PISjournal – Henry Kissinger, decenijama uticajna i kontroverzna ličnost u vanjskoj politici SAD, umro je u 100. godini. Poznat po svojoj neospornoj promociji sirove američke moći tokom Hladnog rata, Kissinger je ostavio neizbrisiv trag ne samo u spoljnoj politici SAD već i na globalne politike u cjelini.
Porijeklom je Nijemac,iz jevrejske porodice iz Bavarske.Njegovo pravo ime billo je Heinz Alfred Kissinger.Pojavom i širenjem nacizma u Njemačkoj te sve češćih progona jevrejskog stanovništva,njegova porodica se seli u Sjedinjene Države.
Kissinger je kasnije postao istaknuti politikolog i geopolitički konsultant, i probio se kroz koridore moći u Washingtonu.Kada je riječ o vanjskoj politici,imao je “realpolitički” pristup te je stoga smatrao da je legitimnost međunarodnog poretka treba da se zasniva na dogovoru velikih sila dok je moral u svemu tome bio irelevantna stvar.Jednostavnije rečeno,velike sile rade šta žele a male zemlje trpe ono što moraju.
Bio je državni sekretar i savjetnik za nacionalnu sigurnost za vrijeme mandata predsjednika Richarda Nixona i Geralda Forda.Također je osnovao i konsultantsku firmu Kissinger Associates koja je svojim klijentima pružala usluge konsultovanja u odabiru strateških partnera,investicijskih mogućnosti i savjetovanja u vezi međudržavnih odnosa.
Nije iznenađujuće da je Kissingerovo nasljeđe narušeno kontroverznim odlukama i postupcima.
On je odgovoran za nemilosrdnu kampanju bombardovanja u Kambodži u periodu od 1969. do 1973. godine, koja je rezultirala smrću između 150.000 i pola miliona Kambodžana.
Svrha kampanje tajnog taktičkog bombardovanja u Kambodži bila je želja Washingtona, slijedeći Kissingerov savjet Nixonu da porazi i Južnovijetnamski nacionalni oslobodilački front i Sjeverni Vijetnam.
Zloglasan po svom učešću u tajnim operacijama, Kissinger je bio arhitekta plana za potencijalnu upotrebu nuklearnog oružja protiv Sjevernog Vijetnama 1969. godine u sklopu operacije pod nazivom Duck Hook.
Kritičari, uključujući britanskog pisca Christophera Hitchensa, optužili su ga za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
U svojoj knjizi “Suđenje Henryju Kissingeru”, Hitchens uvjerljivo tvrdi da je Kissinger zaslužio krivično gonjenje “za ratne zločine, za zločine protiv čovječnosti i za krivična djela protiv uobičajenog ili običajnog ili međunarodnog prava, uključujući zavjeru za instigiranje ubistava, otmica i mučenja. ”
U svojoj knjizi iz 1976. – “Posljednji dani” – novinari Washington Posta Bob Woodward i Carl Bernstein otkrili su da je Kissinger, kada je ponovo pokrenuta ideja o bombardovanju Sjevernog Vijetnama, “izrazio entuzijazam zbog veličine kratera bombi”.
Kissinger je također lično nadgledao raspored bombardovanja i raspoređivanje aviona iz jednog područja u drugo.
„To je talas za talasom aviona. Vidite, oni ne mogu da vide B-52 i bacili su milion funti bombi”, rekao je Kissinger Nixonu nakon bombardovanja lučkog grada Hajfonga u Sjevernom Vijetnamu u aprilu 1972, dok je pokušavao da uvjeri predsednika da strategija funkcioniše. .
Godine 1973., u izvještaju Pentagona stajalo je da je “Henry A. Kissinger odobrio svaki od 3.875 bombaških napada u Kambodži 1969. i 1970.” “kao i metode za njihovo čuvanje podalje od novinara i očiju javnosti .”
Što se tiče Bliskog istoka,Kissinger, koji je i dalje bio uticajan na svjetskoj sceni do posljednjih dana svog života, pomogao je da se Izrael pretvori u glavnog saveznika SAD tokom godina Nixona i Forda, naoružavajući okupatorski entitet do zuba tokom rata 1973. kako bi se “spriječila arapska pobjeda” i osigurao nastavak izraelske kolonizacije palestinske teritorije u narednim decenijama.
Također je vodio krstaški rat protiv Palestinaca najmanje dvije decenije, posebno demonizirajući Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO) i ometajući rješavanje palestinskog pitanja.
Kissingerov zastrašujući dosije, između ostalih užasnih poteza, uključuje njegovu podršku genocidnoj kampanji bivšeg pakistanskog predsjednika Yahya Khana protiv Istočnog Pakistana (Bangladeš) 1971. i njegovu podršku genocidnom ratu indonežanskog diktatora Suharta protiv naroda Istočnog Timora 1975. godine, u kojem je ubijena trećina stanovništva.
Također, Kissingeru se,nakon što se došlo do velikog broja deklasifikovanih dokumenata, stavlja na teret da je, vodeći tzv. Komitet 40 za nacionalnu sigurnost, nadležan za odobravanje tajnih operacija CIA-e u cilju smjenjivanja legalno izabrane socijalističke vlade Salvadora Aljendea u Čileu, organizovao ubistvo vrhovnog vojnog komandanta, legaliste i zaštitnika ustavnog poretka generala Šnajdera, jedne od najvećih prepreka za organizovanje vojnog puča. Ubrzo je pao i Aljende, Pinoče je došao na vlast sprovodeći teror protiv neistomišljenika da bi sprečio širenje “komunizma” u američkom dvorištu, a izgleda i da je time štitio interese pojedinih američkih transnacionalnih kompanija.
Žalosna ali istinita realnost je ta da je ovaj čovjek,optuživan za masovne zločine širom svijeta,dobitnik Nobelove nagrade za mir.Naime kada je donesena odluka da Kissinger dobije nagradu,dva člana Norveškog Nobelovog komiteta dala su ostavku.A komičar Tom Lerer je to prokomentarisao izjavom „politička satira je mrtva”.
Ali ne iznenađuje to što je jedan svjetski krvnik dobitnik Nagrade za mir.Jednostavno,to je odraz njegovog pristupa politici-moćne države rade šta žele,pa tako i odlučuju ko će biti “svjetski heroj mira” a ko “zločinac”.
Kissinger je jednom izjavio: “Biti neprijatelj SAD-a je opasno, ali biti prijatelj je fatalno”, misleći na nepravedno i neiskreno ponašanje američke vlade čak i prema svojim prijateljima.
Ekskluzivno PISjournal
