PISjournal – Prema izjavama preživjelih koje su u četvrtak proslijeđene podkomitetu Predstavničkog doma američkog Kongresa, seksualno zlostavljanje i izrabljivanje bili su uobičajena stvar u internatima za djecu Indijanaca.
Prva federalna studija o internatima za djecu Indijanaca, objavljena u srijedu, otkrila je da su ove škole više od jednog stoljeća nastojale da inkorporiraju djecu urođenika u bjelačko društvo, što je dovelo do toga da je najmanje 500 učenika umrlo od posljedica brutalnog fizičkog zlostavljanja.
Studija Ministarstva unutrašnjih poslova pokriva više od 400 škola koje je osnovala ili podržala američka vlada početkom XIX st., i koje su nastavile funkcionisati u nekim slučajevima do kasnih 1960-ih.
Svjedočeći pred Predstavničkim domom u četvrtak, War Bonnet (76), jedan od preživjelih, rekao je da su ga tukli, izgladnjivali i lišili njegovog jezika i kulture, nazivajući to iskustvo “veoma bolnim i traumatičnim”.
Bonnet je bio jedan od nekoliko preživjelih američkih Indijanaca u internatima koje se finansiraju iz federalnih jedinica koji su svjedočili pred podkomitetom Predstavničkog doma o nacrtu zakona o stvaranju “Komisije za istinu” za škole.
Bonnet i njegovih devetero braće i sestara išli su u istu školu, internat Saint Francis u Južnoj Dakoti.
“Teško je govoriti o tome, a da se ne osjećam loše zbog ovih sjećanja. Tjelesno kažnjavanje je bilo uobičajeno. Sveštenici bi često bili nestrpljivi i disciplinovali nas udarajući nas kožnim remenom ili prutom od vrbe”, rekao je Bonnet.
Zloglasna historija internata za djecu Indijanaca – u kojima su djeca bila zlostavljana i kojima je bilo zabranjeno da govore svoj jezik – dugo je potiskivana od strane vladajućih struktura.
Mnoga od ove djece nikada se nisu vratila kući, što je navelo mnoge organizacije za ljudska prava da kažu da bi broj smrtnih slučajeva učenika mogao biti u hiljadama ili čak desetinama hiljada.
Pričajući o užasu kroz koji je prošao, Bonnet je rekao da bi ih sveštenici “zaključali u školi tokom hladnog vremena”, a jednom su mu za kaznu deset dana davali samo hljeb i vodu.
On je dalje rekao da su djeca bila prisiljena da govore engleski i da je postalo “teško razgovarati sa roditeljima na našem jeziku Lakota”, dodajući da vlada i crkve “moraju da odgovaraju za ono što se dogodilo u ovim školama”.
Jim Labelle, rođen u Fairbanksu na Aljasci, od oca bijelca i majke iz plemena Inupiaq, je također svjedočio pred podkomitetom Predstavničkog doma u četvrtak, rekavši da je čekao da “ispriča ovu priču cijeli svoj život”.
“Izgubili smo mogućnost da govorimo naš jezik i da se bavimo našim tradicionalnim lovom, ribolovom i sakupljanjem”, rekao je 75-godišnjak. „Na kraju 10. godine nisam znao ko sam.”
Rekao je da je učio američku historiju, svjetsku historiju, matematiku, nauku i engleski, ali je bio lišen sopstvenog identiteta, kulture i jezika kao Inupiaq.
Labelle je također ispričao o okrutnom kažnjavanju, uključujući prskanje ledenom vodom iz vatrogasnog crijeva.
“Bilo je i seksualnog zlostavljanja”, rekao je. “Ove škole su bile magneti za pedofile.”
U saopćenju objavljenom uz izvještaj u srijedu navodi se da školski sistem ima “dvostruke ciljeve kulturne asimilacije i teritorijalnog oduzimanja posjeda autohtonih naroda kroz prisilno uklanjanje i preseljavanje njihove djece”.
Ministarstvo unutrašnjih poslova je u procesu pregleda hiljada kutija koje sadrže više od 98 miliona stranica evidencije.
Navodi se da će drugi dio izvještaja pokrivati grobna mjesta, kao i finansijska ulaganja savezne vlade u škole i utjecaj škola na plemenske zajednice.
Odjel je do sada identifikovao najmanje 53 grobna mjesta ispod internata ili blizu njih, sa mnogo neobilježenih grobova.
Poput Sjedinjenih Država, Kanada se, također, suočava sa nasljeđem zlostavljanja i zanemarivanja u svojim školama za djecu urođenika. Hiljade je umrlo u školama, a mnogi su bili podvrgnuti fizičkom i seksualnom zlostavljanju, prema istražnoj komisiji koja je zaključila da je kanadska vlada uključena u “kulturni genocid”.
U martu je član Privremenog vijeća Metis Nation of Ontario (PCMNO) rekao da su kanadski internati šok trupe kanadskog kolonijalizma.
Govoreći sa Max Civilijem sa Press TV-a, Mitch Case je rekao da je stvarnost da Kanada još uvijek nije izašla na kraj sa svojim nasljeđem kao kolonijalni entitet.
“Te škole – bile su neka vrsta fronta ili šok trupa kolonijalizma”, rekao je Case.
Prema izvještajima, preko 150.000 indijanske, metiske i inuitske djece je bilo prisiljeno da pohađa 139 rezidencijalnih škola širom Kanade od kasnih 1800-ih do 1990-ih, provodeći mjesece ili godine izolovani od svojih porodica.
Program je imao za cilj da izoluje urođeničku djecu od uticaja njihovih domova i kulture i asimilira ih u kanadsko društvo tako što ih kristijanizira. Ali mnogi od njih bili su podvrgnuti zlostavljanju, silovanju i pothranjenosti.
internatima
Ekskluzivno PISjournal
