PISjournal – U našem sve više digitalnom svijetu se stvaraju pravi okeani podataka, ali nad tim informacijama uglavnom gazduju američki digitalni koncerni. To je opasno iz više razloga i zato se stvara Gaia-X.
Količina nula i jedinica digitalnog svijeta je već sad gotovo nezamisliva, a svakim prodorom nove tehnologije postaje još veća. I u ovoj pandemiji su video-konferencije postale same po sebi razumljive, a samo jedna konferencija više sudionika u razmjerno pristojnoj kvaliteti slike stvara više “znakova” nego što ih je u jednoj javnoj knjižnici solidne veličine. A neće se ostati samo na slici i zvuku, dolazi virtualna stvarnost, “pametni” strojevi i vozila koji će u sekundama razmjenjivati više informacija nego što smo mislili da će nama trebati do kraja života.
I tu dolazimo do problema koji ne završava samo kod brzine prenosa, nego gdje će te informacije fizički teći i biti smještene? Bilo da je riječ o “oblaku” ili već o samom transferu, u pravilu to ide preko poslužitelja velikih američkih digitalnih kompanija koje trenutno dominiraju u digitalnom svijetu – a u njega se sve više guraju i kineske kompanije.
Već i to je razlog mnogim evropskim kompanijama da zaobilaze takve virtualne poslužitelje u širokom krugu jer zapravo nema načina da će njihovi povjerljivi dokumenti doista ostati samo za njihove oči. U SAD-u postoji i zakon koji digitalne koncerne prisiljava da stave na uvid podatke tamošnjim tajnim i ne tako tajnim službama, a strane kompanije nemaju zaštitu ni američkih sudova. Ali to znači i da evropske kompanije zaostaju za sve bržim razvojem u informatici.
Jedino rješenje je vlastito rješenje: Gaia-X
Rješenje je jedino moguće: Evropljani tu moraju sami stvoriti vlastiti digitalni svijet. To je Gaia-X, projekt koji su potakle Njemačka i Francuska još 2019. godine i kojem se u međuvremenu priključilo oko 270 tvrtki. Gaia-X nije tek nekakav “evropski oblak” gdje će neko moći pohraniti svoje fotografije s godišnjeg, to je kudikamo više od toga. U tom projektu se formiraju standardi kako će informacije uopće biti pohranjene i svaki informatičar odlično zna koliko je to važno. Ujednačeni protokol je od presudne važnosti da bi računala “razgovarala” – i tu još vlada golem haos ili te standarde i Evropljanima diktira netko izvana.
Stariji kompjuteraši će se sjetiti kolika je bila muka već računala natjerati samo da pišu i pamte č, ž, š – zbog američkog standarda ASCII, a još uvijek je mnoštvo baza podataka koje su nedostupne jer su podaci pohranjeni po vlastitim i davnim pravilima. U realnom svijetu, to je otprilike kao da pokušate glinenu tablicu s klinastim pismom ili egipatski papirus uvrstiti u registrator. A u dobu kada će automobili dobivati informacije gdje i kako da voze neće biti mjesta za nikakve nesporazume.
Nije tek oblak, nego čitav standard
Drugim riječima, kako objašnjava Andreas Weiss iz Udruge informatičkog gospodarstva, Gaia-X će postati sistem koji će orkestrirati čitav niz sistema, a tek jedan dio će biti brojni “oblaci” koji će onda naravno i slijediti evropske propise o povjerljivosti ličnih podataka. To je izuzetno važno pitanje ne samo kod ličnih, nego i poslovnih informacija. Tu nije samo riječ o mogućoj krađi evropske tehnologije nego bi moglo biti previše rizično podatke poslati u neku državu s kojom bi možda u neko vrijeme moglo biti i ozbiljnijih problema.
Ni tu nije kraj razlozima, zašto se stvara Gaia-X: ona bi trebala biti jamstvo da će neko razmjerno jednostavno preseliti svoje podatke s jednog poslužitelja na drugi. Već danas i evropske kompanije na “oblacima” Googlea, Microsofta, Palantira ili Salesforcea imaju ne tek giga- i terabajte, nego peta- i ubrzo egzabajte podataka i golema je muka ako već i pomisle promijeniti poslužitelja i preseliti podatke. U pravilu to graniči s nemogućim, nego moraju i dalje plaćati taksu kod kompanije gdje su počeli – bez obzira koliko to bilo skupo. Kod Gaia-X bi to moralo ići bez poteškoća, što bi potaklo i konkurenciju u tom digitalnom svijetu.
Jeste li čuli za Gaia-X
Jer digitalni i svijet informacija je već postao svijet u kojem se okreće golem novac – a kako je više podataka, tako će i iznosi biti još veći. I Evropska komisija procjenjuje da će se iznos koji se troši u tom gospodarenju podacima već do 2025. godine utrostručiti i dosegnuti oko 830 milijardi eura.
Kod svih prednosti Gaie-X ostaje pitanje, zašto ona već sada nije postala standard? Nije, jer su dvije godine ipak veoma malo vremena za toliko posla, a problem je i što je samo 6% od 500 njemačkih kompanija koje su sudjelovale u anketi Instituta njemačkog gospodarstva uopće čulo da se tako nešto sprema. A radi se na tome diljem Evropske unije: prošle godine je osnovana i nevladina udruga koja organizira razvoj i koordinira rješenja problema koji se pojavljuju. U nekim državama su osnovana i tzv., “čvorišta” Gaia-X koja su spona informatičara i kompanija koje zanima uključiti se u taj svijet, ali i koje imaju svoje želje i prohtjeve.
Ne samo to: u projekt Gaia-X su se veoma rado uključili i digitalni giganti ne samo SAD-a, nego i kineski Huawei ili Alibaba. Boris Otto, direktor Fraunhoferovog instituta za software i sistemsku tehniku (ISST) i privremeni čelnik Udruge Gaia-X u tome ne vidi nikakav problem: “Mi se tu u Evropi ne želimo otcijepiti od svijeta, nego puštamo da svako sudjeluje ko je spreman držati se pravila igre koja mi postavljamo.” A to je za Evropu u digitalnom svijetu nešto posve novo.
