PISjournal Francuska, pod predsjedništvom Emmanuela Macrona, zagovara nezavisnost Evrope (kao jedinstvenog bloka) od trgovinskih rivala poput Kine I Sjedinjenih Država u svim oblastima, od odbrane I sigurnosti do naprednih tehnologija.Americi

Trumpova pobjeda daje novi “raison d’être” Macronu lično, posebno kada su u pitanju trgovina I sigurnost. Međutim, Macron je bio jedan od prvih evropskih lidera koji je čestitao Trumpu nakon njegove pobjede, dok je istovremeno planirao da se obrati na evropskom samitu u Mađarskoj o snažnom evropskom odgovoru na američkeizbore. Ovakav pristup oslikava buduću neizvjesnost u odnosima Francuske I Amerike, gdje Pariz pokušava da pruži ozbiljna otpor u odbrani svojih interesa.

Razočaran reakcijom Evrope, Macron je nakon sastanka u Mađarskoj najavio da će s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom raditi na ujedinjenijoj Evropi, što se, naravno, ne čini ozbiljnim s obzirom na unutrašnja neslaganja u Njemačkoj.

Suprotno Macronovim obećavajućim tvrdnjama, u Evropi preovladava mišljenje da bi pobjedom Trumpa svoju geopolitiku trebali prepustiti Americi, dok su svoj ekonomski rast već predali Kini. Stoga,francusko mišljenje o evropskoj nezavisnosti, naročito o potrebi preuzimanja odgovornosti za sigurnost I odbranu Zelenog kontinenta, koje se iskristalisalo u ratu između Rusije I Ukrajine, ima ozbiljna pristalice I protivnike u evropskom bloku.

Trumpova pobjeda znači promjenu trenutne situacije u Ukrajini, a ako, kako se predviđa, Trump preduzme akciju protiv Ukrajine, onda će poraz Ukrajine od strane Rusije biti poraz Evrope. Evropa ne može popuniti američko prazno mjesto u smislu finansijske I vojne pomoći Ukrajini.

S druge strane, Trump želi da riješi ukrajinski sukob direktno s Putinom. Iako se Trumpovo obećanje da će prekinuti američku vojnu pomoć Kijevu neće ostvariti preko noći, ta najava će ozbiljna poremetiti stratešku perspektivu. Rezultat te nove situacije će stvoriti novu realnost, ne samo u Evropi, već I u svijetu. Prestankom isporuke pomoći Kijevu I Trumpovom podrškom Putinu, Ukrajina je prisiljena da pregovara s Rusijom s pozicije slabosti, a rezultat će stoposto suočiti ne samo Ukrajinu, već I Evropu, s novom sigurnosnom realnošću kojom se normalizuje posezanje za tim kontinentom.

Ono što Macron želi je spriječiti da Evropa postane rusko dvorište, što je realnost koja će se vjerovatno dogoditi s Trumpovim unilateralizmom. Macron zna da ako samo Ukrajina bude pozvana za pregovarački sto između Trumpa i Putina, to će biti direktan šamar Evropi, koja je isključena čak I iz određivanja vlastite sudbine u Ukrajini.

Iako Macronovi napori nisu protiv dobrih transatlantskih odnosa, mnogi evropski lideri, posebno u istočnojEvropi, koji su pod direktnom prijetnjom od Rusije, ne podržavaju Macronovu perspektivu nezavisnosti jer transatlantske odnose s Amerikom smatraju garancijom opstanka I nastavka mira I prosperiteta u svojim zemljama. Kao rezultat toga, prijedlog strategije otpora Evrope prema Trumpovoj Americi, koji je predložila Macronova Francuska, može čak I pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi intenziviranjem sukoba država članica, slično ozbiljnim suprotnostima u stajalištu Mađarske I drugih država članica, koje onemogućavaju čak I mir na uobičajenim evropskim sastancima.

Za razliku od sigurnosnih sukoba, u pogledu vladajućih partija, Evropa se sve više ujedinjuje I kreće ka krajnje desnim partijama s fašističkim I nacionalističkim tendencijama. Francuska nije izuzetak pa je Macron primoran da dijeli nacionalnu skupštinu svoje zemlje s ekstremnom desnicom.

Stoga je Trumpov slogan “Amerika na prvom mjestu” podijelio ne samo Evropu, već I Francusku I podstakao novi talas ekstremne desnice. Porastom društvenog nasilja protiv imigracije, inflacije nakon korone i rata u Ukrajini, nesigurnost je postal vatra koja tinja ispod pepela u evropskim društvima, uključujuć I Francusku.

Porastom vala ekstremne desnice, opala je povezanost evropskih građana s evropskim liberalizmom I podrška njegovim braniteljima u američkoj Demokratskoj stranci. Prema tome, glas manjinskih evropskih i demokratskih lidera, a posebno Macrona, ne bi se trebao smatrati glasom evropskih I francuskih građana u podršci evropeizmu I multilateralnošću. Narod Evrope želi da osobe poput Trumpa dođu na vlast u njihovim zemljama, a zanimljivo je da žele pobjedu demokrata u Americi. Ova kontradikcija je glavni korijen protivljenja francuskog naroda Macronovoj evropeističkoj ideji.

Da bi se bolje razumjela buduća sigurnosna situacija u svijetu, trebau zeti u obzir da realnost Evrope I Francuske danas čine lažne vijesti, sve vrste nasilja, otvorene uvrede, stalna propitivanja zakona, droge, nezaposlenost, zasićenost i umor srednje klase od diskreditacije I deprivacije, želja za osvetom vođama I bogatašima, teorije zavjere, ksenofobija I želja za muškim stilom života I dominacijom. Jednom riječju: haos. Stoga je čaki Marine Le Pen, predstavnica ekstremne desnice u Francuskoj, ovog puta oprezno reagovala na Trumpovu pobjedu.

Le Pen zna da: prvo, ne može dobiti zemlju u kojoj su provokativne I zapaljive Trumpove riječi I ponašanje dolili ulje nasilja na vatru. Drugo, ona mora izgledati umjerenije da bi privukla glasače koji joj se protive zbog rasističkih I antisemitskih stavova. Treće, Le Penina podrška Trumpu nikada nije antifrancuska, a Le Pen je svjesna da će implementacija Trumpovih predloženih tarifa ozbiljna naštetiti industrijskim interesima Francuske.

Iz ovih izjava može se zaključiti da Francuska nakon Trumpove pobjede svoju unutrašnju I vanjsku sigurnost vidi kao krajnje nestabilnu. Nada lidera ove zemlje je vrlo marginalna, ali s obzirom na stanje opozicije s kojom se suočavaju iznutra, nemaju izbora nego da se uhvate za truhlo uže Evropske unije.

U međuvremenu, Macron se I dalje nada da će ostaviti trag na Trumpa te će iz tog razloga održavati dobre odnose između Francuske I Sjedinjenih Država.

Međutim, vidimo da je,prema Trumpovim stavovima I najavljenim programima, uloga Francuske I Macrona vrlo marginalna.

Americi Americi Americi

Ekskluzivno PISjournal