Sanadin Voloder  hadž

Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.

PISjournalSvake godine milioni muslimana iz cijelog svijeta hodočasti Meku, u Saudijskoj Arabiji, tokom posljednjeg mjeseca hidžretskog kalendara kako bi obavili jedan od pet stubova islamske vjere.

Ovo hodočašće, poznato kao hadž, dugo je mjesto ukrštanja trgovine i politike. 

Oni koji su kontrolisali Meku i Medinu dugo su se borili i sa ekonomskom dobiti koja je proizašla iz hadža i sa potencijalnim sigurnosnim i političkim prijetnjama koje generiše ogroman broj ljudi na tom prostoru iz godine u godinu.

Trenutni čuvar Meke i Medine, Saudijska Arabija, ima slične izazove kao i države koje su upravljale ranije hodočašćem. Meka je bila mjesto hodočašća i u predislamskom periodu, a njena tadašnja geopolitička važnost je opisana kroz mnoge izvore, a posebno kroz poglavlje (suru) Slon koja opisuje napad na Meku i namjeru rušenja Kabe od strane abesinijskog vladara Jemena.

Meka je imala burnu historiju nakon uspostavljanja dinastija čiji vladari (halife) su svoj prestiž dokazivali kroz kontrolu hadža. Medina je, pored hadžija, bila i cilj krstaških vojski koje su bile okupirale Palestinu i Šam jer se u njoj nalazi mezar Poslanika Muhammeda, a.s. Hadž je preživio mnoge ratove, elementarne nepogode, pandemije te na taj način pokazuje vitalnost muslimanskog umeta.

Svaka sila koja želi da dominira Bliskim istokom mora kontrolirati regiju Hidžaz u zapadnom dijelu Arapskog poluostrva duž obale Crvenog mora. Taj prostor omogućava kontrolu trgovine i plovidbe na sjever kroz Suecki kanal i na jug kroz moreuz Bab el-Mandeb. Područje, čiji su dragulji u kruni Meka i Medina, mijenjalo se više puta tokom stoljeća. Posljednji put 1927. godine, kada je Hidžaz pao u ruke osnivača moderne saudijske kraljevine. Saudijsko upravljanje Makom i medinom bilo je često sporno pitanje sa Turskom koja i dalje nastoji da čuva osmansko nasljeđe koje kroz građevinske zahvate sve više blijedi.

Hodočašće i ekonomija

Hadž i umra (neobavezno hodočašće izvan određenog perioda hadža) čine otprilike 5,4 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) Saudijske Arabije, ali se saudijska vlada suočila s sigurnosnim prijetnjama i političkim izazovima zbog svog starateljstva. Ovi izazovi su natjerali saudijsku vladu da uravnoteži ekonomske dobitke vezane za hadž i ciljeve svoje vanjske politike.

Oko 100.000 hodočasnika je putovalo početkom 1950-ih, ali je ovaj broj brzo rastao s povećanjem muslimanske populacije širom svijeta i olakšavanjem putovanja. Od 2000-ih, broj hodočasnika je fluktuirao oko 2,5 miliona – što je mali broj sretnika od oko 2 milijarde muslimana.

Postavlja se pitanje kako je saudijska vlada uravnotežila ekonomske prihode kroz hadž sa svojim političkim ciljevima nakon što je implementiran sistem kvota 1987. godine. 

Analitičari ukazuju da se saudijska vlada odrekla dijela potencijalnih ekonomskih prihoda od hadža u korist pragmatičnog korištenja sistema kvota kao političkog alata. Ovu tezu je najlakše testirati kroz analizu odnosa Saudijske Arabije s Iranom. Dinamični saudijsko-iranski odnosi nakon Islamske revolucije služe kao najbolji primjer saudijskog pragmatičnog pristupa hadžu s obzirom na česte uspone i padove. Kada su odnosi dobri, iranske kvote za hadž su veće; kada su loši, kvote za hadž su niže.

Pojedini analitičari ukazuju da zasnivanje argumentacije na saudijsko-iranskim odnosima previše specifično i da ne pokazuje u potpunosti pragmatičan pristup Saudijske Arabije hadžu. Međutim, sama činjenica da je saudijska vlada spremna ograničiti mogućnost iranskih hodočasnika da obave jedan od pet stubova islama zbog postupaka njihove vlade pokazuje pragmatično donošenje odluka. Ne bi trebalo postojati nijedan razlog, osim inherentnih sigurnosnih zabrinutosti, da saudijska vlada postavlja dodatna ograničenja na sposobnost cijele zemlje da učestvuje u hadžu. Sličan obrazac se ponovio tokom blokade Katara.

