Osman Softić
PISjournal – Datum 5. februar obilježava se kao dan solidarnosti s narodom Kašmira, koji je više od 7 decenija pod indijskom okupacijom. Dan je posvećen odavanju počasti hrabrim Kašmircima koji su izgubili živote u kontinuiranoj borbi za nezavisnost. Ovaj dan takođe podsjeća na 11 rezolucija UN-a koje potvrđuju pravo naroda Kašmira na samopredjeljenje koje mu nikad u praksi nije dopušteno.
U Pakistanu se svake godine, kao državni praznik, 5. februar obilježava kao Dan solidarnosti s narodom Kašmira koji živi u dijelu ove teritorije koja se nalazi u sastavu Indije, bolje rečeno, pod indijskom vojnom okupacijom. Službeni naziv za Kašmir u Indiji je Džamu i Kašmir (J&K).
Pakistanska strana ga naziva okupirani Kašmir, dok službeni New Delhi dio Kašmira koji se nalazi pod pakistanskom kontrolom a koji se sastoji iz više teritorijalnih jedinica, Azad Kašmir (slobodni Kašmir) te Gilgit i Baltistan, također naziva okupirani Kašmir, ali od Pakistana (POK). Dvije susjedne države, obje naoružane nuklearnim arsenalima, već sedam decenija se spore oko teritorije Kašmira i za njegovu kontrolu vodile su više ratova. Razgraničenje između indijskog i pakistanskog dijela Kašmira nema status međunarodne državne granice već se službeno naziva Linija kontrole – Line of control, ili (LoC). Ovo razgraničenje jedna je od najfortificiranijih granica na svijetu.
Među potlačenim muslimanima u svijetu, dva naroda koji najduži period žive pod stranom okupacijom su narod Kašmira i Palestine. Oba naroda žrtve su sličnih kolonijalnih intriga koje su njihovu teritoriju predale stranim okupatorima. Kašmir, država Džamu i Kašmir (J&K) pao je pod ilegalnu okupaciju Indije krajem 1947. godine kad su indijske trupe izvršile invaziju i okupirale ovu državu. Sudbina Palestine, pak, zapečaćena je onog trenutka kad je Generalna skupština UN-a u novembru 1947. glasanjem predala 56 posto palestinske zemlje jevrejskim doseljenicima u Palestinu, koji su činili manje od 30 posto stanovništva.
Obilježavanje 5. februara kao Dana Kašmira datira od 2004. U cilju animiranja domaće i globalne javnosti na taj dan organiziraju se seminari, konferencije, skupovi i druge važne naučne, političke, kulturne i vjerske manifestacije, kako bi se skrenula pažnja na ilegalnu okupaciju dvije trećine države od strane Indije. Jedna trećina teritorije nalazi se pod kontrolom Pakistana, gdje Kašmirci uživaju značajan stepen autonomije. Većina nezavisnih pokazatelja i procjena ukazuju na činjenicu da narod Kašmira ne želi trajno ostati pod indijskom okupacijom.
Mišljenja o tome da li želi potpunu nezavisnost ili priključenje Pakistanu, podijeljena su. Narod Kašmira već decenijama protestuje protiv represije indijskih vojnih i sigurnosnih okupacionih snaga kojih je skoro million stacionirano u Kašmiru. Zbog indijske represije i neopisive brutalnosti kojoj su podvrgnuti stanovnici Kašmira, Dan solidarnosti s Kašmirom utoliko postaje značajniji i važno je na njeg podsjećati, barem u državama gdje žive muslimani kao većina.
Uprkos mnogim drugim problematičnim žarištima u svijetu, posebno u Gazi gdje je počinjen genocid, te u Mijanmaru i drugim državama gdje se muslimani suočavaju sa represijom, uključujući i rastuću islamofobiju i slučajeve otvorene diskriminacije muslimana u Americi ili u nekim evropskim državama gdje se osjeća nadiranje ultradesničarskih i profašističkih političkih snaga, teška situacija naroda Kašmira ne smije se zanemariti.
