Ali Adel

Generalno uzev imperijalizmom se označava sila (država) koja poseže za zaposjedanjem drugih teritorija izvan svoje nacionalne sfere, stanovništvo tih teritorija prisiljava da se pokoravaju njenim zapovjedima i iskorištava ekonomske i finansijske potencijale i ljudske resurse za svoj vlastiti interes. Naravno, ovaj se termin upotrebljava i u širem značenju gdje se kaže da predstavlja političko – ekonomsku dominaciju jedne zemlje nad drugom zemljom i njenom teritorijom što je nekada praćeno zauzimanjem teritorije te zemlje vojnim putem, a nekad se to ispoljava kao neizravni kolonijalizam s ciljem osiguravanja političko-ekonomskih interesa dominirajuće zemlje. Druga strana dominacije ovih godina se prepoznaje u pojavi tekfirske ekstremne misli čiji je najeklatantniji primjer ISIL. Drugim riječima, ako su imperijalizam i tradicionalni i moderni kolonijalizam išli za pljačkanjem materijalnih dobara islamskih nacija, ekstremizam je bio druga strana medalje koja je za posljedicu imala uništavanje materijalnih dobara i pljačkanje duhovnih dobara čime je osigurao nužnu izliku za prisustvo i vojnu okupaciju od strane stranih imperijalista u islamskome svijetu.

Naspram ove teorije imperijalizma islamski svijet je zacrtao takav put da uz najminimalnije troškove poluči najbolje rezultate. ‘Pravac otpora’ je prijedlog takvog pristupa u kojem se sa jedne strane negira imperijalizam, a sa druge negira ekstremizam. Tokom četrdeset prethodnih godina ‘pravac otpora’ je imao mnoge uspone i padove da bi se konačno pojavio u formi pojma ‘stožer otpora’. ‘Stožer otpora’ je termin kojim se označava otpor zemalja, organizacija, grupa i osoba naspram vojnoga ataka, dominacije, okupacije, kolonijalizma i tradicionalnoga i modernoga imperijalizma, a svoju je formu pronašao u regionu Bliskog istoka sa Palestinom kao stožerom i njenim otporom protiv Izraela, a na tragu slijeđenja Islamske revolucije Irana iz 1979.

Utemeljitelj islamske revolucije Iran imam Homeini  je nesumnjivo preteča lidera islamskoga svijeta u konteksu misli o borbi protiv kolonijalizma koji je islamsku revoluciju Irana predvodio s ciljem oslobađanja od strane dominacije i unutrašnje diktature sve do uspostave sistema Islamske republike. Susret liderā islamskoga svijeta, među kojima i Yassera Arafata sa imamom Homeinijem te uzimanje islamske revolucije kao obrasca za palestinske borce predstavlja primjer uspjeha islamske revolucije u oslobađanju od okupatorskog sistema. Nakon smrti imama Homeinija, novi vjerski lider Irana, ajetollah Hamenei, je preuzeo predvodništvo borbe sa kolonijalizmom i imperijalizmom, a njegova teorijska misao je uspostavila temelje ‘stožera otpora’.

Jedan od onih koji je pod paskom ajetollaha Homeinia i ajetollaha Hameneia odnjegovan u školi ‘stožer otpora’ je bez ikakve sumnje i general Soleimani, osoba koja je imala iznimno veliku ulogu u borbi sa modernim kolonijalizmom u regionu Bliskoga istoka. General Soleimani kao jedan istaknuti vojni mislilac nije bio simbol moći i nacionalne sigurnosti samo Irana već se i u islamskome svijetu smatrao najupečatljivijim međunarodnim liderom ‘stožera otpora’ i borbe sa savremenim imperijalizmom. Cijelog života se general Soleimani borio protiv kolonijalizma, okupacije i imperijalizma sa jedne strane, i sa druge protiv terorizma i ekstremizma. Sa dva krila otpora, jednog protiv nezajažljivosti izraelske države i drugog u borbi sa ISIL-om (ekstremizmom) general Soleimani je postao primjer praktične provedbe teorije ‘stožer otpora’ na poprištu bliskoistočnog regiona.

Drugim riječima, rezultat Soleimanijevih napora je uobličavanje ‘stožera otpora’ koji počiva na dvije njegove borbene uspomene (borba protiv okupacije i borba protiv ekstremizma). Danas je misao o otporu kao jedan kritički diskurs doživjela takav napredak da je se ne može negirati niti odbaciti ne samo na Bliskom istoku već ni u svijetu.

General Soleimani osim što je imao neporecivu ulogu u borbi sa izraelskom okupacijom palestinske teritorije kao i u borbi protiv ISIL-a u Iraku i Siriji, slovio je i kao iznimno cijenjen i utjecajan političar i mislilac u regionu. I znajući da se mišljenja ne vezuju za osobe može se kazati da teroristički akt izveden nad generalom Soleimanijem u svijetu brze komunikacije u kojem se u najkraćem mogućem vremenskom roku smjenjuju informacije i vijesti, ne samo da neće dovesti do gašenja misli otpora, naprotiv izazvat će procvat i veliku reprodukciju te misli. Prisustvo miliona Iranaca i Iračana na dženazi generala Soleimanija pokazalo je kako je njegova prolivena krv osnažila jedinstvo i koheziju ‘stožera otpora’, a drvo otpora u regionu Bliskog istoka će svakim danom bivati sve čvršće.

I nadalje je zastava borbe sa rasizmom, okupacijom, imperijalizmom, ekstremizmom i tekfirskim strujama u bliskoistočnom regionu u rukama ‘stožera otpora’, a ova se struja pretvorila u tačku oslonca za regionalne zemlje. Jer ovaj diskurs je uspio srušiti ISIL a i pod znak pitanja staviti opstanak okupatorske izraelske države.