PISjournalIran obilježava 45. godišnjicu Islamske revolucije koja ne samo da je postavila temelje današnjoj Islamskoj Republici već je ostvarila ogroman uticaj na čitav region Bliskog istoka pa čak i nepovratno uzdrmala temelje zapadnog kolonijalizma i američkog imperijalizma.    nasljeđe

Država koja je bazirana na vjerskim principima kroz 45 godina svog postojanja, uprkos teškim sankcijama koje su nametnule Sjedinjene Države, postala je ključni igrač na Bliskom istoku.

U nastavku donosimo tekst Mohsena Badakhsha u kojem se on osvrće na Revoluciju i nasljeđe ajatollaha Homeinija:

“Islamska revolucija 1979. koju je predvodio ajatollah Ruhollah Homeini usredotočila se na principe pravde i borbe protiv hegemonističkih sila i postavila temelje za druge pokrete širom svijeta, od Južne Afrike do Južne Azije.

Imam Homeini je bio prvi svjetski lider koji je prekinuo sve veze s tadašnjim južnoafričkim režimom aparthejda, kao i cionističkim režimom u Tel Avivu, hrabro ih proglašavajući nelegitimnim entitetima. U to vrijeme to se smatralo ogromnim korakom jedne mlade islamske države.

Tokom godina, Islamska Republika Iran je ostala nepokolebljivo odana jednom od ključnih temeljnih principa pokreta Imama Homeinija, a to je borba protiv globalne arogancije i međunarodnog cionizma i pozivanje ljudi na sveobuhvatne, ujedinjene napore da se oslobodi al-Kuds (Jerusalem) i cijela okupirana Palestina od genocidne okupacije.

Sjećam se upornih poziva Imama Homeinija na jedinstvo među muslimanima, kao i poziva svim potlačenim ljudima širom svijeta kako bi se podigli i pružili otpor. U jednom od svojih govora nakon pobjede Islamske revolucije, Imam Homeini je rekao da ako svaki musliman prolije kantu vode na Izrael, brzo bi ga odnijela poplava.

Kao student koji je boravio u SAD-u tokom i nakon pobjede Islamske revolucije 1979. godine, mogu se živo sjetiti velikog uticaja neustrašivih izjava Imama Homeinija protiv supersila tog vremena, nazivajući ih “tigrovima od papira”, “velikim Sotonom” i “arogantnim silama” dok potiču potlačeno stanovništvo da ustane protiv njih i uzme stvari u svoje ruke.

Sjećam se i straha i hitnosti koji je pogodio kreatore politike u Washingtonu i Moskvi nakon Islamske revolucije,jer su očekivali slične pobune i u državama koje oni kontrolišu.

Američka administracija Jimmyja Cartera u to vrijeme nije krila svoje energične napore da suzbije bilo kakvu vrstu revolucionarnih pokreta u muslimanskom svijetu, posebno u regiji Perzijskog zaljeva bogatoj naftom i sjevernoj Africi, pozivajući se na Egipat koji je susjed okupiranoj Palestini kao najneposredniji izvor zabrinutosti.

Uprkos svim pokušajima da se obuzda širenje Islamske revolucije u regionu, narod Afganistana uspješno je vodio veliku kampanju otpora koja je dovela do konačnog povlačenja sovjetskih okupacionih snaga iz zemlje i zbacivanja komunističke vlasti koja je bila marioneta u rukama Moskve. nasljeđe nasljeđe nasljeđe nasljeđe nasljeđe 

Nakon neuspjeha uzastopnih napora SAD-a da osmisle subverzivne zavjere i udare za rušenje nove Islamske Republike u Iranu – što je vidljivo iz dokumenata otkrivenih u američkoj ambasadi u Teheranu nakon što je zauzela grupa iranskih studenata u novembru 1979. – Carterova administracija je priznala da je uloga Washingtona u podsticanju iračkog diktatora Saddama Husseina da izvrši invaziju na Irak u septembru 1980. godine bila u sklopu njihove kampanje kažnjavanja Teherana.

U skladu s tim planovima, Washington je pozvao svoje zapadne a i arapske saveznike da podrže i opskrbe irački ratnu mašineriju protiv Islamske Republike. Tada je Imam Homeini za američku vladu rekao je ona “veliki Sotona”, ukazujući na njenu povijest agresivnog i opresivnog ponašanja, institucionaliziranja ropstva i vođenja ratova i državnih udara širom svijeta.

