Hannan Hussain
Autor je stručnjak za međunarodna pitanja. Bio je savjetnik Instituta New Lines za strategiju i politiku u Washingtonu. Njegovi radovi su objavljivani u Karnegijevom Endowment for International Peace,listovima Georgetown Journal of International Affairs i Express Tribunu – partneru International New York Times-a.
PISjournal – Ove sedmice, Evropska unija je pokrenula dugo očekivanu pomorsku misiju u Crvenom moru kako bi spriječila tekuće napade jemenskih Hutija i zaštitila teretne brodove.
Evropski ratni brodovi i vazdušni sistemi za rano upozoravanje na nadolazeće rakete poslani su u Crveno more, Adenski zaljev i susjedna mora u sklopu operacije Naval Force Aspides.
Predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen u svojoj izjavi na platformi X, pozdravila je taj potez kao “korak ka jačem evropskom prisustvu na moru” i suštinski odgovor na krizu.
Međutim, bliska vojna koordinacija Evrope sa Sjedinjenim Državama i njen legitimitet da uzvrati na napade Hutija mogli bi povećati tenzije u Crvenom moru, a ne umanjiti ih.
Brisel se suočava sa ogromnim pritiskom da zaštiti svoje ekonomske i trgovinske interese na strateški ključnom plovnom putu jer više od 90 posto sve robe u Evropu dolazi preko mora.
EU također želi otkloniti uska grla u opskrbi i spriječiti preusmjeravanje međunarodne rute u Crvenom moru. Preusmjeravanje ruta je povećalo troškove isporuke za gotovo 400 posto, pa čak i zaprijetilo nestašicom čaja u Velikoj Britaniji.
Ali, ova nova misija nadmašuje dosadašnje vojno učešće i rizikuje potencijalnu konfrontaciju s Hutima.
Do sada nisu uspjeli da obuzdaju rastuće napade Hutija na komercijalno i vojno pomorstvo niti da uspostave bilo kakav oblik djelotvornog odvraćanja kako bi zaštitili globalnu trgovinu.
Brisel rizikuje da ponovi istu kontraproduktivnu logiku upućivanjem više ratnih brodova na more. Misija je opisana kao “dobro opremljena”, a njen cilj neće biti izvođenje napada na jemensko tlo već vršenje operacije zaštite brodova.
Ipak, Evropska unija nudi vrlo malo detalja u pogledu svoje stvarne snage za okončanje ovih napada. Slično tome, značajna dvosmislenost okružuje sposobnost EU da neutralizira ono što je Njemačka opisala kao “terorističke napade na slobodu pomorskih puteva”.
Nedavni događaji nude nam jasnu perspektivu u pomorska ograničenja EU. Čini se da Hutiji nisu raspoloženi da odustanu od svojih vojnih operacija u Crvenom moru, a evropska pomorska misija je najavljena istog dana kada je grupa preuzela odogovornost za veliki napad na brod u britanskom vlasništvu, MV Rubymar. Taj potez je bio znak nesputane agresije i prkosa prema pomorskim koalicijama u Crvenom moru.
Huti ovaj potez Evropske unije vide kao pravi razlog za nastavak napada, a povećali su interno regrutovanje i nabavku oružja usred prekida trgovine.
Iako je EU rekla da će se njena pomorska misija fokusirati posebno na presretanje napada i neće učestvovati ni u kakvim kopnenim napadima, “kontinuirana vojna” koordinacija sa SAD-om mogla bi pretvoriti evropske brodove u metu.
“Amerikanci, Britanci i oni koji su koordinirali s njima moraju shvatiti snagu suverene jemenske odluke da se nastave napadi i da oko toga nema rasprave ili spora”, zaprijetio je prošlog mjeseca komandant Hutija Mohamed al Atifi.
Brodovi operacije Aspides će također ući u vode u vrijeme kada Washington bude u ofanzivi protiv Hutija. Američke snage nedavno su pogodile podmorski dron u jednom od pet napada protiv jemenskih boraca.
Washington je također rasporedio mlazne avione i ispalio projektile kako bi pomogao sadašnjim i budućim napadima. Sve bi to moglo zakomplikovati nade EU da uspostavi poseban standard “evropske odbrane” koji ne uključuje nikakvo učešće u kopnenim udarima.
Stoga, jednogodišnja pomorska misija EU možda neće biti dovoljna da se smiri glavobolja unije u Crvenom moru. Poremećaji globalnog transporta će se vjerovatno intenzivirati sve dok američke snage, njihova pomorska koalicija i Hutiji budu i dalje bili uključeni u opsežnu agresiju.
U seriji nedavnih napada na protivbrodske krstareće rakete i plovila Hutija, američka centralna komanda je jasno stavila do znanja da djeluje protiv “neposredne” prijetnje Hutija za brodove američke mornarice i trgovačke brodove u regiji.
Sada se Hutiji suočavaju s novim pritiskom da odgovore, te su razvili metanarativ protiv Zapada kako bi mobilizirali i dalje konsolidirali svoju bazu boraca.
Ignorirajući ovu temeljnu dinamiku sukoba, pomorska misija EU se kocka sa odvraćanjem u Crvenom moru. Do sada, veća militarizacija globalne trgovinske arterije nije uspjela uvjeriti industriju međunarodnog brodarstva – što je kritični prioritet EU – da je izašla iz krize.
Da ne bude zabune: put za obnovu mira u Crvenom moru vodi kroz Gazu. Izraelski genocid nad Palestincima podstakao je Hutije da počnu napade na brodove, a otpor Zapada efikasnom prekidu vatre u Gazi održava ovaj problem do danas.
Jemenski borci, čiji je saveznik Iran, nastavit će sa napadima na brodove sve dok se izraelski napad na Gazu ne zaustavi a opkoljenim Palestincima dozvoli pristup humanitarnoj pomoći.
Za Evropsku uniju bi bilo bolje da iskoristi svoju finansijsku i diplomatsku polugu i utiče na Izrael da prekine vatru umjesto što pribjegava misiji zaštite pomorskih puteva.
Ali umjesto toga, nepokolebljive pristalice Izraela, poput Njemačke, sprječavaju EU da djeluje i zaustavi napade na Gazu, što je ustvari temeljni uzrok nestabilnosti u Crvenom moru.
Ako je pojačano vojno prisustvo na moru bilo garant stabilnosti i odvraćanja, mir je trebao zavladati prije nekoliko mjeseci. Ali nije.
