PISjournal – Ostalo je još 6 dana do zvanične inauguracije pobjednika na američkim predsjedničkim izborima Donalda Trumpa.
Dok njegov prethodnik,više puta ismijavani i od naroda a i od cijelog svijeta,zbog svoje podrške genocidnom Izraelu,omraženi Joe Biden polako ali sigurno odlazi u sumrak historije,Trump ne prestaje da šokira svijet svojim planovima za budućnost.
Uspio je zabrinuti evropske države svojim stavom o NATO-u,naljutiti vladu Danske planom o zauzimanju Grenlanda,zamjerio se s Kanađanima s prijedlogom da Kanada postane američka savezna država,probudio je bolna sjećanja stanovnika Paname kada je rekao da Panamski kanal pripada Americi te je zaprijetio Kinezima novim tarifama na uvoz robe.
Trumpovo predsjedavanje nije ni započelo a već je predmet raznih analiza,spekulacija i zabrinutosti.Dok se zapadnom svijetu servira priča o ruskom i kineskom ekspanzionizmu i tzv.iranskoj prijetnji,ne govori se o tome da bi SAD ponovo mogle krenuti u agresivni imperijalizam.To naravno za američku vladu i magnate nije problem,jer radili su to u prošlosti i vrlo rado će to činiti i u budućnosti uz izgovor i opravdanje za svoje postupke kako bi pred očima svijeta izgledali kao moralne gromade čija je glavna briga borba za ljudska prava,slobode i demokratiju.
Iako je to stara i prozrena priča,medijskom propagandnom mašinerijom mogu je opet aktivirati,osvježiti i uvjeriti dobar dio stanovništva da čine pravu stvar.
No vratimo se Trumpu i njegovom planu.
Nedavno je njegov sin posjetio Grenland u pratnji konzervativnog političkog aktiviste i medijskog autora Charlesa Kirka ,što je dodalo notu ozbiljnosti kada je u pitanju Trumpov govor o uzimanju otoka.Osvanule su fotografije Donalda Trumpa mlađeg na kojima je okružen ljudima s crvenim kačketima na kojima piše “Make America Great Again”.
Iako je Trumpov sin rekao novinarima da je tu samo turistički,uzevši u obzir izjave njegovog oca,može se pomisliti da su Amerikanci možda krenuli malim koracima ka ostvarenju imperijalističkog plana.
Zašto je Grenland bitan?
Ovaj arktički otok je geografski bliže Sjevernoj Americi ali politički i historijski gledano Grenland je bliži Evropi.Okružen je Atlantskim i Arktičkim okeanima, Baffinovim zaljevom i Kanadom na zapadu. Grenland je najveći otok i najveći teritorij koji nije nezavisan. Također, na otoku se nalazi najveći nacionalni park na svijetu. Oko 81% površine je prekrivena ledom. Skoro svi stanovnici žive u fjordovima na jugozapadu otoka, koje ima blažu klimu.Otok ima 50.000 stanovnika.
Grenland je bio pod norveškom upravom – makar uz vrlo skromnu prisutnost – od 11. stoljeća pa do 1814., kada je vlast nad otokom mirno predana Danskoj, čiji su kraljevi stoljećima prije toga vladali Norveškom (u personalnoj uniji). Nakon danskog preuzimanja, poduzeta je ozbiljnija kolonizacija. Godine 1953. Grenland je postao sastavni dijelom Danske. Lokalnu autonomiju su dobili u danskom parlamentu a 2008. godine Grenlanđani su izglasovali prijenos više nadležnosti na lokalnu vladu, što je stupilo na snagu 2009. godine.Danska vlada nadležna je samo za vanjsku politiku, sigurnost te financijsku politiku dok ostali segmenti politike pripadaju samom Grenlandu.
Otok posjeduje velike zalihe minerala,naftu i prirodni gas ali je eksploatacija ovih prirodnih bogatstava usporena.Amerika to,svakako,želi ubrzati i unaprijediti.Naravno,ukoliko dobiju otok.
