjavama protiv Erdogana, rekavši da mu nedostaje Erdogan iz Davosa, misleći na sukob predsjednika s izraelskim predsjednikom usred sastanka za novinare na Ekonomskom forumu u Davosu 2009. godine.
Dakle, da bi ublažio pritiske opozicije, Erdogan mora da istakne svoju propalestinsku politiku, a to automatski dovodi do eskalacije tenzija sa Izraelcima. Budući da se val globalnog protivljenja izraelskim zločinima u Gazi širi, a Tel Aviv je izolovan na međunarodnoj sceni, Ankara će nastaviti da pruža političku podršku Palestini sve dok njeni stavovi ne narušavaju turske ekonomske odnose sa Tel Avivom.
Budućnost odnosa između dvije strane
Tabela tursko-izraelskih odnosa doživjela je mnogo uspona i padova posljednjih godina, ali su obje strane sačuvale ekonomsku saradnju.
Budući da Izraelci smatraju neprijateljem svaku državu koja podržava Hamas, oštri stavovi turskih zvaničnika protiv izraelskog rata u Gazi mogu ponovo naštetiti diplomatskim odnosima, a prema nekim stručnjacima, ovo pitanje će uticati na ekonomske odnose, posebno na turski sektor turizma i investicija.
Neki analitičari sugeriraju da, s obzirom na solidarnost turske javnosti s Gazom, Erdogan namjerava zadovoljiti svoj narod izražavanjem podrške Gazi, a istovremeno sačuvati odnose s Tel Avivom. Ali ovaj eksploatatorski pristup palestinskoj stvari više ne donosi popularnost Erdoganu ni u zemlji ni u inostranstvu.
Ekskluzivno PISjournal
