Muhamed-Reza Hafeznija
aţetak
Central Treaty Organization (CENTO) je formiran 1955. godine u Bagdadu od strane Pakistana, Turske, Iraka i Velike Britanije a 1956. godine priključio mu se i
Iran. Nakon puča Abdolkarima Qasema u Iraku 1959. godine, ova zemlja je istupila iz
Bagdadskog sporazuma a on je dobio naziv CENTO. Nakon događanja Islamske
revolucije, odmah na početku 13. marta 1979. godine, glasnogovornik privremene
vlade Islamske republike Abbas Amir Entezam je objavio izlazak Irana iz CENTOA.
Potom je Ministarstvo vanjskih poslova privremene vlade 26. marta i sluţbeno
objavilo povlačenje privremene vlade IR Iran vladama Pakistana, Turske i Velike
Britanije.
Ključne riječi: CENTO,Islamska revolucija, Iran, Bagdadski sporazum
Oslobodilački pokreti se uglavnom formiraju kao odgovor na imperijalizam
(oslobodilački pokret Alţira); nelegalne nacionalne vlade (Sandinistička fronta
nacionalnog osloboĎenja); nacionalna neovisnost (IRA) i diktaturu (M.U.R.).
Iranska revolucija koja je po svojoj suštini pravednoljubiva, antidiktatorska i
koja promovira neovisnost u tom smislu korespondira sa ostalim revolucijama i
pokretima za osloboĎenje. Na tragu toga, jedna od zadaća Islamske republike je
podrška svjetskim oslobodilačkim pokretima u okviru strategije stvaranja
revolucije. Imam Homeini je kazao: „Iznova izraţavam podršku svim
oslobodilačkim pokretima svijeta i nadam se da će uspjeti u ostvarenju svoga
slobodnog društva. Nadati se da će im islamska vlada u pogodnom trenutku biti
od pomoći.“ Imam je takoĎer kazao: „Vi, oslobodilački pokreti i grupe koje
idete stazom sticanja nezavisnosti i slobode, ustanite i upozorite svoje narode i
islamske narode da je pokoravanje nasilju gore i ruţnije od samog nasilja i
upozorite vlade da se izbave iz poniţavajuće pozicije; i upozorite sve da se
vrate islamu i okrenu islamskom osjećaju bratstva.“
Zahvaljujući takvom pristupu Iran je postao središte revolucionara svijeta,
a Teheran mjesto protoka predstavnika oslobodilačkih pokreta. Tako su lideri
palestinskog oslobodilačkog pokreta odmah nakon pobjede Islamske revolucije,
17. februara došli u posjetu Teheranu i susreli se sa imamom Homeinijem.
Tokom susreta Yasser Arafat je Imama nazvao prvim voĎom i učiteljem
Palestinaca i muslimana cijelog svijeta. Imam Homeini je takoĎer kazao kako
čvrsto stoji na strani Palestine i da će nakon uklanjanja svih šteta i gubitaka koje
je prouzročio šah ozbiljnije se posvetiti problemu Izraela. TakoĎer, 26. februara
1979. godine predstavnici pokreta Polisario susreli su se sa Imamom
Homeinijem u njegovoj kući. Tom prilikom Imam Homeini je istakao da će
Iranska revolucija uvijek štititi sve muslimanske narode svijeta. Članovi
delegacije pokreta Polisario su tom prilikom kazali da je Iranska revolucija
velika nada za sve narode koji se bore za nezavisnost i pravdu. Juna 1979.
