Robert Inlakesh
PISjournal – Odluka Hamasa da raspusti svoj odbor koji je upravljao Pojasom Gaze nije bila trik niti običan gest; pokret već dugo nastoji prepustiti kontrolu nad civilnom upravom tog područja. Iako cionisti već dugo tvrde da je Hamasova uprava nad teritorijom glavna prepreka „miru“, ništa ne može biti dalje od istine.
Uprkos izraelskom i američkom odbijanju da provedu dogovorene odredbe sporazuma o prekidu vatre u Gazi, nikada ne ulazeći u drugu fazu sporazuma i ostavljajući proces u svojevrsnom zastoju, Hamas je nedavno poduzeo korak kojim je želio pokazati međunarodnoj zajednici da je spreman preuzeti inicijativu u dobroj vjeri. Odmah nakon toga Izraelci i njihovi branitelji počeli su stvarati narative tvrdeći da je Hamas izveo neku vrstu trika, istovremeno insistirajući da se palestinska grupa mora razoružati kako bi druga faza sporazuma mogla započeti.
Sjedinjene Američke Države i njihov takozvani „Odbor za mir“ (Board of Peace – BoP) uložili su vrlo malo ili nimalo napora u provedbu primirja, uprkos tome što im je postojanje odobrilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. Kada su poduzimane bilo kakve mjere, one su se uglavnom svodile na zaštitu Izraelaca od kritika, uprkos činjenici da su od početka primirja ubili više od 1.000 Palestinaca i blokirali prolazak brojnih osnovnih potrepština u teritorij naseljen interno raseljenim osobama.
Kao pokušaj da se proces ponovo pokrene, Hamas je objavio raspuštanje privremenog odbora uspostavljenog za upravljanje narodom nakon što je pretrpio sveobuhvatni genocid. Kritičari ovog poteza tvrde da bi osobe povezane s Hamasom mogle biti uključene u buduće tehnokratsko tijelo kojem je pokret upravo otvorio put, što je jednostavno izgovor za sprečavanje daljnjeg napretka.
Nažalost, čak i ako bude uspostavljeno tehnokratsko upravljačko tijelo u Gazi, Izraelci će njegove članove vjerovatno označiti kao agente Hamasa. To bi moglo biti opravdavano tvrdnjom da su ti tehnokrati ranije radili u civilnoj administraciji Gaze, kojom je, očigledno, upravljao Hamas.
Isti slučaj bio bi kada bi se pokušala raspustiti civilna administracija Palestinske uprave (PA) na okupiranoj Zapadnoj obali; ljudi koji su najkvalificiraniji za preuzimanje funkcija u tehnokratskoj administraciji vjerovatno su ranije obavljali određene poslove u okviru Palestinske uprave i možda čak bili povezani sa strankama poput Fataha ili Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (PFLP).
To ne bi značilo da su oni agenti tih organizacija; to jednostavno znači da sva raspoloživa radna mjesta u njihovoj struci zahtijevaju zaposlenje u Palestinskoj upravi.Hamas nije jednostavno preuzeo kontrolu nad civilnom administracijom u Gazi kao pokret željan moći koji je očajnički težio kontroli. Bio je pod pritiskom da učestvuje na palestinskim parlamentarnim izborima 2006. godine, koje je, na vlastito iznenađenje, ubjedljivo dobio.
Odmah nakon izborne pobjede, Sjedinjene Američke Države, njihovi partneri iz Evropske unije i „Izrael“ nastojali su kazniti Hamas zbog toga što se usudio učestvovati u demokratskom procesu. Evropska unija i SAD odmah su uvele sankcije Pojasu Gaze, Izrael je nametnuo blokadu, a administracija Georgea W. Busha tajno je naoružala zavjeru za državni udar čiji je cilj bio nasilno svrgavanje Hamasa.
Zavjeru za državni udar na kraju su osujetile Brigade al-Qassam, vojno krilo Hamasa, 2007. godine, nakon čega je Izrael dodatno pooštrio blokadu Gaze.Nakon toga, palestinski građanski rat između Hamasa i Fataha se nastavio. Uprkos bezbrojnim pokušajima da se poprave odnosi, Gaza i Zapadna obala ostale su međusobno podijeljene. To je bila situacija nastala zbog miješanja SAD-a, Izraela i Evropske unije, a ne samo zbog Palestinaca.
Nakon godina neuspješnih pokušaja postizanja jedinstva, 2014. godine činilo se da je došlo do diplomatskog proboja između Hamasa i Fataha. Tada su Izraelci pronašli pogodan povod za pokretanje velikog napada na Pojas Gaze.
Ne samo da je cionistički režim ubio više od 2.300 Palestinaca, već su njihovi saveznici u Washingtonu pomogli da se osigura da se Palestinska uprava povuče iz bilo kakvog sporazuma o jedinstvu.
Ponovo, 2017. godine, postojala je mogućnost postizanja sporazuma o jedinstvu između Hamasa i Palestinske uprave. Hamas je bio pred tim da preda kontrolu nad civilnom administracijom Palestinskoj upravi.
Dana 1. novembra, Hamas je raspustio svoj upravni odbor i predao kontrolu nad graničnim prijelazom Rafah Palestinskoj upravi, što je bio događaj koji je širom Pojasa Gaze dočekan s odobravanjem. Međutim, SAD i Izrael su ponovo intervenisali kako bi izvršili pritisak na Palestinsku upravu i natjerali je da obori sporazum.
Kontrola nad civilnom administracijom u Gazi nikada nije bila dokazani niti javno navedeni cilj pokreta Hamas. Iznova i iznova, oni su poduzimali korake prema odricanju od upravljanja.
Razlog zbog kojeg SAD, Evropska unija i Izrael to ne dopuštaju jeste iz dva razloga:
• Ne žele da Palestinska uprava upravlja i Gazom i Zapadnom obalom, jer se boje da bi to dalo legitimitet ideji o palestinskoj državi.
• Hamas i pokreti otpora koji su mu saveznici odbijaju razoružavanje kao dio bilo kakvog takvog sporazuma.
Problem nikada nije bio u tome što se Hamas grčevito držao vlasti; problem je bio u tome što su Izraelci i njihovi saučesnički zapadni partneri nastojali spriječiti stvaranje palestinske države i oduzeti palestinskom narodu sposobnost da se brani.
