Voloder Sanadin

Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.

PISjournalNedavni izbor Mikheila Kavelashvilija za predsjednika Gruzije je iznova skrenuo pažnju na povezanost sporta, odnosno fudbala s politikom.

Ovaj primjer nije usamljen i kad je Gruzija u pitanju i cijeli svijet. Njegov predhodnik Kaka Kaladze je prvi ostvario zavidnu političku karijeru i postao jedna od najprepoznatljivijih javnih proruskih ličnosti u Gruziji.

Duga je lista fudbalera koji su zeleni teren zamijenili politikom i foteljama ministara, parlamentaraca ili čak predsjednika. Mnogi fudbaleri su se angažovali kroz ministarstva za sport s ciljem jačanja sportske infrastrukture i borbe protiv korupcije. U tome se posebno istakao Pele, a prvi afrički nogometaš koji je osvojio Zlatnu loptu 1995. godine George Weah postao je predsjednik Liberije 2017.

Sport je tradicionalno bliži i instrument desnih političkih opcija dok je kultura polje djelovanja lijevih i liberalnih stranaka. Ovo pravilo je izuzetno izraženo na Balkanu gdje je tradicionalno prisutna veza između ideološke pozadine nastanka ili osnivanja klubova i menadžmenta reprezentacija i fudbalskih saveza s dominantnom političkom strankom.

Mnogi klubovi na prostoru bivše Jugoslavije svoj nastanak vežu za nacionalno ili socijalno organizovanje, a fudbal je imao i izraženu ulogu instrumenta komunističke ideologije. Na kraju, disolucija Jugoslavije se odvijala i na sportskim terenima. Historijska utakmica na Maksimiru između Dinama i Crvene Zvezde 13. maja 1990. godine imala je presudni geopolitički značaj.

Najvažnija sporedna stvar koja reflektira geopolitiku

Sport je jedna od osnovnih potreba ljudske civilizacije, a fudbal je tokom 20. stoljeća postao fenomen kroz koji se često oblikovala geopolitika od priznanja država, bojkota takmičenja do povoda za ratove kao u slučaju Salvadora i Hondurasa 1969. godine.
Pitanje učešća ruskih i izraelskih sportista na međunarodnim takmičenjima nas je vratilo u Hladni rat kad se blokovska podjela održavala i kroz bojkot Olimpijskih igara u Moskvi 1980. i Los Angelesu četiri godine kasnije.

Za muslimanski svijet Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine je imalo historijski značaj. Iako Palestina se nije takmičila boje njene zastave su bile prisutne ne tribinama i ulicama, a prošlogodišnji azijski Kup se poklopio sa izraelskom agresijom Gaze i historijskim uspjehom nacionalne reprezentacije Palestine. Primjer Katara slijedi Saudijska Arabija koja je dobila domaćinstvo SP 2034. godine.

Fudbal je kroz svoju historiju pokazao moć da ujedini heterogene nacije kao što je Iran, ali i da bude izvor konstantne negativne polarizacije kao što je slučaj s Španijom.
Odnos sporta i politike je vrlo zahtjevno područje za analizu gdje se upravo fudbal ističe kao najznačajniji društveno-politički fenomen. To je zato što je fudbal jedan od najvećih poligona za kontakt između sporta, politike i referentnog civilnog društva. Odraz fudbala u geopolitici je labirint, odnosno zamršeni sistem paralela, jer su brojne dodirne tačke i zajednički elementi između dva univerzuma.

Ovaj sport je jedan od najvećih globalno priznatih fenomena, ogromno je carstvo jer je rašireniji je od demokratije, interneta i tržišne ekonomije. Nadređena institucija standardizovanog geopolitičkog sistema kao što je FIFA, preuzela je vodeću ulogu i otišla je mnogo dalje od prvobitnih ovlasti koje su joj date kao nevladinoj instituciji. Ima više članica od UN-a jer unutar nje postoje članice poput Hong Konga, Makaa i Tajvana koje su sačuvale status fudbalske autonomije uprkos ponovnom ujedinjenju s Kinom ili nepriznavanja od strane Pekinga.

Isti status ima Palestina, koju je priznala FIFA, a u UN-u ima status posmatrača. To znači da fudbal često dominira politikom. Nacionalni identitet se takođe može prepoznati kroz fudbalsku reprezentaciju, ovaj korak ponekad može prethoditi priznavanju države.
Taj fenomen u Evropi je posebno raširen. Svaki međunarodni nastup reprezentacije Kosova je prilika za podršku Prištini ili Beogradu. Čak je proces ždrijebanja postavljen tako da Srbija i Kosovo ne mogu biti u istim grupama.