godine, Ahmed Naser, lider PFDJ-a pokreta za osloboĎenje Eritreje, susreo se sa
iranskim političkim duţnosnicima. Time je postojeća politička situacija u Iranu
osigurala novo ozračje za oslobodilačke pokrete te su se veoma jednostavno
posvetili političkom aktivizmu. Tako je prva godišnjica 5. juna obiljeţena
prisustvom velikog broja predstavnika oslobodilačkih pokreta. Tom prilikom
govore su odrţali predstavnici Palestinskog oslobodilačkog pokreta, Islamske
afganistanske organizacije, Afganistanske organizacije Nasr, te Islamskog
pokreta Filipina. TakoĎer, 03. januara 1980. godine, u Teheranu je odrţan prvi
Samit oslobodilačkih pokreta svijeta. Samit su inicirali studenti koji su slijedili
33
PIS-Journal of politics and international studies. Jesen 2018. Broj 12
kurs Imama Homeinija pod sloganom „jedinstvo svih revolucija protiv
nasilničkih reţima i predstavljanje Islamske revolucije svijetu“. Samit je trajao
sedam dana uz ušešće 16 lidera nacionalnih oslobodilačkih pokreta, izmeĎu
ostalih iz: Libana, Dhofara, Palestine, Argentine … i drugih zemalja. Formiranje
„Organizacije revolucionarnih masa Islamske republike“ i „Organizacije
oslobodilačkih pokreta islamskoga svijeta“ jeste praktična podrška Irana ovim
pokretima. TakoĎer, u nacrtu Islamske revolucionarne organizacije „Sapah“ u
segmentu koji se odnosi na obaveze navodi se i potpora oslobodilačkim
pokretima pod naslovom „podrška oslobodilačkim pokretima obespravljenih u
svijetu koji traţe svoja prava pod nadzorom revolucionarnog voĎstva i uz
konsultacije vlade“. Na temelju toga je pri „Sapahu“ formiran odjel za
oslobodilačke pokrete. Ovi koraci su doveli do toga da su u Iranu svoja
predstavništva oformili: Oslobodilački pokret arabljanskog poluotoka, Visoko
vijeće islamske revolucije Iraka, Filipinski Moro, Afganistanski islamski pokret
otpora, te Palestinska oslobodilačka organizacija. Ova politika je konzistentno
odrţavana tokom tri decenije Islamske republike. O tome svjedoče i riječi
Yedollaha Javaniya, šefa političkog ureda „Sapaha“: „Danas svjedočimo da su
narodi na ivici strpljenja i da više ne mogu podnositi nedemokratske reţime u
islamskim drţavama. Ali, zadaća diplomatije u tom kontekstu, a na temelju
Ustava, posvema je jasna. Jer u Ustavu se kaţe da treba podrţati oslobodilački
pokret u bilo kojem kraju svijeta. I to treba da bude urnek diplomatskom aparatu
zemlje imajući u vidu uvjete u kojima diktatorske vlade nastoje gospodariti nad
muslimanskim narodima. Djelotvorna podrška IR Iran moţe biti propis jednog
faktora koji spriječava gušenje naroda kako bi oni mogli što brţe realizirati svoje
oslobodilačke ciljeve. Ono što je od iznimne vaţnosti u ovome jeste da Islamska
republika svoja iskustva prenese početnim pokretima kako bi to izazvalo nuţnu
svjesnost kod lidera te kako bi ostali sačuvani od devijantnih pravaca
nametnutih od Amerike i Izraela. Za narode regionalne scene veoma je vaţno
da svjedoče podršci iranskoga naroda i duţnosnika Islamske republike Irana
njihovim pravednim pokretima… kako bi se, ako Bog da, urušili temelji
diktatorskih reţima i formirao veliki Bliski istok sa islamskim obrascem. I mi
nedvojbeno moramo iskoristiti ovu šansu da djelujemo u skladu sa svojim
nastojanjima i svi trebamo imati osjećaj obaveze prema ovome.“ Na tragu toga i
Hossein Hamadani, zamjenik glavnokomandujućeg snaga „Basij“, je kazao da
Iran „daje oruţje oslobodilačim pokretima Bliskog istoka“ i da „regionalni
oslobodilački pokreti dio svoga oruţja nabavljaju od nas.“
Geopolitičko ponašanje Isl amske…/ Muhamed-Reza Hafeznija
Zaključak
Na geopolitičke promjene su snaţno utjecale vladajuća misao i uvjerenja
jedne zemlje. Iran je u vremenu reţima Pahlevi II i nakon Drugog svjetskog rata
zbog svoje geopolitičke pozicije slovio kao dio američkog „rimlanda“ kao bran
prodoru komunizma. Stoga su iranska vanjska politika i geopolitičke strategije
bile lišene iranskog misaonog temelja i iranskih potreba. Nakon revolucije je
geopolitički aktivizam Irana doveo do toga da je veliki broj oslobodilačkih
pokreta, napose u Aziji i Africi bio privučen Iranskom revolucijom. Iranska
revolucija je sa geopolitičkog aspekta bila reakcija protesta na dvoblokovsku
svjetsku geopolitiku. Iran je oslanjajući se na nove sadrţaje, pojmovlje i
instrumenta sebe predstavio kao treći blok globalne geopolitike. Cijelo vrijeme
trajanja Islamske republike iranski lideri i duţnosnici su svojim riječima i
pisanjima ukazivali na obespravljene narode svijeta i izraţavali nadu da se svi
narodi svijeta crpeći inspiraciju iz Iranske revolucije oslobode diktatora i
njihovih meĎunarodnih pokrovitelja i doĎu do slobode. Ovu geopolitičku
strategiju Iran je započeo u formi pojma stvaranja revolucije i borbe sa
tradicionalnim bliskoistočnim reţimima i u svome Ustavu insistira na tome. U
Ustavu Islamske republike Iran se kaţe da je cilj formiranja islamske vlasti
kretanje u pravcu pobjede svih obespravljenih nad moćnicima kako bi se
osigurali preduvjeti kontinuiteta revolucije u zemlji i van nje te se utro put
stvaranju jednog svjetskog Ummeta skupa s drugim islamskim i demokratskim
pokretima i da se osigura kontinuitet borbe za spas obespravljenih naroda od
silnika. Islamska revolucija je omogućila da se Iran koji je bio jedan od
segmenata globalnog geopolitičkog sistema Amerike na Bliskom istoku,
transformira u najmoćnijeg geopolitičkog neprijatelja ove zemlje. Na tragu toga,
nakon Islamske revolucije najvaţniji faktor utjecaja u promjeni geopolitičkog
kursa Irana i temelj geopolitičkih relacija Irana sa regionalnim i globalnim
geopolitičkim strukturama jeste misao i pojmovlje koje je produkt revolucije.