Hadž je u osnovi vjersko putovanje koje za sobom povlači niz ekonomskih aspekata od prijevoza, smještaja, ishrane, trgovine, kurbana… Postoje debate o tome kako se percipira hadž. Da li je to samo vjersko hodočašće ili turističko putovanje. Transformacija saudijskog društva koju provodi novi prijestolonasljednik kroz Vizija 2030 ide u smjeru otvaranja i sekularizacije nekad dominantno vjerske države pa tako hodočašće sve više ima ekonomski značaj, a sve manje ummetski što se pokazalo ove godine kroz zabranu isticanja podrške Gazi, odnosno palestinskom pitanju.

Istraživači su otkrili da za svaki jednocifreni porast broja hadžija nenaftni BDP kraljevstva raste za 0,84 posto. Ovo je značajno povećanje – posebno imajući u vidu kontinuirano oslanjanje saudijske vlade na svoju naftnu industriju i vladin pritisak na ekonomsku raznolikost. Saudijska naftna industrija je samo 2022. činila otprilike 40 posto BDP-a zemlje. Vlada zarađuje otprilike 12 milijardi dolara godišnje od hadža i umre.

Neki ukazuju na poteškoće u vezi s upravljanjem tako velikim prilivom hodočasnika kako bi se objasnilo kontinuirano oslanjanje kraljevstva na kvote. Saudijska vlada troši oko 3,9 milijardi dolara kako bi pružila sigurnost i udobnost hodočasnika. Uprkos tome, postojalo je nekoliko nesreća u kojima su hodočasnici umirali tokom hadža, kao na primjer 1990. godine kada je oko 1400 hodočasnika izgubilo živote u tunelu kojeg je saudijska vlada izgradila da poboljša prohodnost. Ovaj argument, iako uvjerljiv, ne objašnjava povećanu finansijsku dobit koju bi kraljevstvo imalo povećanjem kvota.  

Kvota za hadž i saudijsko-iranski odnosi

U martu 1988. ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije podnio je dokument Sedamnaestoj islamskoj konferenciji ministara vanjskih poslova Organizacije islamske saradnje (OIC) da prihvati zahtjev Saudijske Arabije da implementira sistem kvota. OIC je jednoglasno prihvatio kvotu hadža koja generalno prihvata jednog hodočasnika na svakih 1000 stanovnika jedne zemlje. Ova kvota, međutim, nije garancija i saudijska vlada je pokazala svoju spremnost da mijenja pravila sistema kvota kada to bude od koristi njenim vanjskopolitičkim ciljevima.

Saudijska vlada je, nakon masovne kopnene, pomorske i zračne blokade Katara od strane Bahreina, Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije 2017., ograničila kvotu za hadž Kataru na 60 do 70 osoba. Ovo je u oštroj suprotnosti sa oko 12.000 katarskih hodočasnika godinu ranije. 

Neki analitičari optužuju saudijsku vladu za preferencijalni tretman u sistemu kvota gdje daje veće kvote zemljama koje smatraju prijateljskim prema kraljevstvu. Godine 2017. Rijad je povećao rusku kvotu za 4500 ljudi nakon prve posjete predsjednika Vladimira Putina Saudijskoj Arabiji. Vlada je ranije povećala rusku kvotu 2011. kada je tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev izjavio da je saradnja između njegove vlade i Saudijaca povećala kvotu od 2000. godine.

Naklonost Saudijske Arabije u njenoj politici kvota nije ograničena na Rusiju. Godine 2018. Rijad je uspostavio Inicijativu za rutu Meke koja je imala za cilj da olakša putovanje hodočasnicima iz Pakistana, Indonezije, Maroka, Bangladeša, Turske i Obale Slonovače. Svaka od ovih zemalja (osim Obale Slonovače) uživala je povećanje kvote od osnivanja ove inicijative. Dok drugi faktori vjerovatno utiču na odluku Saudijske Arabije da poveća ove kvote, teško je zamisliti da saudijska vlada uspostavi ovu inicijativu samo da bi je ograničila restriktivnim kvotama u uključenim zemljama. Ovdje se prepliću ciljevi domaće i međunarodne politike Saudijske Arabije jer saudijska vlada uživa sve više ekonomske dobiti što više hodočasnika dolazi. Kao rezultat toga, kraljevstvo će vjerovatno podsticati pozitivne odnose sa ovim zemljama. 