Fudbalsku reprezentaciju nema Velika Britanija nego se zasebno takmiče njene članice, dok u ostalim sportovima je sačuvano jedinstvo. Također, autonomni regioni poput Gibraltara, Farskih otoka, te graničnih azijskih država (Gruzija, Azerbejdžan, Armenija, Kazahstan) se takmiče u Evropi. Najpoznatiji presedan po tom pitanju je Izrael koji je postao član UEFA-e, nakon što je izbačen iz azijske Federacije zbog pritiska arapskih država.

Još jedan presedan jest da pojedine članice UN-a nemaju nacionalni tim. Takav slučaj je s Monakom, koji ima fudbalski klub koji se takmiči u francuskoj ligi. Također, pojedine pacifičke otočne državice gdje nije razvijen nacionalni identitet i popularan fudbal nemaju reprezentacije.

Fudbal omogućava veliku vidljivost i konkretno legitimisanje međunarodne pozicije država. Ovaj sport ulazi među nove kriterijume po kojima se vrednuje međunarodna sila, poput demografije, tehnološkog razvoja, ekonomije, vojne moći, medija, kulture… Činjenica da je fudbalska reprezentacija ili priznanje fudbalske federacije od strane FIFA-e toliko važno u afirmaciji identiteta, simptom je da fudbal više od drugih elemenata može personificirati „stvarno“ stanje.

Može se reći da je fudbal snažan katalizator u definisanju procesa nacionalnog identiteta unutar međunarodne političke arene, a najvažniji događaj za izražavanje takvih potencijala je Svjetsko prvenstvo.

To je glavno oruđe za uspostavljanje hegemonije nad konkurencijom i instrument sposoban da koncentriše pažnju i interesovanje na domaćina takmičenja. Od samog nastanka, Svjetsko prvenstvo je služilo da zadovolji potrebe čisto političke prirode. U svakom svjetskom prvenstvu moguće je prepoznati političke i društvene elemente koji odražavaju složeniju i difuzniju dinamiku u zemlji organizatoru:

Urugvaj 1930, za proslavu stogodišnjice nezavisnosti; Italija 1934. i Argentina 1978. da promovira imidž autoritarnog režima; SAD 1994. gdje fudbal pokušava kolonizirati zemlju u kojoj ragbi, košarka i bejzbol imaju monopol na sportsku strast Amerikanaca; Japan-Južna Koreja 2002. godine, prvi put na turniru u Aziji u organizaciji saveza dvojice historijskih bivši neprijatelji; Južna Afrika 2010., kako bi u prvi plan stavila jednu od zemalja i kontinent najviše pogođen socijalnim i ekonomskim problemima.

Čak i prva utakmica gdje po pravilu domaćin igra ima poseban značaj. Godine 1998. Francuska je doživjela poraz na otvaranju takmičenja od svoje bivše kolonije Senegala što je imalo i historijsku i simboličku vrijednost za Globalni jug.

Geopolitički element kao što je rat, prisutan je i u fudbalu na simboličkom nivou što se održava i kroz jezik koji se koristi za opisivanje igre, njene tehničke i atletske poteze, odnose unutar tima, podjela zadataka u borbi na terenu. Nažalost, negativna energija se ponekad prenosi kroz nasilje na stadionima u kombinaciji s političkim napetostima i na međunarodne odnose.

Primjer takvog djelovanja je teroristički napad koji se dogodio 8. januara 2010. godine protiv reprezentacije Toga na granici između Konga i Angole. Ovaj tragični događaj unazadio je percepciju Afrike koja je upravo kroz fudbal dugo gradila nadu u budućnost bez ratova.

Fudbal pomno prati razvoj događaja ili čak predviđa geopolitičke procese. Može pomoći mnogim narodima da afirmišu svoj nacionalni identitet u procesu priznanja od strane UN-a ili može poboljšati odnose između sukobljenih strana. S druge strane, fudbal može biti alat kroz kojeg se razotkrivaju sebične politike i eksplataciju resursa za uske nacionalne interese.

Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre su najznačajnija sportska takmičenja koja u pravili imaju političku i geopolitičku konotaciju, ali i moć da hipnotiziraju čovječanstvo kroz medije.

Sve izraženije je nadmetanje za organizaciju prvenstava između novih država i nogometnih supersila na geopolitičkoj mapi nogometa. Svaka zemlja se nada da će dobiti priliku da bude domaćin nekog takmičenja jer je to jako privlačan ekonomski događaj i dobrobit za međunarodni imidž.

Dodjela Svjetskog prvenstva ima velike posljedice na geopolitiku fudbala jer se odluke donose za dva takmičenja unaprijed što može otkriti mnogo u procesima koji se tek razvijaju.

Ekskluzivno PISjournal