Hasan Heidar Diab; Međunarodne posljedice atentata na Kasema Soleimanija -Generala Soleimanija danas nema ali su i dalje njegov duh i njegova djela u svakoj kući, u svakoj ulici, na svakom ratištu u Iraku, Siriji, Libanonu, svugdje u svijetu njegov duh ostaje. Vjerujte da nikada i nikada svijet, bez obzira koliko će imati revolucionara i boraca protiv zla, nikada neće imati čovjeka, borca poput Soleimanija. Njegov duh će vječno živjeti među nama.
Nema sumnje da će general Qassem Soleimani ući u povijest, u kojoj ćemo ga se svi sjećati i pamtiti kao osobu koja se borila i dala svoj najveći doprinos u borbi protiv najokrutnije vehabijske ideologije koju njeguje ISIL i Al-QAEID-a.
Ono što je očigledno da danas svijet i Europa, donekle, mogu živjeti mirno i to isključivo zahvaljujući odlukama generala Soleimanija protiv terorističke organizacije „Islamske država“ i Al-QAEID-e te i ostalih islamističkih radikalnih skupina u Iraku i Siriji. Zahvaljući njemu danas se u Siriji i Iraku polako vraća mir. Šta god da kažemo i šta god na Zapadu mislili o njemu, moraju priznati jednu izuzetno bitnu činjenicu, da je zahvaljujući njemu došlo do kraja te terorističke organizacije koja je učinila najveće zločine u 21. stoljeću.
Donald Trump koji je na odlasku, te neke države članice NATO-a kažu da je zahvaljujući njima teroristička organizacija „Islamska država“ nestala iz Iraka i Sirije. Ali ono što je svima jasno, i nama novinarima, analitičarima, promatračima, sjetimo se kad je NATO počeo „bombardirati“ ISIL, umjesto da su smanjili teritoriju oni su je proširili i u Iraku i u Siriji. Tek je ta organizacija poslije polako počela nestajati zahvaljujući strategiji i borbi na čelu sa generalom Soleimanijem.
Ono što želim reći, istaknuti kao novinar i analitičar, putovao sam mnogo u Siriju i Irak i pisao sam puno priča, analiza na temu „Islamska država“ u Iraku i Siriji i jasno je koliki je bio doprinos generala Soleimanija za uništenje ISIL-a. General Soleimani je mučki ubijen od strane SAD-a i to na nagovor jednog od najkrvoločnijih predsjednika u povijesti Amerike, to je Donald Trump.
Kao novinar, reporter bio sam počašćen posjetiti kuću generala Soleimanija u Iranu, njegov rodni kraj grad Kerman, njegov mezar; bio sam fasciniran činjenicom koliko su ga ljudi poštovali, koliko su ga cijenili. Na njegov mezar su dolazili ljudi u velikom broju, različitih generacija, djeca, odrasli, stari, ljudi različtih političkih orjentacija.
Imao sam čast razgovarati sa njegovom porodicom, sa njegovim prijateljima koji su govorili o njegovom ratnom putu; rekli su mi da se taj čovjek nikada nije promijenio, od vremena rata Iran-Irak do njegove smrti. Bio je jednostavan, volio Iran, volio iranski narod i volio svakog potlačenog čovjeka na cijeloj zemaljskoj kugli. Ono što sam ja doživio u Iranu i na njegovom mezaru jeste osjećaj da nikada general Soleimani neće umrijeti, on živi među Irancima, živi među svim potlačenim. General Soleimani je bio jednostavan i skroman čovjek, njegova najveća želja je bila umrijeti kao mučenik koji bi život dao za revoluciju, dao za dobrobit čovječanstva. General Soleimani je bio veliki čovjek sa jednom nevjerovatnom jednostavnošću, svakom je pomagao, sa svima je razgovarao. Soleimani je živ i živjet će vječno, koliko god mislili da su ga njegovim odlaskom ili likvidacijom ubili, dapače, danas svaki Iranac, svaki borac za pravdu, za pravednost u Iraku, Siriji i diljem svijeta u sebi nosi Soleimanija.
Ono što mi je najžalivije je što su Amerikanci ubili čovjeka koji je mogao još puno da pomogne u borbi protiv zla.
Ono što danas mi na Zapadu, u Europi živimo u miru je donekle zahvaljujući njemu, jer je on uspio likvidirati na stotine i tisuće terorista koji su spremni učiniti zlo ne samo u Siriji, Iraku i drugimm zemljama Bliskog istoka, nego i u Europi. Neka mu je laka zemlja! General Soleimani živjet će vječno i nikada neće biti zaboravljen.