Nijedna druga zemlja ne prikazuje najbolje saudijsku upotrebu sistema kvota za unapređenje svoje vanjske politike od Irana. Saudijska pravila su postajala sve sumnjičavija prema Iranu nakon Islamske revolucije 1979. i strahovali su da će Teheran pokušati da izveze revoluciju u Saudijsku Arabiju preko šiitskih grupa. Hadž je, iz saudijske perspektive, postao više od vjerskog hodočašća. Bilo je to sigurnosno i političko pitanje jer je iranski vrhovni vođa, Ruhollah Homeini, 1984. osporio legitimitet Saudijske Arabije nad Mekom u korist onoga što se naziva zajedničkim islamskim suverenitetom nad svetim gradom. To je dovelo do sukoba između demonstranata predvođenih Iranom i saudijskih snaga sigurnosti 31. jula 1987. u kojem je poginulo 275 iranskih hodočasnika. Ovo je poslužilo kao izgovor za pokušaj saudijske vlade da ograniči broj hodočasnika koji ulaze u zemlju.

Zaista, saudijska vlada je sama uvela sistem kvota neposredno nakon sukoba između iranskih hodočasnika i saudijskih snaga sigurnosti. Štaviše, ministri vanjskih poslova OIC-a složili su se sa saudijskim prijedlogom nakon što se iranska delegacija povukla s konferencije. Već u nastanku sistema kvota vidljivo je da je saudijska vlada sistem kvota doživljavala kao alat za ograničavanje iranskog utjecaja na hadž. Te godine je Saudijska Arabija ograničila iransku kvotu na 45.000 hodočasnika, dok je prethodne godine bilo oko 150.000 iranskih hodočasnika. Tenzije između Irana i Saudijske Arabije nastavile su ograničavati iransku kvotu hadža sve do Homeinijeve smrti 1988.

Iranski predsjednik Hašemi Rafsandžani (1989-1997) promijenio je ciljeve iranske vanjske politike i nastojao normalizirati odnose između Irana i država Perzijskog zaljeva. Odnosi između njih dvojice nastavljeni su 1991. godine, a vraćanje prethodnog učešća Irana na hadžu postao je ključni prioritet za iransku vladu. Saudijci su, sa svoje strane, vidjeli odmrzavanje odnosa s Iranom kao priliku za profit koja proizlazi iz povećanja broja iranskih hodočasnika. Iran je činio najveći broj hodočasnika i oni su poznati po iznad prosječnoj potrošnji. Kao rezultat toga, Saudijska Arabija je dozvolila 115.000 iranskih hodočasnika da učestvuju u hadžu – uključujući 5.000 članova porodica onih koji su ubijeni 1987.

Saudijska vlada je nastavila da dozvoljava veliki broj iranskih hodočasnika tokom 1990-ih, dok su se odnosi između Irana i Saudijske Arabije, generalno, nastavili da se otapaju i poboljšavaju. Ipak, kada se Mahmud Ahmadinedžad postao predsjednika Irana 2005. godine, odnosi između Saudijske Arabije i Irana počeli su se pogoršavati. 

Tenzije su kulminirale iranskim bojkotom hadža nakon što je desetine Iranaca umrle tokom hadža 2015. i nakon što je Rijad prekinuo veze s Iranom zbog demonstracija u svojim iranskim misijama zbog saudijske egzekucije šiitskog vođe Nimra al-Nimra. Saudijska Arabija je iskoristila ovaj kolaps u odnosima da ograniči iransku kvotu na ispod 40.000 hodočasnika – broj koji će ostati do poboljšanja odnosa prošle godine. Saudijska Arabija je povećala iransku kvotu na 87.550 Iranaca 2023. nakon što su dvije zemlje obnovile odnose. 

