Zoran Meter
PISjournal – Stanje na evropskom tržištu plina ponovo se pogoršava, rekli bismo ne iz dana u dan, već iz sata u sat. Naime, nakon što je jučer došao izvještaj o novom rastu cijene plina, danas je ona skočila na najveći iznos još od 6. oktobra, kada je dosegnut historijski rekord u Evropi i prema podacima londonske berze ICE iznosi 1900 dolara za 1000 kubika. Šta se sada dogodilo?
Jutros je ruska energetska kompanija Gazprom, najveći opskrbljivač Evrope prirodnim plinom, objavila kako je od 8 sati ujutro po moskovskom vremenu obustavila isporuke plina za Njemačku poljskom dionicom plinovoda Yamal-Europe zbog nedostatka rezervnih kapaciteta (info: GSA Platforma).
Prema njemačkom operateru Gascade, u prvom satu „plinskog dana“ 21. decembra (od 6 sati) prestala je isporuka ruskog plina plinovodom Yamal-Europe u Njemačku. Prije toga se preko Poljske isporučivalo u prosjeku 52 hiljade kubika na sat.
Obustavu poljskog tranzita od 21. decembra potvrđuju i podaci s aukcija za knjiženje kapaciteta plinovoda Yamal-Europe na mađarskim i poljskim platformama RBP i GSA. Od gotovo 88 miliona kubika dnevno, niti jedan kubik nije knjižen.
Očito je da je zaustavljanje poljskog tranzita ipak privremena pojava. Gazprom je, naime, jučer rezervirao prijevoz 18,9 miliona kubika dnevno za januar.
Ta kompanija isporučuje plin u skladu sa zahtjevima kupaca sukladno postojećim ugovornim obavezama”, priopćeno je iz kompanije.
Prošle je godine Varšava odbila obnoviti dugoročni ugovor i prebacila je tranzit plina kroz spomenuti plinovod na aukcije. Kao posljedica toga, Gazprom, za razliku od Ukrajine, sada više nema nikakvih obaveza tranzita plina u poljskom smjeru, i pretvorila ga je u tranzit koji ovisi o zahtjevima potrošača.
Osim toga, nagli skok cijena plina koji se dogodio u prošli četvrtak kada je ona sa 1450 skočila na 1700 dolara, prema mišljenju analitičara bio je povezan sa riječima čelnika njemačke Savezne mrežne agencije (BNA) Jochena Homanna da odluka o izdavanju upotrebne dozvole za plinovod Sjeverni tok 2 neće biti donijeta prije sredine 2022. godine.
Američki proizvođači LNG-a dočekali svoje i vraćaju se u Evropu
Međutim, rast cijena plina u Evropi neki su jedva dočekali. Riječ je o američkim dobavljačima koji sada počinju preusmjeravati spot LNG pošiljke namijenjene Aziji u Evropu gdje su ih ovi, zbog malih zaliha u skladištima, sada spremni platiti više. Naime na evropskom tržištu plinom se trguje, kako smo i rekli, po cijeni većoj od 1800 dolara, dok se na LNG tržištu za Sjeveroistočnu Aziju (JKM) ukapljeni plin sada prodaje po 1600 dolara. S obzirom kako je prometni krak iz SAD-a do Evrope kraći i dostava traje dvije sedmice umjesto tri ili četiri koliko treba do SI Azije, dobit od preusmjeravanja tereta u EU je veća od 200 dolara.
Tako Bloomberg piše da su pojedini prodavači već preusmjerili teret u Evropu i navode dva LNG tankera koja su već promijenila rutu. Polazeći iz SAD-a tanker Minerva Chios se okrenuo u Indijskom oceanu i vraća se prema Crvenom moru. U isto vrijeme, Lngships Manhattan s američkim LNG-em u početku je plovio prema Kini, ali je promijenio smjer i već je u Rotterdamu.