U strateškom smislu,otok pruža pomorsku odbranu kontinentalnog dijela SAD i vlast nad njim bi donijela kontrolu ključnog pomorskog prolaza između njega, Islanda i Velike Britanije,kuda se ,prema američkim procjenama mogu kretati ruski brodovi i podmornice.Amerika to,naravno,ne želi.
Pošto se Grenland nalazi na Sjevernoj morskoj ruti,kontrola nad njim bi značila i kontrolu nad ovim važnim trgovačkim putem kojeg također žele Rusija i Kina,stari američki konkurenti.Sjeverni morski put može da skrati vrijeme transporta robe za 40%.Zato su se u zadnje vrijeme ruska i kineska strana angažovale na izgradnji brodova ledolomaca,ključnim za ruski transport energenata i za kineski Polarni put svile.
Dosadašnje američko prisustvo na Grenlandu
Američka vojska je stalno prisutna u zračnoj bazi Pituffik na sjeverozapadu Grenlanda.
Sporazumom iz 1951. između Sjedinjenih Država i Danske ustanovljeno je pravo Sjedinjenih Država da grade vojne baze na Grenlandu i slobodno raspoređuju svoje snage na njegovoj teritoriji uz prethodno obaviještenje Danskoj i vlastima Grenlanda.
Gledano iz vojnog ugla, Danska je smjestila američku vojsku na Grenlandu jer Kopenhagen nema sposobnost da brani samo ogromno ostrvo, i zbog američkih sigurnosnih garancija Danskoj preko NATO saveza.
Raniji pokušaji preuzimanja kontrole nad Grenlandom
Iako Trump izgleda odlučan u svojim namjerama,ovo ipak nije prvi put da SAD želi uzeti Grenland.Štaviše,dugo vremena izražavaju interes za ovim straeški važnim mjestom.SAD su razmatrale kupovinu Grenlanda najmanje dva puta, uključujući 1867. i 1946. godine.
Godine 1867. SAD su kupile Aljasku od Rusije. Nakon toga, američki državni sekretar William H Seward pokušao je pregovarati o kupovini Grenlanda od Rusije, ali pokušaj nije uspio.
Dok je Grenland još bio danska kolonija 1946. godine, američki predsjednik Harry S Truman predložio je kupovinu ostrva za 100 miliona dolara, što je Danska odbila. To je učinjeno pod tajnom hladnog rata i objavljeno je tek 1991. u izvještaju Associated Pressa.
Evropski interes
SAD nisu jedine koje su bacile oko na Grenland.U martu prošle godine predsjednica Evropske komisije (EK) Ursula von der Leyen otvorila je kancelariju Komisije u Nuuku, administrativnom centru Grenlanda.
Postavlja se pitanje,zašto bi Evropska unija htjela otok koji je bliži Americi nego Evropi?
Odgovor se krije u prirodnim bogatstvima Grenlanda koje smo spomenuli ranije u tekstu.
Značaj Grenlanda je naglo porastao kada se pojavila borba oko sirovina za “zelenu tehnologiju”.Naime,stručnjaci su procijenili da se na otoku nalazi 25 od 34 sirovine koje su potrebne Evropi za njenu tzv. zelenu tranziciju, to jest prelazak na obnovljive izvore energije i privredu s niskom emisijom ugljen dioksida.
Pored toga,Grenland ima neke od najvećih svjetskih rezervi rijetkih minerala koji se koriste za proizvodnju mobilnih telefona i visokotehnoloških proizvoda.
Da se vratimo na američku stranu.Iako je Trumpov nastup megalomanski i siledžijski,prašina oko Grenlanda je američki način savremene primjene doktrine Jamesa Monroa poznata kao Monroova doktrina kojom se cilja uspostava hegemonije nad onim što SAD smatra svojom prirodnom sferom uticaja:Sjeverna i Južna Amerika te Atlantik.
Grenland je sada na raskršću američkih,evropskih,ruskih i kineskih interesa i izvjesno je da će u narednom periodu biti borbe oko njega,ali jedno je sigurno – iako Danska izgubi svoj uticaj nad njim,pojavit će se novi gospodari.Imperijalizam živi i neumoran je i sve dok ga bude,ratovi neće prestajati.
Ekskluzivno PISjournal