Harun Nuhanović gdje
Autor je magistar međunarodnih odnosa i aktivista nevladinih organizacija. Polja istraživanja kojima se bavi su međunarodni odnosi, diplomatija, vanjska politika, Bliski istok, izraelsko-palestinski sukob.
PISjournal – I ove godine vlasti manjeg bh. entiteta, Republika Srpska (RS), proslavile su 9. januar, Dan republike.
Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovaj dan je proglašen neustavnim objašnjavajući odluku diskriminatornom. Vlasti RS su trebale odrediti drugi datum za proslavu Dana republike, čime bi presuda Ustavnog suda bila sprovedena.
Sa druge strane, Visoki predstavnik Christian Schmidt je prošle godine rekao kako 2024. Godine neće doći do proslave 9. januara. Vlasti RS-a ali ni opozicija nisu marile za riječi Visokog predstavnika te je proslava ponovo održana.
Prema natpisima medija, za proslavu ovog dana, potrošeno je 650 000 KM.i to na usluge medijske kampanje i same proslave. Podsjećanja radi, u prošloj godini od indirektnih poreza Vladi RS je uplaćeno 2 milijarde i 96 miliona KM.
Zvaničnici koji za sebe kažu da su iz probosanskog bloka bez ikakvog uslovljavanja za proslavu neustavnog dana RS učestvuju u vlasti. Tako je od presude Ustavnog suda BiH iz 2015 .
Političke stranke se oglašavaju kako ne podržavaju ovu proslavu ili jednostavno ignorišu događaj kako mu ne bi “pridavali pažnju”. Međutim, sve to nije dovoljno jer vlasti RS-a i dalje nastavljaju sa proslavom neustavnog dana.
Pitanje je šta se to dešava sa probosanskim blokom u našoj državi. U nastavku teksta ću se osvrnuti na dvije bitne karakteristike koje prate probosanski blok.
(Ne)Jedinstvo probosanskog bloka
Probosanski blok je podijeljen između konzervativnih i liberalnih snaga. U ovom kontekstu ćemo SDA označiti kao konzervativnu, desno orijentiranu stranku, a Socijaldemokratsku partiju (SDP) kao lijevo orijentiranu. Druge stranke koje su proizašle iz ovih stranaka će se svrstati u one iz kojih su nastale, desno ili lijevo orijentirana.
Nejedinstvo probosanskog bloka je bilo vidljivo prilikom pregovora za Aprilski paket. Na jednoj strani je bili Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) dok su na drugoj strani bila SDA i SDP. Glavna zamjerka SBiH je bilo neukidanje entitetskog glasanje sa kojim se blokira rad državnog Parlamenta. Sa entitetskim glasanjem, imenovanje Predsjedništva bi bilo otežano.
U slučaju da srpski i/ili hrvatski predstavnici ne budu zadovoljni predloženim kandidatima iz reda bošnjačkog naroda, mogli bi da zaustave imenovanje Predsjedništva. Ovakav scenario bi se odrazio na usvajanje budžeta BiH s obzirom da Predsjedništvo predlaže budžet Vijeću ministara BiH.
Analizu i nedostatke ovog paketa reformi je jedino uradila SBiH. Ostale političke opcije su se pravdale time da bi usvajanjem reforme imali jedinstvenu policiju. Ali niko od nije dao detaljniju analizu ukazujući na nedostatke ovog paketa reformi.
Rezultat neuspješnog usvajanja Aprilskog paketa je i poraz predsjednika SBiH Harisa Silajdžića u utrci za člana Predsjedništva BiH. Njega je pobijedio SDA-ov kandidat Bakir Izetbegović.
Aprilski paket nije jedino neslaganje probosanskog bloka. Kada je nakon oktobarskih izbora 2022. Visoki predstavnik, Christian Schmidt, suspendovao Ustav Federacije BiH na jedan dan, a stranke tkz. trojke (Narod i Pravda – NiP, Socijaldemokratska stranka – SDP, Naša stranka – NS) su pristale na suspenziu Ustava samim formiranjem Vlade FBiH na ovaj način.
U ovom procesu formiranja Vlade, zaobišao se potpredsjednik iz reda bošnjačkog naroda Refik Lendo te je formirana tijesna skupštinska većina. Na taj način sjednice Parlamenta FBiH se ne mogu održavati ako neko iz redova pozicije ne dođe na sjednicu. Zbog toga se sjednice Parlamenta FBiHodržavaju kada su svi zastupnici pozicije u mogućnosti doći na istu.
Lobiranje u centrima moći
Nejedinstvo među probosanskim snagama vješto koristi Milorad Dodik. Dok se probosanske političke opcije i njihovi političari bave međusobnim optužbama ko je šta uradio i ko je veći izdajnik, Dodik sprovodi svoj plan odcjepljenja manjeg bh. entiteta RS.
Njegova retorika i termini koje koristi kako za državu BiH tako i za Bošnjake nisu tek tako izrečeni. Termini su skovani u lobi centrima u SAD gdje je Dodik angažovao lobističke kuće lobirajući za interese RS. Do 2020., RS je na lobiranje potrošio 40 miliona KM.
Mnogi će reći kako su i Dodik i njegovi najbliži saradnici završili na crnoj listi, što je tačno. Ali cilj tih lobiranja nije bilo za Dodika i njegove najbliže saradnike nego za RS.
Sa druge strane, probosanske političke snage su uložile 0 KM u lobiranje što se pravda time kako lobiranje nema efekta. Kada je 2005. godine jedna manja grupa Bosanaca iz SAD došla u BiH na razgovore u vezi ovog pitanja bili su odbijeni. Tada im je rečeno ŠTA ĆE DODIK REĆI NA TO LOBIRANJE ZA INTERESE BIH U SAD?!
Međutim, ne moraju se novci iz državnog budžeta izdvajati za lobiranje. Ako se sredstva ne mogu dodijeliti sa državnog budžeta, onda mogu sa Federalnog. Ako ne mogu ni sa federalnog, onda mogu sa kantonalnih nivoa gdje postoje realne mogućnosti. Također, gradovi i opštine, gdje su na vlasti proboanske snage, mogu se uključiti finansiranje lobiranja za BiH.
Bh. nevladine organizacije koje djeluju u SAD nemaju dovoljno kapaciteta da lobiranje iznesu same. Potrebno im je sredstava kako bi mogli kvalitetno obaviti posao. Oslanjanje probosanskih političara na veze iz perioda ratapolahko nestaju. Dolaze nove i mlađe generacije političara koje nisu povezane sa BiH a koje treba pridobiti na stranuinteresa BiH. A za to je potrebno angažovati lobističke kuće koje će uraditi potreban posao.
Ekskluzivno PISjournal