Drugim riječima, geopolitika Irana je povezana s temeljima Islamske revolucije
što je dovelo do širenja geopolitičkog ozračja Irana i na tragu toga do jačanja
nacionalne moći. Islamska revolucija i njeni koncepti su kategorija koja je
uspjela na geopolitičkoj ravni Iran izdići na ravan globalne velesile.
Pristupanje nesvrstanom pokretu
Nesvrstani pokret formiran je 1961. godine u jeku hladnoga rada i
blokovske istočno-zapadne politike s ciljem ujedinjavanja država koje nisu
pripadale ni ruskom ni bloku kapitalističkih zemalja. Prvi samit nesvrstanih
odrţan je od 1.–6. septembra u Beogradu u prisustvu Josipa Broza Tita,
tadašnjeg predsjednika SFRJ, u svojstvu domaćina, a prisustvovali su mu
između ostalih Kwame Nkrumah, predsjednik Gane; Gamal Abdel Nasser,
predsjednik Egipta; Jawaharlal Nehru, indijski premijer; Sukarno, predsjednik
Indonezije i drugi. Iran tada, zbog toga što je Pahlevi vlast pristupila
bagdadskom vojnom paktu, nije mogao prisustvovati prvom Samitu nesvrstanih
i tada a i kasnije se nije razmatralo pitanje članstva Irana u ovom pokretu. Ali,
1979. godine nakon pobjede Islamske revolucije, na šestom zasjedanju
nesvrstanih u Havani, Iran je zbog svog ne istočnog i ne zapadnog koncepta
postao zemlja – članica Nesvrstanog pokreta.
Osvajanje američke ambasade u Teheranu 4. novembra 1979. godine i
držanje kao talaca 50 američkih državljana, od toga 28 diplomata, 20
administrativnih sluţbenika i 2 američka državljanina, koje je trajalo 444 dana
značilo je suprotstavljanje dinamičnog revolucionarnog sistema prvoj velesili u
svijetu. Ako je početak sramote proistekle iz bilateralnih odnosa sa Amerikom,
za Iran bio puč od 19. augusta 1953. godine, onda je ova sramota za Ameriku
počela 4. Novembra 1979. godine, zauzimanjem američke ambasade u
Teheranu. Duhovna teţina ovog čina zauzimanja američke ambasade u
Teheranu ogledala se u tome da je u djelo sprovedeno Božije obećanje o pobjedi
obespravljenih nad moćnicima i silnicima.
Podrška oslobodilačkim pokretima
Oslobodilački pokreti predstavljaju jedan vid društvenih pokreta čiji je cilj
promjena političkih struktura. Ono čemu teže članovi ovih pokreta jesu velike i
brze, sveobuhvatne promjene koje su uglavnom praćene nasiljem. Stoga se ovi
pokreti uglavnom okončavaju kao revolucije i mijenjaju strukturu društva.
Oslobodilački pokreti se uglavnom formiraju kao odgovor na imperijalizam
(oslobodilački pokret Alţira); nelegalne nacionalne vlade (Sandinistička fronta
nacionalnog oslobođenja); nacionalna neovisnost (IRA) i diktaturu (M.U.R.).
