PISjournal – Tenzije između Afganistana i Pakistana ponovo su se rasplamsale i po drugi put za manje od godinu dana odnosi susjeda su postali kritični.
Obnovljena runda sukoba započela je napadima pakistanskih zračnih snaga na okrug Barmal u provinciji Paktika na istoku Afganistana. Pakistanski ministar informisanja je u saopštenju zvanično potvrdio akciju svoje zemlje.
Ministar je rekao da su zračni napadi ciljali 7 položaja terorističkih grupa Tahrik-i-Taliban (TTP) i ISIS-Khorasan (ISIS-K) u nekim pograničnim regijama Afganistana. Najmanje 10 terorističkih elemenata, uključujući militantnog komandanta Akhtara Mohammada, ubijeno je u napadu u Paktiki, rekli su izvori.
U izvještajima se dodaje da je pakistanski zračni napad ciljao vjersko sjemenište. U odvojenom napadu u provinciji Nangarhar, zvaničnik afganistanske vlade potvrdio je da je ubijeno 17 civila.
Talibani su izdali žestoko upozorenje. Proglasivši odbranu teritorijalnog integriteta Afganistana i sigurnost njegovog naroda „svetom i nacionalnom dužnošću“, Ministarstvo nacionalne odbrane obećalo je „neophodan i proračunat odgovor u odgovarajuće vrijeme“. U saopštenju talibana napadi na civilne ciljeve i vjerske centre okarakterisani su kao jasan dokaz pakistanskog „neuspjeha obavještajnih i sigurnosnih službi“.
Napad je uslijedio nakon što je Pakistan saopćio da su tri nedavna samoubilačka napada na njegove sigurnosne snage planirana na teritoriji Afganistana, čime se afganistanski državljani dovode u direktnu vezu s terorističkim djelovanjem. Islamabad već dugo optužuje talibane da nisu obuzdali militantne grupe koje djeluju iz Afganistana i uputio je oštru prijetnju, rekavši da će teroristi sada biti smatrani legitimnim metama za Pakistan gdje god se nalazili, bez obzira na njihovu lokaciju.
Prekogranične racije naglašavaju nagli porast napada terorističkih grupa, uključujući Tehrik-i-Taliban Pakistan (TTP) i ISIS, koje su posljednjih mjeseci ciljale i pakistanske vojnike i civile. Dok je pakistanska vojska više puta napadala skrovišta militanata i ubila brojne borce, ove grupe nastavljaju djelovati u raznim regijama, destabilizirajući zemlju.
Ova najnovija eskalacija označava novo poglavlje u nestabilnim odnosima između dva susjeda. U oktobru su dvije zemlje bile u napetom zastoju danima. Višestruki krugovi mirovnih pregovora i pregovora o prekidu vatre, uz posredovanje Katara, Turske i Saudijske Arabije, na kraju nisu uspjeli donijeti trajno rješenje.
Priča o saradnji Kabula i TTP-a
Da bismo istražili razlog nastavka ove konfrontacije, trebali bismo se osvrnuti na dublje i napete odnose između Kabula i Islamabada; odnose koji su godinama fluktuirali između periodične saradnje i strukturnog nepovjerenja, a svaki sigurnosni razvoj može ih brzo dovesti do tačke eksplozije.
U vezi s tim, stručnjak za afganistanska pitanja Ismail Bagheri smatra da je spor između Afganistana i Pakistana oko Durand linije oduvijek postojao i da talibani ne priznaju ovu graničnu liniju. S njihovim povratkom na vlast, zvaničnici Islamabada mislili su da mogu okončati granični spor dolaskom marionetske vlade u Kabulu. Ali ovaj pesimizam ubrzo je ustupio mjesto zabrinutosti. Preuzimanjem vlasti u augustu 2021. godine, Pakistan je pojačao napade na TTP u plemenskim regijama i provinciji Khybar Pakhtunkhwa.
Bagheri je dodao da je Pakistan više puta tvrdio da elementi TTP-a koriste Afganistan kao sigurno utočište i platformu za organiziranje svojih operacija, ali Kabul odbacuje te optužbe. Islamabad je očekivao da će talibani uhapsiti vođe TTP-a i predati ih Pakistanu, ali Kabul je na to zatvarao oči.
Islamabad tvrdi da Kabulu ne nedostaju ni kapaciteti ni volja da obuzda ove militantne grupe, što je sporna tačka koja je postala glavni pokretač eskalacije tenzija između dvije zemlje. Privremena talibanska vlada, sa svoje strane, pakistanske napade smatra manje odbrambenim akcijama, a više proračunatim pokušajem projiciranja domaćih pritisaka na vanjsku scenu.
Zvaničnici u Kabulu tvrde da Islamabad, pojačavanjem vojnih operacija duž granice, pokušava pripisati vlastite neuspjehe u suzbijanju novog vala terorizma Afganistanu. Po njihovom mišljenju, ovaj pristup, umjesto rješavanja pakistanske sigurnosne krize, riskira rasplamsavanje bilateralnih tenzija i produbljivanje ciklusa nepovjerenja.