Općenito treba kazati kako je nastala energetska kriza na tlu Evrope posljedica niske razine popunjenosti podzemnih plinskih skladišta, smanjenoj ponudi glavnih dobavljača, u što svakako spada i Gazprom (pri čemu treba naglasiti kako Gazprom, što je jučer potvrdio i komesar EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell, ispunjava svoje ugovorima preuzete obaveze ali ne želi povećavati isporuke temeljem novih kratkoročnih ugovora za čim postoji potražnja, a Gazprom je obećao da će ispuniti dodatne narudžbe nakon pokretanja Sjevernog toka 2, kao i velike potražnje za ukapljenim plinom (LNG) u Aziji.
Kina kao „usisivač“ plina
A tamo kineske kompanije doslovno usisavaju sve dodatne količine plina, što je još počelo nakon oporavka njene ekonomije od posljedica pandemije za što joj je potrebno još više energije, koja joj je, poput EU, smanjena iz, zbog gotovo identične provedbe, tzv., zelene energetske tranzicije. I Kina se, poput EU ubrzano odriče proizvodnje ugljena i negativne posljedice su itekako vidljive. Taj se nedostatak od proljeća nastoji kompenzirati golemim uvozom ukapljenog – LNG plina.
Početkom januara, zbog velikih hladnoća i ograničenih zaliha, cijene plina u Aziji skočile su iznad 1000 dolara za hiljadu kubika, a od septembra su zbog nestašice LNG-a (čija je proizvodnja bila jako smanjena zbog prethodnog pada potražnje usljed pandemije) cijene u Aziji i Evropi dosegle rekordne razine – iznad $ 1600.
Zbog toga su kineske firme požurile sklopiti rekordne dugoročne ugovore o opskrbi kako bi zajamčile zalihe LNG-a u sljedećih 10–20 godina.
Danas je stigla vijest da je kineski CNOOC potpisao dva dugoročna ugovora o opskrbi LNG-om s američkim proizvođačem ukapljenog plina Venture Global LNG.
SNOOC Gas & Power Group potpisala je dva ugovora s tom američkom kompanijom za opskrbu LNG-om sa budućih terminala Plaquemines LNG i Calcasieu Pass – za 2 miliona tona odnosno 1,5 miliona tona godišnje. Prema agenciji S&P, prvi posao sklopljen je na 20 godina, a drugi na kraće razdoblje.
Ukupno su američke kompanije ove godine potpisale nove ugovore za opskrbu LNG-om za 31,2 miliona tona (43 milijarde kubnih metara) godišnje.
Mogućnost da se tržištu općenito, a poglavito Kini, ponude velike dodatne količine LNG-a u najkraćem mogućem roku postala je glavna prednost proizvođača iz Katara i Sjedinjenih Država ove godine. Npr., ruski proizvođači LNG-a kroz projekt Sahalin 1 i Sahalin 2 većinu svog ukapljenog plina prodaju Južnoj Koreji i Japanu, dok arktički projekt Yamal-LNG isporučuje značajan dio plina Kini i ona će se dodatno povećati, a drugi dio ide i ostalim partnerima u Evropi i Indiji. Rusija, općenito, u količini kineskog uvezenog LNG-a sudjeluje u količini od svega 10%.
Rusija ima aktivnu strategiju dugoročnog razvoja proizvodnje ukapljenog plina. Trenutno ta zemlja proizvodi oko 31 milion tona LNG-a godišnje (Yamal LNG-u, Sahalin i Cryogas-Vysotsk). Do 2035. godine Rusija planira da njena proizvodnja LNG-a dođe na razinu 140 miliona tona godišnje i da zauzme oko 25% ukupnog svjetskog tržišta (to je sada oko 5%). Ali do toga je još prilično dalek put, međutim, u svakom slučaju ukazuje na dinamičan razvoj tog plinskog sektora. Ali još više i na plin kao još dugo nezamjenjiv energent u sklopu raznih i sada aktuelnih „zelenih tranzicija“.
plin plin plin