Iranska revolucija koja je po svojoj suštini pravednoljubiva, antidiktatorska i
koja promovira neovisnost u tom smislu korespondira sa ostalim revolucijama i
pokretima za osloboĎenje. Na tragu toga, jedna od zadaća Islamske republike je
podrška svjetskim oslobodilačkim pokretima u okviru strategije stvaranja
revolucije. Imam Homeini je kazao: „Iznova izraţavam podršku svim
oslobodilačkim pokretima svijeta i nadam se da će uspjeti u ostvarenju svoga
slobodnog društva. Nadati se da će im islamska vlada u pogodnom trenutku biti
od pomoći.“ Imam je takoĎer kazao: „Vi, oslobodilački pokreti i grupe koje
idete stazom sticanja nezavisnosti i slobode, ustanite i upozorite svoje narode i
islamske narode da je pokoravanje nasilju gore i ruţnije od samog nasilja i
upozorite vlade da se izbave iz poniţavajuće pozicije; i upozorite sve da se
vrate islamu i okrenu islamskom osjećaju bratstva.“
Zahvaljujući takvom pristupu Iran je postao središte revolucionara svijeta,
a Teheran mjesto protoka predstavnika oslobodilačkih pokreta. Tako su lideri
palestinskog oslobodilačkog pokreta odmah nakon pobjede Islamske revolucije,
17. februara došli u posjetu Teheranu i susreli se sa imamom Homeinijem.
Tokom susreta Yasser Arafat je Imama nazvao prvim vođom i učiteljem
Palestinaca i muslimana cijelog svijeta. Imam Homeini je također kazao kako
čvrsto stoji na strani Palestine i da će nakon uklanjanja svih šteta i gubitaka koje
je prouzročio šah ozbiljnije se posvetiti problemu Izraela. Također, 26. februara
1979. godine predstavnici pokreta Polisario susreli su se sa Imamom
Homeinijem u njegovoj kući. Tom prilikom Imam Homeini je istakao da će
Iranska revolucija uvijek štititi sve muslimanske narode svijeta. Članovi
delegacije pokreta Polisario su tom prilikom kazali da je Iranska revolucija
velika nada za sve narode koji se bore za nezavisnost i pravdu. Juna 1979.
godine, Ahmed Naser, lider PFDJ-a pokreta za oslobođenje Eritreje, susreo se sa
iranskim političkim duţnosnicima. Time je postojeća politička situacija u Iranu
osigurala novo ozračje za oslobodilačke pokrete te su se veoma jednostavno
posvetili političkom aktivizmu. Tako je prva godišnjica 5. juna obilježena
prisustvom velikog broja predstavnika oslobodilačkih pokreta. Tom prilikom
govore su održali predstavnici Palestinskog oslobodilačkog pokreta, Islamske
afganistanske organizacije, Afganistanske organizacije Nasr, te Islamskog
pokreta Filipina. Također, 03. januara 1980. godine, u Teheranu je održan prvi
Samit oslobodilačkih pokreta svijeta. Samit su inicirali studenti koji su slijedili
kurs Imama Homeinija pod sloganom „jedinstvo svih revolucija protiv
nasilničkih reţima i predstavljanje Islamske revolucije svijetu“. Samit je trajao
sedam dana uz ušešće 16 lidera nacionalnih oslobodilačkih pokreta, između
ostalih iz: Libana, Dhofara, Palestine, Argentine … i drugih zemalja.
Formiranje „Organizacije revolucionarnih masa Islamske republike“ i „Organizacije
oslobodilačkih pokreta islamskoga svijeta“ jeste praktična podrška Irana ovim
pokretima. Također, u nacrtu Islamske revolucionarne organizacije „Sepah“ u
segmentu koji se odnosi na obaveze navodi se i potpora oslobodilačkim
pokretima pod naslovom „podrška oslobodilačkim pokretima obespravljenih u
svijetu koji traže svoja prava pod nadzorom revolucionarnog vođstva i uz
konsultacije vlade“. Na temelju toga je pri „Sepahu“ formiran odjel za
oslobodilačke pokrete. Ovi koraci su doveli do toga da su u Iranu svoja
predstavništva oformili: Oslobodilački pokret arabljanskog poluotoka, Visoko
vijeće islamske revolucije Iraka, Filipinski Moro, Afganistanski islamski pokret
otpora, te Palestinska oslobodilačka organizacija. Ova politika je konzistentno
odrţavana tokom tri decenije Islamske republike. O tome svjedoče i riječi
Yedollaha Javaniya, šefa političkog ureda „Sapaha“: „Danas svjedočimo da su
narodi na ivici strpljenja i da više ne mogu podnositi nedemokratske reţime u
islamskim drţavama. Ali, zadaća diplomatije u tom kontekstu, a na temelju
Ustava, posvema je jasna. Jer u Ustavu se kaže da treba podrţati oslobodilački
pokret u bilo kojem kraju svijeta. I to treba da bude urnek diplomatskom aparatu
zemlje imajući u vidu uvjete u kojima diktatorske vlade nastoje gospodariti nad
muslimanskim narodima.
