Peter Oborne

PISjournal – Zapadnirat protiv terorizma” predstavljen je kao smrtna borba protiv barbarskog i iracionalnog islama koji je sklon uništavanju slobode. Guantanamo preokreće ovu priču.

Prije 20 godina je pakistanski taksista Ahmed Rabbani kidnapovan od strane pakistanskih vlasti u svom domu u Karačiju a potom je odveden u glavni grad Islamabad.

Odatle je prebačen u Cobalt, zloglasni zatvor blizu Kabula u Afganistanu gdje je zadržan u pritvoru CIA-e. Izvještaj Obavještajnog komiteta Senata o mučenjima koji je objavljen prije 10 godina dokumentovao je šta su Rabbani i mnogi drugi preživjeli.

Zamračeni prozori u Cobaltu ostavili su zatvorenike izolovane u potpunom mraku i često bez grijanja u vrijeme surovih afganistanskih zima. Bili su vezani za šipke sa rukama iznad njihovih glava što je značilo da se nikad nisu mogli odmoriti.

Bez prestanka je puštana glasna muzika kako ne bi mogli spavati, na nekim zatvorenicima su gasili cigarete, druge su skidali gole i posipali vodom a potom ih zatvarali u hladne ćelije.

Rabbani, 52-godišnji taksista rekao je da je danima visio vezanih ruku a nožni prsti su mu jedva doticali pod. Ova metoda mučenja poznata kao strappado bila je omiljena u  španskoj inkviziciji.

Nakon 540 dana u Cobaltu Rabbani je isporučen u Guantanamo, vojni zatvor gdje se ne primjenjuju američki zakoni što znači da je vlada SAD-a mogla neograničeno držati zatvorenike bez suđenja kao neprijateljske borce.

Zamjena identiteta

Rabbani je nevin. Kao što to piše u izvještaju Senata 2012. godine, on je greškom zamijenjen za operativca Al-Qaide Hasana Ghula. Sjedinjene Američke Države to znaju već deceniju, vjerovatno i duže. On je još uvijek u zatvoru Guantanamo.

Mnogi su propatili na isti način. Ukupno je 800 ljudi zatvoreno tokom 20 godina postojanja ovog zatvora.

Rabbani, pripadnik Rohinja manjine u Pakistanu imao je oko 73 kg u vrijeme kada je uhapšen. Sada pošto je iscrpljen od štrajka glađu težak je jedva 30 kg – kako se on voli šaliti da je 57% njega “pobjeglo” iz Guantanama. Pati psihički i ima problema sa pamćenjem.

I njegova porodica je, također, prošla mučenje ali na drugačiji način. U Islamabadu sam prošle jeseni upoznao njegovog 18-godišnjeg sina Jawada. Jawad nikad nije upoznao svog oca, koji je uhapšen nekoliko mjeseci prije njegovog rođenja.

Ispričao mi je kako mu je kad je bio dijete njegova majka objasnila odsustvo oca rekavši da Rabbani radi u Saudijskoj Arabiji. Prvi put je razgovarao sa njim kada je imao šest godina, u 15-minutnom telefonskom razgovoru preko Crvenog krsta.

Otac mu je rekao da je u zatvoru. “Pitao sam ga zašto si u zatvoru? Zatvor bi trebao biti za loše ljude. Nasmijao se i nije odgovorio.”, rekao je Jawad. Jawad je rekao da je ovo saznanje počelo da ga “mnogo pogađa” kada je postao tinejdžer. “Otišao sam na dark web kada sam imao 13 ili 14 godina i tražio sam video snimke, te ljude koji su mučili i kako muče i sve stvari koje možete vidjeti na dark webu”, rekao je.

“Bio sam u tim grupama gdje su dijelili video snimke na kojima se muče ljudi. Dakle, imam predstavu o tome kako su ga mučili i sve te stvari, od mučenja vodom do udaranja i puštanja glasne muzike. Znam.”

“Bilo je dana kada sam mislio da je moj otac počinio zločin. Zato su ga mučili jer ne muče se ljudi bez razloga. Noćima sam plakao u svojoj sobi. Samo zamislite 18 godina života bez svog oca. Kakvi biste Vi bili? Da Vas ne dodirne ili brine za Vas ili da Vam pruži svoju ljubav, novac, sve? Gdje biste bili?”

Nepoštovanje vladavine zakona

Jawad je postao stidan i povučen. Nikada nije mogao steći prijatelje jer se osjećao nesposobnim da priča o svojim porodičnim prilikama.

Jawad kaže da je prekretnica nastupila kada je upoznao Clive Stafford Smitha, britanskog advokata koji je zastupao više od 80 zatvorenika iz Guantanama. “Nakon tog sastanka sam saznao da je moj otac nevin”, rekao je Jawad. “Druga stvar je da ne treba da se stidim svog oca jer je u zatvoru.”

Sjedinjene Države su u potpunosti napustile vladavinu prava i bilo kakvo provođenje zakonskog postupka svojom praksom proizvoljnog pritvora i mučenja – ili “pojačanog” ispitivanja. Britanija je bila popustljiva, a SAD su zatvarale i mučile britanske građane bez optužbe. Britanska obavještajna služba bila je uključena u ispitivanja.

Habeas corpus, ta čuvena drevna sloboda, koja osigurava da niko ne može biti nezakonito zatvoren, potpuno je zanemarena u “ratu protiv terorizma”.

U džingoističkoj atmosferi nakon 11. septembra, mnogi su na Zapadu smatrali da muslimani ne zaslužuju osnovna ljudska prava. Nezamislivo je da bi britanska vlada stajala po strani dok je Britanac koji je bijelac kršćanin zatvoren na Kubi; međutim u slučaju britanskih muslimana, nisu imali problema s tim.

Barbarizam

Svaki zatvorenik je bio musliman. Prvih 20 zatvorenika je stiglo prije 20 godina, 11. januara 2002. godine. Guantanamo konstruiše terorizam kao muslimanski zločin, što zahtijeva alternativnu legalnu strukturu koja bi se nosila s onim što je viđeno kao iznimnim hororom muslimanskih zločina.

Zatvor je i danas otvoren. Nevini ljudi sjede u svojim ćelijama upravo u ovom trenutku. Zatvor je podsjetnik na trajno barbarstvo i divljaštvo nad nedužnim muslimanima izazvano islamofobijom nastalom na Zapadu nakon 11. septembra. 

Igrom slučaja, one večeri kada sam intervjuisao Jawada, stigla je vijest da su, nakon dvije decenije zatvora, američke vlasti zakazale Ahmedu Rabbaniju puštanje na slobodu. Ne treba da se previše nada. Postoje zatvorenici u Guantanamu kojima je zakazano puštanje na slobodu već deceniju i još uvijek nisu oslobođeni. Od američke vlade nikada nije bilo zadovoljavajućeg objašnjenja.

Što se tiče Jawada, on žudi za slobodom svog oca i rekao mi je da mu je san bio da njih dvojica zajedno otvore restoran u svom rodnom Karačiju. Pomolimo se da ne čekaju dugo.

Guantanamo Guantanamo 

Izvor

 

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime