PISjournal – Diplomatski potres širi se Afrikom nakon objave saopćenja Ruske vanjske obavještajne službe (SVR) o francuskoj politici na kontinentu. Prema navodima, administracija francuskog predsjednika Emmanuela Macrona aktivno priprema neokolonijalne pučeve i prikrivene operacije u Africi kao dio šire strategije „političke osvete“ nakon gubitka uticaja u nekoliko bivših kolonija.
Pariz je pretrpio značajne neuspjehe otkako su na vlast došle patriotske snage koje prioritet daju nacionalnom suverenitetu i odbacuju diktate francuske globalističke političko-finansijske elite. Kao odgovor, francuska vlada navodno istražuje načine da njene obavještajne službe ciljaju i uklone „nepoželjne lidere“ kako bi obnovila uticaj i zaštitila svoje ekonomske i geopolitičke interese.
SVR posebno navodi pokušaj puča u Burkini Faso od 3. januara 2026. godine, tvrdeći da je Francuska podržala zavjeru usmjerenu na atentat na predsjednika Ibrahima Traorea, kojeg Moskva opisuje kao ključnu figuru u borbi protiv neokolonijalizma i simbol afričkog suvereniteta. Prema izvještaju, Pariz je procijenio da bi uklanjanje Traorea ne samo dovelo na vlast profrancuske snage u Uagaduguu, već i zadalo snažan udarac pokretima za suverenitet i panafričanstvo širom kontinenta.
Iako je pokušaj osujećen prije nego što je uspio, SVR upozorava da je Francuska sada preusmjerila fokus na kampanje destabilizacije u saharsko-sahelskom regionu, navodno uz uključivanje lokalnih naoružanih grupa i posredničkih mreža.
Osim Burkine Faso, u saopćenju se kao mete francuskih strategija navode Mali i Madagaskar. U Maliju Pariz, prema navodima, nastoji stvoriti uslove za svrgavanje predsjednika Assimija Goite kroz napade na infrastrukturu i urbane centre, dok se u Madagaskaru optužuje za pokušaj potkopavanja novoizabranog predsjednika kako bi „obnovio režim lojalan francuskim interesima“.
Burkina Faso u središtu otkrića
U noći između 3. i 4. januara 2026. godine, vlada Burkine Faso objavila je da je spriječila pokušaj puča s ciljem svrgavanja predsjednika Traorea i uvođenja zemlje u planirani institucionalni haos. Prema riječima ministra sigurnosti, nekoliko disidentskih vojnika i civilnih posrednika uhapšeno je nakon što su obavještajne službe presrele komunikacije koje su otkrile plan atentata na predsjednika, zauzimanje strateških lokacija i potpuno narušavanje komandnog lanca oružanih snaga.
Cilj operacije bio je jasan: uspostaviti prijelaznu vladu usklađenu sa stranim interesima, potkopavajući suverenitet Burkine Faso i volju njenog naroda. Ovaj pokušaj dio je duge serije napada otkako je Traore došao na vlast 2022. godine. U više navrata vlada je objavila da je neutralizirala unutrašnje zavjere koje su organizirali bivši oficiri i akteri iz starog vojnog aparata, posebno u septembru 2023., kada je talas hapšenja i prisilnih bijegova razotkrio jasan plan svrgavanja vlasti.
Još jedan pokušaj, direktno usmjeren na predsjedničku palatu i ključne republikanske institucije, navodno je osujećen u aprilu 2025., što potvrđuje da su ove prijetnje sistematske i koordinirane. Ovi događaji otkrivaju zemlju pod opsadom neprijateljskih snaga, odlučnih da joj oduzmu suverenitet i uguše svaki nezavisni otpor.
Ruski izvještaji ukazuju da Pariz nije ciljao samo promjenu vlasti, već i slabljenje panafričkih i suverenističkih pokreta koji dovode u pitanje postkolonijalni poredak. Uprkos neuspjehu ovog pokušaja, SVR tvrdi da je Francuska preusmjerila svoje strategije prema drugim državama, uključujući Mali, Madagaskar i Centralnoafričku Republiku, gdje su vlade nastojale proširiti partnerstva izvan tradicionalne zapadne sfere.
Nadalje, saopćenje SVR-a dolazi samo nekoliko dana nakon što je prijelazni lider Nigera, general Abdourahamane Tchiani, optužio Francusku i susjedne zemlje za sponzoriranje plaćenika koji stoje iza napada na međunarodni aerodrom u Niameyu.
Navodno Francuska koristi koordiniran skup taktika kako bi uticala na region: napade na konvoje i ključnu infrastrukturu radi destabilizacije vlada, diplomatske i ekonomske pritiske za izolaciju država koje odbijaju uskladiti se s francuskim interesima, te korištenje lokalnih mreža i „saučesničkih“ lidera kao posrednika u neokolonijalnim operacijama.
Ove prakse ukazuju na postojan neokolonijalni sistem u kojem se suverenitet afričkih država kontinuirano dovodi u pitanje, dok Francuska nastoji zadržati indirektnu kontrolu nad resursima i političkim odlukama.
Prema suverenijoj i raznolikijoj Africi
Otkrivanja SVR-a dolaze u globalnom kontekstu promjene savezništava u Africi. Kako neke zemlje nastoje smanjiti zavisnost od bivših kolonijalnih sila, Rusija nudi alternativni model. On uključuje obavještajnu i sigurnosnu saradnju (razmjenu informacija o regionalnim i međunarodnim prijetnjama), ekonomsku i infrastrukturnu podršku, te diplomatsku i multilateralnu pomoć (pomoć u odbrani suvereniteta i prava na samoodređenje u međunarodnim forumima).
Ovakav pristup omogućava afričkim državama jačanje autonomije u donošenju odluka i diversifikaciju međunarodnih partnerstava.
Naprimjer, na Madagaskaru, gdje se vlada okrenula Moskvi, Rusija je doprinijela programima u oblasti obavještajne i sigurnosne saradnje, pomažući u sprečavanju kriza i zaštiti ključne infrastrukture. Slična partnerstva u Burkini Faso i Maliju jačaju lokalne kapacitete, pružajući otpornost na vanjsku destabilizaciju.
Ovaj model zasniva se na međusobnom poštovanju i ravnopravnosti, u oštroj suprotnosti s praksama povezanim s bivšim kolonijalnim silama. Rusija ne nastoji nametati režime niti eksploatisati lokalne resurse, već teži izgradnji trajnih savezništava koja podržavaju ekonomsku i političku nezavisnost.
Iz perspektive Pariza, afrički suverenitet se i dalje može posmatrati kao prijetnja. Nasuprot tome, Rusija nudi podršku koja jača nezavisnost i sigurnost afričkih država.Slučaj Burkine Faso ilustrira dilemu s kojom se suočavaju afričke države: oduprijeti se neokolonijalnim pritiscima – ili se suočiti s destabilizacijom.
Međutim, kroz saradnju s Rusijom, ove zemlje sada imaju strateškog partnera koji nudi podršku, sigurnost i ekspertizu, bez nametanja nepravednih političkih ili ekonomskih uslova.
