Sejjid Hassan Nasrullah, lider libanonskoga Hezbollaha je u jučerašnjem (nedjelja, 5.1.2020.) obraćanju javnosti povodom pogibije (šehadeta) generala Kasima Sulejmanija istaknuo: Danas smo se okupili da odamo počast jednom internacionalnom zapovjedniku i velikom borcu hadži Kasimu Sulejmaniju, zapovjedniku Snaga Qudsa Vojske čuvara Islamske revolucije kao i dozapovjedniku iračkih snaga Hašd al Ša’bi i njihovim saborcima i pratiocima.
Nasrullah je dan pogibije generala Sulejmanija oslovio historijskim i sudbonosno važnim za historiju regije te dodao: Ovaj datum nije sudbosnosan samo za Iran i Irak, već za cijelu regiju.
Nasrullah je u nastavku kazao: Mnogo su puta htjeli ubiti generala Sulejmanija, a jednom su čak i u njegovom rodnom Kermanu pokušali atentat na njega. Imali su namjeru u danima sjećanja na Hazreti Fatimu izgvršiti terorističku operaciju u kojoj bi pouginulo više tisuća ljudi, ne bi li među njima ubili i hadži Kasima Sulejmanija. Ali, Bog je Uzvišeni odredio da general Sulejmani baš ovako postigne šehadet.
Lider Hezbollaha je, osvrnuvši se na tajming ove operacije i okolnosti u regiji, potcrtao neuspjehe američke osovine i postignuća Osovine otpora te dodao: Tri godine je gospodin Trump na položaju predsjednika SAD-a i kao takv vodeća ličnost u američkoj vanjskoj politici. Amerika je u ovom razdoblju pretrpila niz sukcesivnih neuspjeha i on Amerikancima zaista nema šta pokazati kao svoje vanjskopolitičko postignuće. Od prvog dana je radio na svrgavanju islamskog poretka u Iranu. John Bolton je početkom prošle godine na konferenciji Organizacije Mojahedine-Khalq u Francuskoj je najavio kako će idući Božić prolsaviti u Teheranu. No, John Bolton je otišao sa scene, a islamski poredak u Iranu je još tu.
Generlani sekretar libanonskog Hezbollaha se u nastavku svoga obraćanja osvrnuo na sveobuhvatne pritiske Amerike na Iran ne bi li ga se prisililo na predaju ili, kako to Amerikanci vole kazati, promjenu ponašanja: oni su traćili promjenu ponašanja i stavljanje Irana pod kontrolu. Htjeli su Iranu nametnuti još jedan Sporazum, sporazum o raketnom programu i iranskom prisustvu u regiji. Iran, međutim, nije popustio. Onda su na tragu antiiranskoga djelovanja poduzeli različite vrste igara, spletkarenja iznutra, ekonomski embargo i izolaciju; ali, sve to je ostalo bez uspješno. Tako da ovo antiiransko djelovanje više nije moglo poslužiti u predizborne svrhe. Trump više nije imao šta reći Amerikancima. Stigao je do toga da od evropskih zvaničnika traži da mu isposluju jedan susret s iranskim predsjednikom Rouhanijem. No, Iran se suzdržao od tog susreta.
Trump je, na koncu, nakon mnogo natezanja, odlučio ostaviti dio svojih vojnih trupa u Siriji, ali ne da bi podržao svoje saveznike – sirijske Kurde, već da bi kontrolirao izvorišta nafte na istoku ove zemlje. Dio svojih snaga rasporedio je u Al Tanfu, kako bi preduprijedio eventualne izazove za sigurnost Izraela.
