PISjournal –Od početka terorističke ofanzive na Alep, pažnja je direktno i indirektno usmjerena na Tursku zbog njene uloge i stava prema napadima.
Imajući u vidu da su teroristi zauzeli većinu sela i gradova oko Alepa, postavljaju se pitanja o opcijama koje Turska razmatra da bi se izborila sa velikim promjenama koje su se dogodile na karti Sirije.
Uprkos činjenici da su turski zvaničnici rekli da nemaju nikakvu ulogu u razvoju događaja u Alepu, dokazi pokazuju da se ofanziva ne bi dogodila bez strane podrške i turskog zelenog svjetla.
Turska već godinama ima trupe u sjevernoj Siriji, podržavajući sirijske opozicione grupe koje su dio koalicije koja se zove Sirijska nacionalna armija. Iako grupa nije predvodila ofanzivu na Alep, pokrenula je paralelnu ofanzivu u subotu, preuzimajući kontrolu nad nekoliko vojnih lokacija, sela i gradova na istočnoj i sjevernoj periferiji grada.
Grupa je koalicija opozicionih frakcija koje podržava Turska, koje se bore protiv snaga lojalnih sirijskoj vladi i Sirijskih demokratskih snaga (SDF) predvođenih Kurdima, a koje podržavaju SAD. Milicija je osnovana u decembru 2017. godine i učestvovala je u nekoliko turskih vojnih operacija u sjevernoj Siriji. Ona djeluje kao vojska za privremenu sirijsku opozicionu vladu sa sjedištem u Turskoj kako bi dovela Slobodnu sirijsku vojsku (FSA) pod ujedinjenu komandu.
U međuvremenu, mediji su također objavili izvještaje o prebacivanju vojne opreme u Idlib sa turske teritorije. Neki izvori su također objavili da su neke terorističke grupe koje učestvuju u kampanji u Alepu proteklih mjeseci ušle u Idlib sa turske granice, a tim teroristima su dostavljeni i dronovi turske proizvodnje.
Stoga je jasno da ako Turska povuče podršku ovim grupama, one neće dugo trajati, jer jedini način da se teroristi održavaju je preko granice turske provincije Hatay, a ako oružje i finansijska pomoć sa ove rute budu blokirani, sirijska vojska ih može lako slomiti i trajno sasjeći korijene terorizma u svojoj zemlji.
Turski ciljevi iza naoružavanja terorista
Erdogan već tri godine nastoji da normalizira odnose sa Sirijom kako bi prevladao neke od ekonomskih izazova u Turskoj.
Nezadovoljstvo Erdoganovim ekonomskim upravljanjem dovelo je do pada javne podrške njegovoj Partiji pravde i razvoja (AKP) na nedavnim općinskim izborima, što je rezultiralo najvećim porazom stranke u posljednjih 20 godina. Dio ovog ekonomskog izazova pokušava riješiti vraćanjem više od 3 miliona sirijskih izbjeglica u njihovu zemlju.
Međutim, sirijska vlada je do sada odbijala Erdoganov zahtjev za direktnim susretom sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom, te je prvenstveno tražila da se utvrdi prisustvo turskih vojnih snaga na njenom tlu.
Stoga se čini da je dio motivacije Ankare guranje terorista prema Alepu kako bi se implementirao plan povratka sirijskih izbjeglica ili barem izvršio pritisak na sirijsku vladu za pregovarački stol.
Turski zvaničnici također tvrde da je vojno prisustvo zemlje u sjevernoj Siriji usmjereno na suzbijanje prijetnji terorističkih grupa povezanih s turskim glavnim neprijateljem PKK, ali Erdoganovi neoosmanski snovi i teritorijalni ekspanzionizam navela je analitičare da posmatraju tursko vojno prisustvo u Siriji kao aspiraciju Turske za aneksijom sirijske teritorije.
S tim u vezi, Turska je počela sa ostvarivanjem planova od 2018. godine, kada je u Siriji vladao relativan mir, tako što su organizovani kursevi turskog jezika u područjima pod kontrolom terorista i stavljene u promet komunikacijske usluge glavnog operatera Türk Telekoma.
AFP je prije nekoliko godina izvijestio o ovom pitanju, rekavši da je na zidu u gradu Azazu, koji se nalazi u srcu regije pod turskim mandatom u sjevernoj Siriji, ova rečenica pažljivo ispisana na arapskom i turskom jeziku: ‘Bratstvo i sestrinstvo nema granica.”