Obilježavanje Dana Kašmira prvi je predložio lider Islamske organizacije Džamati Islami, Qazi Hussain Ahmed, 1990. Prvi put je obilježen 1991. ali je zvanični praznik u Pakistanu postao 2004. Najavio ga je tadašnji pakistanski ministar za Kašmir i pitanja sjeverne regije. Od tada do danas vlada Pakistana 5. februara svake godine izražava svoju solidarnost s težnjama naroda Kašmira. Cilj proglašenja Dana Kašmira bio je da se prenese poruka ne samo narodu Kašmira već i čitavom svijetu da će Pakistan nastaviti podržavati politička i druga prava Kašmiraca na onaj način kako je to utvrđeno u više od 11 rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a koje su narodu Kašmira priznale pravo na samoopredjeljenje.
Kašmirski novinar Gowhar (Dževher) Geelani, pozivajući se na eksperta za međunarodno pravo sa sjedištem u Srinagaru (prijestolnici Kašmira koji kontrolira Indija), Šeuket Huseina, Dan Kašmira ima historijsko utemeljenje jer se počeo obilježavati davne 1932. na prijedlog Komisije za Kašmir. Tokom 1930-ih godina ovaj dan se obilježavao kako bi se izrazila solidarnost sa borbom naroda Kašmira protiv tadašnje autokratske vlasti hinduističkog manjinskog vladara dinastije Dogra, maharadže Harija Singha, koji je, iako su hindusi uvijek bili manjina u Kašmiru,
vladao čeličnom pesnicom. U današnjem savremenom kontekstu Dan Kašmira se obilježava u znak solidarnosti s višedecenijskim otporom naroda Kašmiraa protiv hinduističke vladavine iz New Delhija. Upravljanje Kašmirom iz centra nekad je vršeno preko lokalnih Delhiju lojalnih porodica i političkih organizacija uz pomoć prisile a nekad drugih, manje represivnih metoda, ali je 2019. Delhi pojačao represivne mjere, praktično okupirao Kašmir sa skoro million trupa, a ukinuo je i formalnu autonomiju Kašmira koji je imao status jedne od indijskih 28 država (provincija) i reducirao autonomiju Kašmira proglasivši ovu provinciju teritorijem (niži stepen autonomije od države).
Indijska ultranacionalistička vlada, s obzirom na većinu kojom raspolaže u parlamentu, a koju predvodi Modijeva Bharata Janata (BJP), supremacijska partija, pokušava Indiju od sekularne i pluralne republike koju su stvarali Gandi i Nehru, napraviti izričito hinduističkom državom (Hindu raštra) kojom bi dominirala hinduistička ekstremna ideologija (hindutva), iako se to uveliko kosi sa sekularnom i neutralnom prirodom ustava Indije.
Narendra Modi zanemaruje činjenicu da u Indiji živi preko 200 miliona muslimana ali i drugih manjina kojim ustav garantira jednaka prava. On se ponaša kao da ih nema jer mu njihovi glasovi ne trebaju. Primjerice, Kašmir je jedina provincija u Indiji sa muslimanskom većinom i specijalnim statusom koji je 2019. reduciran na status unije, ukidanjem člana 370. ustava Indije. Također, izmjenama zakona o državljanstvu veliki broj muslimana migranata lišen je statusa državljanstva dok je hinduističkim manjinama iz Pakistana i Bangladeša, koji su se našli u Indiji, dodijeljeno indijsko državljanstvo.
Pravo na samoopredjeljenje temeljno je pravo svakog naroda. Ali, to pravo je uskraćeno narodu Kašmira još od 1947. Prema planu podjele Indije (partition) koja je bila pod britanskom kolonijalnom vlašću, područja i principaliteti s muslimanskom većinom trebala su postati Pakistan, a područja s hinduističkom većinom, Indija.
Ovu kompromisnu formulu prihvatili su, potkraj britanske kolonijalne uprave u Indiji, predvodnici dva najveća politička pokreta, Sveindijska muslimanska liga (AIML), koja je predvodila pakistanski pokret, kao i Indijski nacionalni kongres (INC), koji je u to vrijeme predstavljao hinduističko većinsko raspoloženje. Uprkos ovom dogovoru, Indijski nacionalni kongres, u dosluhu s nekim kolonijalnim administratorima Indije, Britancima, prekršio je ovaj sporazum izuzevši Kašmir iz dogovorene računice.