Nadalje, posegnuli su za sankcijama, prijetnjama i ekonomskom izolacijom Libanona, kako bi napravili problem Hezbollahu i Osovini otpora. Pompeo i njegov izaslanik su mnogo puta dolazili u Libanon. Tijekom svoga posljednjeg dolaska u Libanon postavio je ultimatum da Hezbollah u roku od 15 dana napusti soje baze na jugu Libanona ili će, u protivnom, Izrael izvesti opsežan raketni napad na ove baze. No, kad bi nas Izraelci napali, sigurno bi dobili adekvatan odgovor. Nijedno nastojanje Amerike da oslabi i obeshrabri naše junake nije uspjelo.
Sljedeća tema je postojanost naroda Jemena. Amerika ni tamo nije uspjela polučiti vojni uspjeh. Rat u Jemenu je, prije svega, američki plan. Ne samo saudijski. I jedino njihovo postignbuće u tom ratu su zločini.
A u Afganistanu? Amerika se pokušava povući iz Afganistana, ali na način koji neće narušiti njen ugled. Gospodin Halilzad pregovara u Kataru s Talibanima, ali kad bi se ti pregovori održali i u Bijeloj kući, Trump opet ne bi održao datu riječ.
Sljedeća stvar koju treba spomenuti je tzv. „posao stoljeća“. To je plan kojega Amerikanci pokušavaju realizirati već nekoliko godina. I nametnuti ga narodu Palestine. Međutim, zahvaljujući ustrajnosti snaga otpora i samih Palestinaca, i taj je plan propao. Uprkos velikim pritiscima na Gazu.
A šlag na torti američkih poraza je Irak. To ih i jeste potaknulo na ovaj zločin. A šta je, zaista, bio američki plan u Iraku? Trump o tome govori vrlo otvoreno i za odgovor na ovo pitanje nam ne trebaju ni analitičari, ni obavještajne službe. On ne obraća nikakvu pažnju na internacionalne institucije. On je znao jasno kazati: Mi imamo pravo na iračku naftu. Ta nafta pripada Americi. On je „zinuo“ na iračku i sirijsku i iračku naftu. Naravno, sirijska nafta se ne može niti porediti s onom iračkom.
Trump kaže da u Iraku ne postoji iračka vlada. Postoje i video i audio snimci na kojima Trump tako govori o Iraku. Oni žele da dovedu svoje trupe u Irak i eksploatiraju iračku naftu. Stvarni Trumpov plan u Iraku je kontrola iračkih naftnih izvora. On ne želi da Irak ima vladu koja bi spriječila tu pljačku. Ako bi nekakva vlada i postojala, morala bi biti pod potpunom kontrolom Amerike, odnosno pod upravom tamošnjeg američkog ambasadora. Onaj što je vladao prije trumpa, stvorio je ISIL. PA sam Trump je to priznao kazavši: Clinton je napravio ISIL. Amerikanci su željeli da ISIL nastavi postojati kako bi imali opravdanje za svoje prisustvo u toj zemlji. Međutim, svi su ti planovi propali. Tim su se planovima suprotstavili i irački narod i irački vjerski autoriteti.
A kasim Sulejmani je, zajedno sa vojnim i sigurnosnim snagma Iraka, kao i iračkim dobrovoljačkim narodnim formacijama, bio glavni faktor okončanja postojanja ISIL-a.
Nasrullah je nastavio: Irački izbori ishodili su sastav Parlamenta čija je većina bila protiv američkog prisustva u Iraku. A i vlada Adela Abd al Mehdija usprotvila se „dealu“ sa Zapadom. Usprotivila se i monopolističkim ugovorima s Amerikom, zalažući se za međunarodne trgovinske sporazume. K tome, Irak je zatražio i otvaranje granica prema Siriji. Sve rečeno dovelo je Amerikance do zaključka da oni ustvari gube Irak. A okupirali su ga da bi kontrolirali iračke resurse. Kada su vidjeli da većina iranskog naroda želi slobodu, Amerikanci su tamo poslali tisuće pripadnika različitih terorističkih skupina koje su sami napravili u drugim zemljama. Tako je, ustvari, nastao ISIL. U Iraku je izvedeno tisuće terorističkih i samoubilačkih napada. Prolivena je krv nedužnoga naroda. A iza svega je stajala Amerika.