Saudijski lideri pragmatično iskorištavaju svoju ulogu čuvara Meke i Medine. Oni pokazuju spremnost da koriste sistem kvota za hadž kako bi odrazili svoje stavove prema drugim zemljama – posebno Iranu. Saudijska vlada provodi analizu troškova i koristi u svom sistemu kvota i odlučit će se odreći bilo kakve potencijalne ekonomske dobiti koju bi mogli imati od rasipnih iranskih hodočasnika ako su njihovi odnosi s iranskom vladom loši. Čineći to, Saudijci ograničavaju mnoge muslimane u ostvarivanju jednog od pet stubova islama – nešto što sugerira da je saudijska vlada pragmatična i da nije legitimno odana islamskim načelima, kao što opće prihvaćeno.

Mnogi istraživači tvrde da je saudijska vlada održava sistem kvota za hadž kao političko oruđe dizajnirano da nagradi ili kazni zemlje u zavisnosti od njihovih odnosa s kraljevstvom. 

Siguran hadž je pravo svih muslimana 

Postoje i zdravstveni i sigurnosni rizici hadža. Čak i prije pandemije, obavljanje hadža predstavljalo je rizik za javno zdravlje. Nesreće na hadžu su česte: zgrade i dizalice se ruše na hodočasnike; požari i stampeda dovode do višestrukih povreda i smrti. Prema saudijskoj statistici, od 2002. do 2015. godine, 90.276 ljudi iz preko 100 zemalja umrlo je dok su obavljali hadž ili umru u Meki. To je otprilike jedan smrtni slučaj na 1.000 posjetilaca. Njegova fizički zahtjevna priroda i starost hodočasnika ne objašnjavaju u potpunosti ovu stopu smrtnosti.

Podaci pokazuju obrasce koji odražavaju globalnu nejednakost. Studija koju je sproveo politolog Robert R. Bianchi pokazuje visok nivo smrtnosti među hodočasnicima koji dolaze iz siromašnih zemalja. Stopa smrtnosti je tri do četiri puta veća među egipatskim ili indijskim hodočasnicima u odnosu na turske ili iranske. Stopa smrtnosti je veća kada žene čine veći dio populacije hodočasnika. Veće stope smrtnosti javljaju se tokom manje regulirane umre. Pripadnici manjinskih zajednica migranata, izbjeglica i muslimana koji žive u Saudijskoj Arabiji također su ranjiviji u Meki. Neki od njih nemaju pristup formalnim mogućnostima zapošljavanja i stoga ih privlači neformalna ekonomija. Njihov nedostatak pristupa zdravstvenoj zaštiti dovodi ih u veći rizik ako se razbole ili ozlijede.

Godine 1979. odmetnuti radikalni tekfirovci su zauzeli Veliku džamiju u Meki nekoliko dana. Incident je bio šok za Saudijce i krajnje sramotan iz više razloga. Prvo, napadači su bili iz samog saudijskog vjerskog establišmenta. Smatrali su da su Saudijci izdali selefijsku ideologiju države. Drugo, saudijske snage sigurnosti pokazale su se nesposobnim da same ponovo zauzmu kompleks džamije i zahtijevale su uključivanje francuskih komandosa.

Saudijska država ne bi bila ono što je danas, jedina preostala arapska sila u region, da nije čuvar dvije svete džamije. Ali geopolitičko okruženje za Saudijce se brzo mijenja.  Od Arapskog proljeća nizale su se krize koje su opterećivale odnose sa drugim arapskim državama, Turskom i Iranom. To je bilo popraćeno čestim pozivima na bojkot hadža i umre jer se na taj način ekonomski podržava saudijska vlast. 

Okončanje hladnog odnosa sa Turskom, Katarom i na kraju s Iranom dovelo je do nikad boljih odnosa u Jugozapadnoj Aziji gdje je konačno diplomatija i ekonomija dobila primat.

Međutim, šok koji se desio 7. oktobra kada je srušen mit o neranjivosti cionističkog režima poremetio je planove Kraljevine da kroz savez sa Amerikom napravi mir u regiji na štetu Palestinaca. 

Hadž i  umru koriste mnogi državnici i političari u svrhu svoje promocije i predstavljanja države. Zanimljivo je podsjetiti da su Meku posjećivali egipatski predsjednici/diktatori (Naser, Sisi) nakon što su nasilno preuzimali vlast ili nakon pogubljenja nekih od istaknutih ličnosti opozicije (vođa pokreta Muslimanska braća) kako bi popravili svoj imidž.

Ekskluzivno PISjournal