Djelotvorna podrška IR Iran moţe biti propis jednog faktora koji spriječava gušenje naroda kako bi oni mogli što brţe realizirati svoje oslobodilačke ciljeve. Ono što je od iznimne vaţnosti u ovome jeste da Islamska
republika svoja iskustva prenese početnim pokretima kako bi to izazvalo nuţnu
svjesnost kod lidera te kako bi ostali sačuvani od devijantnih pravaca
nametnutih od Amerike i Izraela. Za narode regionalne scene veoma je važno
da svjedoče podršci iranskoga naroda i duţnosnika Islamske republike Irana
njihovim pravednim pokretima… kako bi se, ako Bog da, urušili temelji
diktatorskih reţima i formirao veliki Bliski istok sa islamskim obrascem. I mi
nedvojbeno moramo iskoristiti ovu šansu da djelujemo u skladu sa svojim
nastojanjima i svi trebamo imati osjećaj obaveze prema ovome.“ Na tragu toga i
Hossein Hamadani, zamjenik glavnokomandujućeg snaga „Basij“, je kazao da
Iran „daje oruţje oslobodilačim pokretima Bliskog istoka“ i da „regionalni
oslobodilački pokreti dio svoga oružja nabavljaju od nas.“
Zaključak
Na geopolitičke promjene su snaţno utjecale vladajuća misao i uvjerenja
jedne zemlje. Iran je u vremenu reţima Pahlevi II i nakon Drugog svjetskog rata
zbog svoje geopolitičke pozicije slovio kao dio američkog „rimlanda“ kao bran
prodoru komunizma. Stoga su iranska vanjska politika i geopolitičke strategije
bile lišene iranskog misaonog temelja i iranskih potreba. Nakon revolucije je
geopolitički aktivizam Irana doveo do toga da je veliki broj oslobodilačkih
pokreta, napose u Aziji i Africi bio privučen Iranskom revolucijom. Iranska
revolucija je sa geopolitičkog aspekta bila reakcija protesta na dvoblokovsku
svjetsku geopolitiku. Iran je oslanjajući se na nove sadržaje, pojmovlje i
instrumenta sebe predstavio kao treći blok globalne geopolitike.
Cijelo vrijeme trajanja Islamske republike iranski lideri i duţnosnici su svojim riječima i
pisanjima ukazivali na obespravljene narode svijeta i izražavali nadu da se svi
narodi svijeta crpeći inspiraciju iz Iranske revolucije oslobode diktatora i
njihovih međunarodnih pokrovitelja i dođu do slobode. Ovu geopolitičku
strategiju Iran je započeo u formi pojma stvaranja revolucije i borbe sa
tradicionalnim bliskoistočnim reţimima i u svome Ustavu insistira na tome. U
Ustavu Islamske republike Iran se kaže da je cilj formiranja islamske vlasti
kretanje u pravcu pobjede svih obespravljenih nad moćnicima kako bi se
osigurali preduvjeti kontinuiteta revolucije u zemlji i van nje te se utro put
stvaranju jednog svjetskog Ummeta skupa s drugim islamskim i demokratskim
pokretima i da se osigura kontinuitet borbe za spas obespravljenih naroda od
silnika. Islamska revolucija je omogućila da se Iran koji je bio jedan od
segmenata globalnog geopolitičkog sistema Amerike na Bliskom istoku,
transformira u najmoćnijeg geopolitičkog neprijatelja ove zemlje. Na tragu toga,
nakon Islamske revolucije najvaţniji faktor utjecaja u promjeni geopolitičkog
kursa Irana i temelj geopolitičkih relacija Irana sa regionalnim i globalnim
geopolitičkim strukturama jeste misao i pojmovlje koje je produkt revolucije.
Drugim riječima, geopolitika Irana je povezana s temeljima Islamske revolucije
što je dovelo do širenja geopolitičkog ozračja Irana i na tragu toga do jačanja
nacionalne moći. Islamska revolucija i njeni koncepti su kategorija koja je
uspjela na geopolitičkoj ravni Iran izdići na ravan globalne velesile.