Nedavno su uporno pokušavali isprovocirati građanski rat u Iraku. No, to im svojim nepokolebljivm stavovima nisu dozvolili ni šiitski vjerski autoriteti, ni plemenske i narodne skupine. Amerikanci su posegnuli i za medijskim i cyber-ratom kako bi izazvali smutnju i sukobe u Iraku. Pokrenuli su i opsežni psihološki rat protiv Irana.
Šta je, onda, trump, mogao ponuditi svojim biračima pred predstojeće izbore?
Realno gledajući, Trumpova vanjska politika, u onoj mjeri u kojoj se tiče naše regije, svodi se na tri pitanja. U svim svojim govorima on spominje 400 milijardi dolara koje je uzeo od Saudijske Arabije, o ugovorima o naoružavanju arapskih zemalja vrijednim desetine milijardi dolara. Amerikancima je obećao više radnih mjesta. I, treće, premiještanje američke ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem. I, to je to. To su sva Trumpova bliskoistočna postignuća.
Govoreći u nastavku o samom atentatu na Kasima Sulejmanija, Nasrullah je kazao: Nije ovo bio samo jedan atentat. Ovo je početak jedne sasvim nove američke faze u regiji. Amerikanci su otpočeli novi rat u ovoj regiji. Oni želete poremetiti odnos snaga i oslabiti Osovinu otpora. Žele povratiti izgzbljeno povjerenje svojih saveznika, a aktuelna administracija želi i popraviti svoju predizbornu poziciju. Naravno, oni ne žele klasični rat. Rat je jedna velika avantura puna neizvjesnosti. Izrael trenutno ne želi rat, jer ne može ni Gazu da riješi. Sam Trump zna da je ovo velika avantura. Stoga, oni žele nešto manje od pravog rata. I došli su do zaključka da izvrše atentat na središnju osobu Osovine otpora, hadži Kasima Sulejmanija. On je prije nekoliko sdmica bio kod mene. Ja sam mu to tad rekao. Za Novu godinu smo se čuli i rekao sam mu: Amerikanci su pokrenuli opsežnu medijsku kampanju protiv tebe. Budi siguran da nešto smjeraju.
Naime, oni su vidjeli da kud god krenu, prati ih ime Kasima Sulejmanija, genrala Sulejmanija. Vidjlei su ga u Palestini i Libanonu, u oslobodilačkim poduhvatima 2000. i 2006.; u raketnom arsenalu hezbollaha, u Siriji. Svuda Sulejmani. Pri planiranju ovladavanja Irakom i njegovom podjelom, opet nailaze na prepreku koja se zove Kasim Sulejmani. Vide ga i u Afganistanu. I koja god grupa otpora i koji go dmudžahid poduzme neki akt protiv Amerike, iza toga vide Kasima Sulejmanija.
Izrael zna da je i za njih Kasim Sulejmani najopasnija osoba. Opkolio je okupirane palestinske teritorije svojim raketama. Iako su ga smatrali svojom najvećom prijetnjom, nisu se usuđivali ubiti ga. Hadži Kasim je stalno bio u Siriji i oni su znali kuda se kreće. Ali, nisu se odvažili da sami to učine. Kasim Sulejmani je bio simbol jeidnstva i moći Osovine otpora. Na koncu, pala je odluka da ga se ubije. Javno. No, iza ovog javnog atentata krije se više ciljeva.
Oni time žele oslabiti Osovinu otpora i pokidati njene unutarnje veze. A, također, time žele ucijeniti Iran i primorati ga na predaju.
Nasrullah je dodao: Amerikanci žele i sirijsku, pa čak i libanonsku naftu koja još nije istražena. To je njihov plan. Nasuprot tome je plan otpora, neovisnosti i suvereniteta zemalja u regiji. Mi želimo naše svetinje i naša bogatstva za sebe.
.