PISjournal – Dok sirijska vlada ovih dana daje prioritet izbjeglicama kako bi nekoliko miliona njih vratila kuci zapadne zemlje ponovo pokušavaju da to opstruiraju. izbjeglica
S tim u vezi, Evropski parlament je prošle srijede donio rezoluciju kojom se propisuje da povratak sirijskih izbjeglica iz Libana mora biti “dobrovoljan, dostojanstven, siguran i prema međunarodnim kriterijima”. Ova rezolucija, za koju mnogi vjeruju da ima za cilj pritisak na Bejrut da zadrži izbjeglice u Libanu, razbjesnila je Libance.
Kao reakciju, libanski parlament je rekao da je to protiv ustava njihove zemlje, međunarodnog prava i prava izbjeglica da se vrate kućama. Issam Charafeddine, ministar za izbjeglice u prelaznoj vladi, opisao je rezoluciju EU kao “miješanje” u unutrašnje poslove nezavisnih zemalja i pozvao Evropski parlament da se izvini.
“Evropski parlament je zaboravio da Liban nije evropska pokrajina ili država. Volio bih da i oni obrate pažnju na izraelsku agresiju i akcije protiv Libana”, rekao je Qassem Hashem, član Koalicije za razvoj i oslobođenje u parlamentu.
Gibran Bassil, bivši ministar vanjskih poslova i čelnik Hrišćanskog slobodnog patriotskog pokreta (FPM), oštro je reagirao na taj potez.
“Koje pravo daje Evropljanima pravo da odlučuju o zadržavanju sirijskih izbjeglica u Libanu? Donošenje odluka u ovom slučaju je posao Libanaca i to je slučaj suvereniteta. Zašto evropske zemlje nameću Libanu nešto što same ne prihvataju? Evropski limit imigranata ne prelazi 30.000, dok je Liban primio 2 miliona izbjeglica. Da li se Evropa usuđuje da razgovara sa Turskom ovim tonom?“,upitao je Bassil.
Također, šef Izvršnog vijeća Hezbollaha je naglasio da je ono što su Evropljani uradili po pitanju sirijskih izbjeglica u Libanu drzak i gnusan čin. Dodao je da su se umiješali u poslove Libana i nametnuli neka svoja pitanja Libancima.
“Zajedno sa Amerikancima i tekfirskim grupama donijeli su ovu katastrofu u Liban, Siriju, Irak i regiju i moramo im reći da idu i gledaju svoja posla”, ustvrdio je šef Izvršnog vijeća.
Uprkos velikom protivljenju evropskoj rezoluciji, jedina snaga u Libanu koja je odobrila tu ideju su prozapadne libanske snage, na čelu sa bivšim komandantom milicije Samirom Geageom. Boravak izbjeglica pomaže ovoj stranci da peca u nemirnim vodama i stvara dodatno opterećenje Hezbollahu.
Sporazum Bejruta i Damaska za povratak izbjeglica
Prijedlog Evropskog parlamenta dolazi dok su sirijske i libanonske vlasti održale brojne sastanke i sklopile različite sporazume u protekloj godini kako bi se olakšao i ubrzao povratak sirijskih izbjeglica.
U jednoj od najvažnijih konsultacija, libanski ministar za migracije i pitanja izbjeglica u septembru prošle godine na sastanku sa sirijskim vlastima razgovarao je o procesu povratka izbjeglica i najavio da je Bejrut izradio prihvatljiv plan za povratak 15.000 sirijskih izbjeglica na dobrovoljnoj osnovi. Sirijska vlada najavila je spremnost da prihvati 200.000 izbjeglica.
Prije dvije sedmice, libansko ministarstvo je saopćilo da će nova faza povratka početi uskoro i obje strane su spremne pokrenuti proces usvajanjem novih metoda, koje bi mogle uključiti 180.000 Sirijaca u prvoj fazi. Takođe, bivši predsjednik Libana Michel Aoun, tokom svog putovanja u Damask prošlog mjeseca sastao se i razgovarao sa tamošnjim visokim zvaničnicima o aranžmanima za povratak izbjeglica.
Liban je započeo prvu fazu plana 2019. godine, a nova faza je postavljena za 2022., ali su međunarodne opstrukcije blokirale njegov završetak.
Osim SAD-a i EU, Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice i njegovo predstavništvo u Libanu više puta su izjavili da su protiv povratka sirijskih izbjeglica. Ova komisija, kao i druge organizacije povezane s UN-om, također su izdale izjave u kojima upozoravaju da Sirija nije sigurna za povratak izbjeglica, što je očito za cilj da ohrabri Sirijce da ostanu u Libanu.