Turska je također posljednjih godina pokušala promijeniti demografski sastav sjeverne Sirije i tako eliminisati prijetnju koju predstavlja kontinuitet kurdskih područja s obje strane granice.
Njujorški institut Just Security Institute, pozivajući se na desetine izvještaja organizacija za ljudska prava, ranije je izvijestio o promjeni demografskog sastava kurdskih područja pod turskom okupacijom, kao što je Afrin. Prema institutu, Turska je 2018. godine protjerala više od 100.000 kurdskih stanovnika Afrina kako bi naselila Arape na ovom području.
Ako Turska uspije proširiti i stabilizirati geografsko područje koje zauzimaju bliske terorističke grupe u okviru pomlađene krize u Siriji, sigurno će učiniti važan korak ka ostvarenju navedenih ciljeva.
Čini se da je ovo kockanje oko kojeg je Erdogan u ovom trenutku vrlo optimističan, s obzirom na umiješanost Rusije u rat u Ukrajini i napore SAD-a i izraelskog režima da eliminišu iransko prisustvo u Sirije.
Erdoganovo kockanje nema povratka
Erdoganov optimizam o uspjehu nedavne ofanzive na Alep neće dugo trajati, a znaci promjene jednadžbi su se već pokazali. Prvo, unatoč početnom iznenađenju i taktičkom povlačenju sirijske vojske kako bi se smanjile žrtve i koncentrirale odbrambene utvrde u provinciji Hama, posljednjih dana napredovanje terorista je potpuno zaustavljeno, a sirijska vojska i njeni saveznici uspjeli su osloboditi većinu zauzetih područja.Teroristi su odbijeni više od 20 kilometara unazad.
Sirijska vojska se sada ponovo uspostavila izvan Alepa i krenula u kontraofanzivu. Ruska vojska je također izvela teške zračne napade na terorističke položaje, štabove i linije snabdijevanja u provincijama Alep i Idlib, a do sada je uspjela uništiti mnoge od njih i ubiti skoro 2.000 terorista. Ako se ova kampanja nastavi, vidjet ćemo još vojnih pobjeda na terenu u narednim satima i danima.
Drugo, treba napomenuti da su trenutni uslovi u Siriji veoma različiti od uslova tokom kriznih godina protekle decenije, a oslobađanje velikih područja, posebno grada Alepa, neće biti tako teško kao 2016. godine.
Vojska i savezničke snage otpora su godinama prisutne u Alepu i u potpunosti su upoznati sa geografijom regiona. Ljudi iz Alepa, koji su vidjeli zapise o zločinima terorista, ne pridaju nikakav legitimitet teroristima i ne sarađuju s njima kao prije.
Sa međunarodne tačke gledišta, ove terorističke grupe nemaju ozbiljne podrške osim iz Turske, a čak su i mnoge od njih na crnoj listi za terorizam. Dakle, ovaj put je teren pripremljen za njihovo uništenje više nego bilo koji drugi put. U svom nedavnom govoru, al-Assad je ustvrdio da je sirijska vojska odlučna eliminirati te teroriste i da će to uskoro učiniti.
Teroristički napad na Alep dokazao je da Turska nije pouzdana, a stavovi čelnika Damaska u odricanju od Erdoganovih namjera da odustane od antisirijskih neprijateljstava bili su potpuno realni. Sada je ispravnost ovakvog stava Sirijaca dokazana svima, a Rusija će vjerovatno više podržavati odlučnost Sirije i njenih saveznika da u potpunosti preuzmu sirijsku teritoriju od terorista.
Jasno je da je kriza koja stvara u ovom konkretnom trenutku direktno i indirektno smišljena da pogodi regionalne i međunarodne interese Irana i Rusije. Teheran neće dozvoliti da padne najvažnija karika Osovine otpora, a Moskva neće odobriti gubitak svoje najvažnije sfere uticaja izvan svojih granica, posebno u Sredozemnom moru. Što se Iraka tiče, čelnici Bagdada su prepoznali opasnost od ofanzive na Alep po iračku nacionalnu sigurnost i naglasili svoju punu podršku Damasku i stavu sirijske vojske.
Erdoganova nova opklada na konja koji je već izgubio ne samo da neće osigurati njegove ciljeve, već će i s iskorijenjenjem terorista od strane sirijske vojske i snaga otpora, Ankara izgubiti svoj jedini adut protiv Damaska.
Ekskluzivno PISjournal