Zanimljivo je da ime “veliki Sotona” koje je Imam Homeini dao Sjedinjenim Državama odjekuje i danas, naročito u svjetlu dešavanja u Gazi gdje SAD pomažu cionističkom režimu.

Ovo ime se često koristilo širom svijeta i širom Sjedinjenih Država da opiše Washington zbog njegove domaće politike koja omogućava stalnu policijsku brutalnost prema Afroamerikancima i drugim manjinama, masovne pucnjave, brutalne antiimigrantske mjere i islamofobiju, kao i strano miješanje i invazije, terorističke napade i atentate, ekonomske sankcije te podršku terorističkim grupama u regijama od Azije i Pacifika do Latinske Amerike.

Dok je čvrst stav Imama Homeinija navukao gnjev diktatora i arogantnih sila, njegova nepokolebljiva odbrana potlačenih zajednica u njihovoj borbi za pravdu, osnovna prava i pristojan život donijelu su mu poštovanje i divljenje u najudaljenijim krajevima svijeta.

Sjećam se da sam prisustvovao malom skupu povodom obilježavanja druge godišnjice Islamske revolucije na univerzitetu u Meksiko Sitiju dok sam bio tamo 1981. i primijetio zabrinutost organizatora zbog nestalih portreta imama Homeinija postavljenih unutar kampusa kako bi skrenuli pažnju na događaj.

Međutim, ubrzo su otkrili da studenti i prolaznici uklanjaju Imamove fotografije kako bi ih zadržali kao suvenire. Organizatori su tada morali podijeliti sve slike Imama Homeinija koje su imali.

Vjerujem da je taj događaj dovoljno govorio o obimu inspiracije i uticaja kojeg je Imam Homeini stvorio širom svijeta kroz svoje vodstvo Islamske revolucije i donošenje stvarne slobode i nezavisnosti svojoj naciji, dok je inspirisao druge zajednice da preduzmu slične korake.

Također sam bio svjedok potpune transformacije stavova iranskih i američkih prijatelja nakon pobjede Islamske revolucije. Sreo sam brojne američke i neiranske muslimane u SAD-u koji su, svakako, mnogo više posvećeni Islamskoj Republici i njenim osnivačkim principima od mnogih ljudi u muslimanskim zemljama.

Postoji jedan istaknuti afroamerički prijatelj, uzor i vođa zajednice koga bih želio ovdje spomenuti, koji je svesrdno slijedio i propovijedao učenja Imama Homeinija decenijama, a preminuo je prošle godine.

Imam Abdul-Alim Musa je bio potpuno nesebičan muslimanski vođa i vrlo aktivan zagovornik i glasnik Islamske revolucije širom svijeta u njegovoj borbi za pravdu, mir, rasnu jednakost i ljudska prava. Nije prezao da podijeli svoje prošlo iskustvo kao diler droge kojeg su agenti američke vlade unajmili da distribuira narkotike mladima u afroameričkim zajednicama. Nakon toga je bio uhapšen i na kraju je prešao na islam.

Njegov jednostavan, ulični govor koji je podsjetio njegovu publiku na stvarnost američke povijesti u institucionaliziranju ropstva i rasizma koji su se kasnije razvili u planiranje državnih udara i vođenje ratova i vojnih invazija privukao je veliki broj ljudi koji su upravo zbog njega promijenili svoj pogled na svijet koji je bio drugačiji od onoga što su im servirali mejnstrim mediji.

Iako je bio duboko kritičan prema opresivnoj politici i praksi Washingtona protiv Afroamerikanaca i drugih manjina širom Amerike, imam Musa je također bio dobro obaviješten o globalnim dešavanjima i strastveno je zagovarao borbu palestinskog otpora protiv izraelske okupacije koju podržavaju SAD, uporno kritikujući zapadne nacije zbog podrške cionističkom režimu.

U većini svojih javnih obraćanja stalno se oslanjao na Islamsku revoluciju i njene temeljne principe kao model koji će slijediti sve nacije i zajednice koje traže nezavisnost i oslobođenje od onoga što je često nazivao “globalnim nasilnicima”.

Imam Musa, čvrsto vjerujem, bio je samo jedan od hiljada strastvenih učenika i vojnika Imama Homeinija raširenih po cijelom svijetu, zagovarajući njegove misli, njegov put i njegovu bezrezervnu predanost islamu i konačnom Božijem glasniku.

Ova činjenica sama po sebi objašnjava istinu i slavu Islamske revolucije i pruža njenim istinskim pristalicama najveću nadu i duševni mir.”

Ekskluzivno PISjournal