PISjournal – Ministri vanjskih poslova zemalja članica Turkijskog vijeća održali su prošlog petka 8. samit u Istanbulu. Oni su koordinirali nacrt dnevnog reda i konačne dokumente koji će biti odobreni i potpisani na narednom samitu lidera. Turkijskim
Formiranje regionalnih, pa i međunarodnih organizacija zasnovanih na zajedničkim kulturnim karakteristikama, posebno jeziku, ima dugu historiju. Arapska liga, Latinoamerički i karipski ekonomski sistem (SELA) ili čak Organizacija islamske saradnje (OIC) i mnogi drugi su zasnovani na zajedničkim kulturnim karakteristikama. Međutim, u poređenju sa drugim spomenutim organizacijama, Vijeće turkijskih država (CTS) nije mnogo staro. No, uprkos kratkom vijeku trajanja tijela, posljednjih godina, naročito je Turska nastojala ubrzano povećati nivo odnosa između država članica. Važno je rasvijetliti ciljeve Vijeća, a posebno motive Turske za njeno snažno prisustvo.
Tok saradnje od osnivanja do danas
Ideju o osnivanju Vijeća zemalja turskog govornog područja pokrenuo je u Nakhchivanu 2009. godine predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbayev tokom sastanka lidera Turske, Azerbejdžana, Kazahstana i Kirgistana. U oktobru 2010. godine potpisali su ugovor o osnivanju organizacije tokom 10. sastanka u Istanbulu.
Turkijsko vijeće je prvi političko-ekonomski blok koji je započeo svoje djelovanje kao čisto tursko tijelo. Na drugom sastanku u Kirgistanu, četiri zemlje su se dogovorile o zajedničkoj zastavi, akademiji i zajedničkoj organizaciji historijskog i kulturnog naslijeđa. Sekretarijat Vijeća nalazi se u Istanbulu. Uzbekistan se pridružio bloku u septembru 2019. godine. Na posljednjem sastanku, Turkmenistan je učestvovao kao država posmatrač.
Ciljevi vijeća
Postoje dva glavna cilja:
1. Jačanje identiteta i političkog jedinstva među državama članicama. Kao što ime kaže, turkijski identitet je glavni razlog za osnivanje organizacije. Dakle, najvažniji razlog je jačanje jedinstva identiteta, a time i političkog savezništva zemalja članica. Naprimjer, na 6. samitu 2018. godine potpisan je nacrt teorije konvergencije turkijskih država.
Jezička i kulturna zajedništva su suštinski važan faktor u povezivanju zemalja i povećanju nivoa saradnje. Važno je napomenuti da sve države članice, osim Kirgistana, sa zajedničkim jezičkim ekosistemom i latiničnim pismom imaju veće mogućnosti za dublju saradnju u oblasti informacionih tehnologija. Kako iskustvo pokazuje, kulturno-jezičko okruženje može igrati veću ulogu od vojnih, ekonomskih i vjerskih pokretača u regionalnim savezima.
2. Proširivanje ekonomske saradnje. Države članice imaju poseban program za jačanje bilateralnih i multilateralnih ekonomskih veza. Činjenica je da je, uz značaj identiteta i političkih aspekata, ekonomsko partnerstvo važan faktor u jačanju regionalnog saveza ili organizacije. Nakon 2009. godine, Turkijsko vijeće je ozbiljnu pažnju posvetilo i ekonomskoj saradnji. Krajem 2010. godine, generalni sekretar Vijeća Halil Akinci govorio je o formiranju carinske unije. Ministri finansija su 2012. godine raspravljali o “razvojnoj osnovi” koja bi trebala povećati ulaganja u državama članicama. Ramil Gasanov, predsjednik Parlamentarne skupštine zemalja turskog govornog područja (TURKPA) rekao je da blok ozbiljno teži slobodnom sindikatu koji povezuje članove. Slobodni sindikat ukida carinske tarife i ujedinjuje pravila trgovine u turkijskim državama.