Većinski dio populacije Džamua i Kašmira koji je bio muslimanski očekivao je i nadao se da će postati sastavni dio nove države, Pakistana. U to vrijeme bio je to snažan i preovladavajući osjećaj naroda Kašmira. Njegova kultura, geografija, historija, uobičajene fizičke komunikacijske veze, poput poštanske službe, telegrafa, ali i porodične, plemenske i rodbinske veze bile su logično predisponirane i očekivale su ujedinjenje s Pakistanom.
Međutim, kad su osjetili da njihov autokratski hinduistički vladar Hari Singh izbjegava pridruživanje Pakistanu, odlučili su se na narodni ustanak protiv njegovog despotizma. Maharadža Singh tada bježi iz Srinagara i traži indijsku vojnu intervenciju kako bi ugušio narodni ustanak i Kašmir zadržao u Indiji. Kao uslov vojne pomoći, navodno, Delhi je od Singha tražio da potpiše ugovor (instrument) kojim proglašava pristupanje njegove provincije Indiji, što je i učinio. Maharadžin potpis možda je formalno poslužio kao izgovor Indiji da okupira Kašmir.
Dokument niko nije vidio ali i da postoji, bijegom iz Kašmira izgubivši kontrolu nad administrativnom i vojnom upravom izgubio je narodni legitimitet i stoga nije imao ovlaštenje potpisati sudbinu naroda i budućnost države bez pristanka tog naroda. Osim toga, indijske vlasti su pokušale pronaći i druga opravdanja, tvrdeći kako se radilo o privremenom aranžmanu.
Mantra koju su lansirali iz Delhija u tom trenutku glasila je kako će se, čim se situacija stabilizuje i ponovo uspostave zakon i red, narod Kašmira sam moći odlučiti šta želi, te da će njegovo pravo na samoopredjeljenje biti poštovano. To je bila i odluka rezolucije UN-a, ali referendum po tom pitanju nikad nije proveden u proteklih sedam decenija. 11 rezolucija UN-a potvrdilo je međunarodno priznato pravo naroda Kašmira na samoopredjeljenje.
Kašmir ima bogatu i složenu historiju koja datira stoljećima unazad. Bio je to region velike kulturne i vjerske raznolikosti, s uticajima budizma, hinduizma, kršćanstva i islama. U 13. stoljeću islam je postao dominantna religija u Kašmirskoj dolini okruženoj visovima Himalaja, a muslimani su vladali regijom više od pet stoljeća. Međutim, tokom podjele Indijskog potkontinenta 1947. godine, Kašmir je postao sporna teritorija između Indije i Pakistana.
Od tada je Kašmir žarište sukoba, pri čemu i Indija i Pakistan tvrde da imaju suverenitet nad cijelom regijom. Narod Kašmira je uhvaćen u unakrsnoj vatri, trpi nasilje, kršenje ljudskih prava i uskraćivanje prava na samoopredjeljenje. Sukob je rezultirao gubitkom hiljada života i ostavio trajan uticaj na društveno-političku situaciju u regiji. Pakistan je dosljedno podržavao borbu kašmirskog naroda za samoopredjeljenje i pozivao na
mirno rješavanje sukoba. Islamabad je, bez obzira na vladajuće strukture koje su se smjenjivale, principijelno pokretao pitanje Kašmira u raznim međunarodnim forumima, ističući kršenja ljudskih prava koja su počinile indijske snage u regiji. Pakistanska pozicija počiva na principima pravde, međunarodnog prava i prava Kašmiraca da odlučuju o svojoj budućnosti. Kašmirsko pitanje kontinuirano privlači međunarodnu pažnju a prepoznata je i potreba za mirnim rješenjem i zaštitom ljudskih prava u ovoj regiji.
Kašmirski sukob ostaje jedan od najdugotrajnijih i najteže rješivih teritorijalnih sporova na svijetu. To je složeno pitanje s duboko ukorijenjenim historijskim, političkim i vjerskim dimenzijama. Dan Kašmira služi i kao podsjećanje na žrtve koje su Kašmirci podnijeli u borbi za slobodu i nezavisnost.
To je vrijeme za refleksiju, sjećanje i obnavljanje podrške kašmirskoj stvari. Okupiranom muslimanskom narodu Kašmira 11 rezolucija UN-a garantira pravo na samoopredjeljenje. To pravo mu negira Indija, država koja pretendira da bude predvodnik globalnog juga i poluga alternativnog svjetskog poretka, proglašavajući njegovu borbu za slobodu terorizmom.
Ekskluzivno PISjournal