Ovaj analitičar je također istakao složene veze između TTP-a i rukovodstva u Kabulu, rekavši da Tahrik-i-Taliban dijeli duboke historijske, ideološke i etničke veze s njima uprkos nezavisnošću od afganistanskih talibana. Objasnio je da, iako se paštunska etnička grupa sastoji od tri glavna plemena – Ghilzai, Durrani i Sarbani, Sarbani, koji su pretežno smješteni u Pakistanu, vuku korijene iz afganistanske paštunske loze koja čini etničku bazu samih talibana. TTP sada podsjeća lidere u Kabulu na podršku koju su pružili afganistanskim talibanima tokom dvije decenije borbe protiv Amerikanaca.
„Poruka je jasna: sada je vrijeme da se taj dug otplati. Očekuju da će im privremena vlada u Kabulu pomoći da uspostave željeni Islamski emirat u pakistanskoj provinciji Khyber Pakhtunkhwa“, dodao je Bagheri.
Govoreći o pakistanskim akcijama protiv Kabula, politički analitičar je izjavio: „Da bi postigao svoje ciljeve, Pakistan je prvo pokušao da izvrši pritisak na afganistansku vladu koristeći međunarodni pritisak. Ali, pošto to nije dalo rezultate, prešao je na Plan B, koji je bio protjerivanje 1,5 miliona afganistanskih izbjeglica. Konačno, zatvorio je granice i carine s Afganistanom u pokušaju da talibane dovede u ekonomski tešku situaciju.“
Prema riječima g. Bagherija, talibani, sa svoje strane, pokušavaju iskoristiti pakistansko javno mnjenje kako bi promovirali vlastitu agendu unutar zemlje. U međuvremenu, administracija u Kabulu pokušava koristiti Odbor za mir u Gazi, koji su osnovali Amerikanci, a čiji je Pakistan član, kao političku batinu. Formulišući narativ koji sugeriše da je Islamabad okrenuo leđa palestinskoj stvari, Kabul ima za cilj pojačati politički pritisak na svog rivala unutar muslimanskog svijeta.
Uloga Indije u napetostima između susjeda
Pored bilateralnih sporova oko terorističkih grupa koje podstiču nestabilnost granica, u ovim tenzijama se konstantno pojavljivao još jedan poznati element: strana ruka. Islamabad optužuje New Delhi za dosluh s talibanima protiv njega, tvrdeći da su nemiri duž njegove afganistanske granice i ponovno pojavljivanje terorizma direktne posljedice toga što Indija iskorištava napete odnose Pakistana sa svojim susjedom. Indija je više puta i kategorički negirala te optužbe.
Kada je upitan o stepenu umiješanosti Indije u nesigurnost Pakistana, analitičar Bagheri ponudio je nijansirano mišljenje. „Iako Indija možda direktno učestvuje u planiranju specifičnih terorističkih napada unutar Pakistana, tradicionalno je podržavala grupe poput Baloch Liberation Army kako bi destabilizovala zemlju“, izjavio je. Međutim, napomenuo je da su zvanični dokazi i dalje oskudni. „Primarno Pakistan, a posebno njegova Međuresorna obavještajna agencija (ISI), tvrdi da Indija igra efikasnu ulogu u ovim krizama. Indija i Pakistan su ljuti rivali i svakako je vjerovatno da bi New Delhi mogao pružiti podršku grupama poput TTP-a.“
Bez pozitivnih izgleda za deeskalaciju između dva susjeda, Bagheri je predvidio nastavak sukoba niskog nivoa.
„Islamabad pokušava izvršiti pritisak na talibane da se povinuju njegovim zahtjevima, ali rukovodstvo Kabula odbija da se povinuje“, objasnio je. „S obzirom na eksplicitno upozorenje talibana o ‘proporcionalnom odgovoru’ na nedavne zračne napade, čini se da će se ovi sukobi nastaviti u ograničenoj mjeri. Pakistan će vjerovatno nastaviti koristiti kombinaciju prekograničnih zračnih napada i odbijanja da formalno prizna privremenu talibansku vladu kao svoje primarne alate za vršenje pritiska“, dalje je naveo analitičar.
Općenito, nedavne tenzije su još jednom pokazale da su odnosi između Kabula i Islamabada i dalje ugroženi duboko ukorijenjenim nepovjerenjem i sigurnosnim rivalstvom, što stvara krhku jednačinu koja se može brzo razviti u potpunu krizu nakon bilo kakvog graničnog sukoba.
U takvim uslovima, oživljavanje diplomatskih inicijativa i pokretanje zajedničkih mehanizama za upravljanje i nadzor granica sada izgledaju važnije nego ikad prije. U suprotnom, svaki sigurnosni razvoj može se transformirati u ciklus konfrontacije s implikacijama koje prevazilaze njihovu domaću sigurnost i zasjenjuju regionalnu stabilnost.
Ekskluzivno PISjournal