Na posljednjem samitu, učesnici su dogovorili osnivanje investicionog fonda u glavnom gradu Kirgistana, Bishkeku. Kazahstan je, također, predstavio “specijalnu ekonomsku zonu TURANSEZ”, koja će biti uspostavljena u gradu Turkistanu, duhovnoj prijestolnici turkijskog svijeta.
Potencijal za ekonomsku saradnju između zemalja turskog govornog područja je visok. Obim trgovine zemalja članica u globalnoj ekonomiji iznosi 536 milijardi dolara. Turska, sa oko 150 miliona stanovnika, površinom od više od 4,5 miliona kvadratnih kilometara i BDP od oko 1,5 triliona dolara, 13. je svjetska ekonomija. U 2019. godini promet država članica Turkijskog vijeća dostigao je oko 9 milijardi dolara uz članstvo Uzbekistana i Turkmenistana.
Turska traži proširenje strateške dubine u centralnoj Aziji
Glavna pokretačka snaga koja stoji iza nastojanja Ankare za jačanje Turkijskog vijeća je produbljivanje uticaja Turske u centralnoj Aziji. Nakon 2011. godine, a posebno od neuspjelog pokušaja državnog udara 15. jula 2016. godine, Erdoğan je vodio politiku izbjegavanja oslanjanja na Zapad i definiranja područja od strateških interesa za Ankaru u različitim dijelovima svijeta. Pored Bliskog istoka, Mediterana i sjeverne Afrike, više od jedne decenije vodio je politiku produbljivanja uticaja u centralnoj Aziji. Ovaj pristup osmislio je bivši ministar vanjskih poslova i premijer Ahmet Davutoğlu koji je nakon 2006. godine bio glavni arhitekta turske vanjske politike.
U novoj situaciji, Erdoğan ima značajne geopolitičke tenzije s velikim silama, uključujući američke i evropske aktere. To je navelo turske lidere da pokušaju da iskoriste sva raspoloživa sredstva da prodube svoju sferu moći. Iako je element religije bio Erdoğanovo najvažnije i praktično oružje za mobilizaciju javnosti unutar i izvan Turske, on se također fokusirao na faktor jezika i rase kako bi postigao svoje ambiciozne ciljeve. Sada on koristi turski identitet da uvuče države članice u njegovu politiku i plan. To će mu pomoći da proširi uticaj Ankare u strateškoj centralnoj Aziji.
Dok je Turska u tenzijama sa SAD-om, Erdoğan je 2018. godine i na sastanku Vijeća pozvao zemlje članice da koriste lokalne valute i izbace američki dolar iz svoje trgovine u nastojanju da zadaju ekonomski udarac Washingtonu. Ustvari, Erdoğan pokušava značajno proširiti turske interese i dubinu uticaja u centralnoj Aziji, a najvažniji instrument koji mu je na raspolaganju je Turkijsko vijeće. Drugim riječima, krajnji cilj Turske je priznanje kao velikog brata državama bloka kako bi se Vijeće stavilo na put ostvarivanja turskih regionalnih interesa.
Uprkos turskim interesima, izazove ne treba zaboraviti. Turska ima najnižu poziciju u vanjskopolitičkim prioritetima zemalja Centralne Azije. Iako je Ankara bila jedna od prvih zemalja koja je priznala suverenitet postsovjetskih zemalja, nove nezavisne države su se plašile da se oslobode Sovjetskog Saveza i pridruže drugom ideološkom savezu. Na prvom sastanku u potpunosti su odbacili inicijativu turskog predsjednika Suleymana Demirela 1998. godine da se uspostavi tijelo koordinacije za turkijske države. Stvari su se vrlo zakomplikovale ubrzo kasnije kada je Turska podržala uzbekistanske opozicione grupe, a Taškent je postao zabrinut zbog turskog interesa i jačanja prisustva u regionu. Zatim je nastupio period zastoja u odnosima članova. Ovaj neuspjeh i frustracija promijenili su turske političke pristupe Centralnoj Aziji.
Turkijskim Turkijskim Turkijskim Turkijskim Turkijskim Turkijskim Turkijskim
Ekskluzivno PISjournal