UN i Zapad pokušavaju blokirati povratak izbjeglica praznim obećanjima o finansijskoj podršci u zamjenu za njihov ostanak u zemljama domaćinima. Ali iskustvo posljednje decenije pokazalo je da zapadnjaci i UN ne pružaju nikakvu pomoć koju obećavaju izbjeglicama, a loš položaj miliona sirijskih izbjeglica u drugim zemljama je primjer te realnosti.
Liban se bori s teškom ekonomskom krizom od 2019. godine i više ne može priuštiti da se brine o sirijskim izbjeglicama. Prema podacima UN-a, u Libanu boravi oko 850.000 sirijskih izbjeglica. Libanska vlada, međutim, procjenjuje ovu cifru na 1,5 miliona. Povratak tako velikog broja izbjeglica u tako teškim ekonomskim uslovima može dati prostor za bankrot libanonske vlade. Ali zapadnjaci ne samo da ne pružaju finansijsku pomoć vladi za pružanje usluga izbjeglicama, već također namjeravaju nametnuti troškove građanima Libana.
Iako su sirijske izbjeglice izbjegle rat i krvoproliće u prvim godinama sukoba, mnoge od njih žive u jadnim uvjetima u inostranstvu.
UN su 2014. godine u izvještaju konstatovale da je dolazak velikog broja izbjeglica u Liban izvršio veliki pritisak na ekonomske i socijalne prilike u ovoj zemlji, a javne službe u Libanu nisu bile u stanju da se izbore sa naglim porastom broja Sirijaca.
U obezbjeđivanju hrane za izbjeglice, Liban je naišao na probleme jer je njegov poljoprivredni sektor slab. Stanje izbjeglica u Libanu iz dana u dan bivalo je sve teže. Prema istraživanju UNICEF-a objavljenom u ljeto 2021., ukupno 77 posto libanskih porodica nema adekvatnu hranu ili novac za kupovinu hrane. Ova brojka je 99 posto među sirijskim izbjeglicama. Prema Charafeddineu, oko 90 posto sirijskih izbjeglica u Libanu živi ispod granice siromaštva.
Pošto je podstakla rat u Siriji podržavajući terorističke grupe i raseljavajući milione zajedno sa SAD, EU sada nastavlja svoju igru obmane. Nedavna rezolucija je napad na suverenitet Libana, miješanje u njegove unutrašnje poslove i zadaje udarac njegovoj sigurnosti i stabilnosti.
Evropljani, odričući se svojih obaveza prema izbjeglicama, sada pokušavaju spriječiti povratak sirijskih izbjeglica kući. To dolazi dok i izbjeglice i sirijska i libanska vlada žele da se proces povratka nastavi. Ali ovom rezolucijom Evropski parlament želi odlučivati o njihovoj budućnosti.
Kampanjom lažnih vijesti da će sirijska vlada tužiti i uhapsiti izbjeglice ako se vrate, Evropa nastoji blokirati povratak. Ovi destruktivni evropski napori dolaze dok je sirijska vlada pružila mnoge olakšice i izdala javnu amnestiju u pokušaju da izbjeglicama da obećanje da neće biti procesuirane na sirijskom tlu. Vlada se takođe obavezuje da će izbeglicama koje se vraćaju u svoju domovinu pružiti adekvatan smještaj.
Upravo su te izbjeglice,usred loših namjera Zapada morale da napuste svoja ognjišta i potraže sigurnost u tuđim zemljama,često prolazeći kroz surove uvjete na putu,susrećući se sa islamofobijom i rasizmom.
Poput SAD-a, Evropa vjeruje da će, ako se izbjeglice vrate u svoju matičnu zemlju, u javnom mnijenju biti prepoznato da je sirijski predsjednik Bashar al-Assad uspio vratiti sigurnost u zemlju porazivši teroriste koje podržava upravo sama Evropa.Tim činom bi Evropa pucala sebi u nogu.
Iako su arapske zemlje obnovile veze s Damaskom nakon 12 godina i doprinijele ozbiljnom skoku legitimnosti sirijske vlade, Evropljani se bore da je delegitimiziraju.
Zapad se zalaže za ostanak sirijskih izbjeglica u Libanu kako bi ih instrumentalizirao protiv centralne sirijske vlade i izvukao političke ustupke od Damaska. Ali postavljanje blokada na putevima prije povratka izbjeglica ne samo da ne pruža rješenje za slučaj, već i drži milione Sirijaca, koji su već postali žrtve zapadnih ambicija, u teškom ekonomskom stanju. Uostalom, zemlje domaćini više ne mogu sebi priuštiti pružanje usluga izbjeglicama. Nadalje, nova odluka EU će pokrenuti novi val imigracije na evropske granice što će na kraju dovesti do nove krize na Zapadu.
Ekskluzivno PISjournal
