Osman Softić

Pisjournal– U augustu 2021. navršile su se dvije godine od ukidanja posebnog statusa Kašmira (Džamu i Kašmir), koji je ovoj državi Indije garantirao član 370. indijskog Ustava. Kašmir je bio jedina indijska država s muslimanskom većinom.

Pitanje statusa Kašmira staro je koliko i sama indijska republika i ima veze s procesom udruživanja putem kojeg su se dotadašnji britanski dominioni i druge teritorije koje su bile pod vladavinom prinčevskih država, ali pod protektoratom Britanije, kasnije dobrovoljno pridružile nezavisnoj uniji Indije.

Tadašnji vladar Kašmira Maharadža Hari Singh odlučio se pridružiti indijskoj republici u oktobru 1947, ali je on to učinio tek nakon što je njegova država napadnuta od strane lokalnih pakistanskih milicija, za koje je rečeno da su im pomagali redovni pakistanski vojnici. New Delhi je vojno intervenirao i sukob je prekinut uz posredovanje UN-a u januaru 1949. Pakistan je vojnom kampanjom, podržavajući otpor Kašmiraca koji su se suprotstavljali pripajanju Indiji, uspio dio teritorije Kašmira zadržati pod svojom kontrolom i taj teritorij danas obuhvata područja Azadi Kašmir, Gilgit i Baltistan u Pakistanu, dok su Dolina Kašmira i Džamu, kao i Ladakh ostali u sastavu Indije. U ovom području nema obostrano utvrđene granice između dvije zemlje tako da se razgraničenje koje je potpuno militarizirano naziva linija stvarne kontrole (LOC).

Kao uvjet za pristup Indiji, podrazumijevalo se da će u Kašmiru biti održan referendum kako bi se stanovnici ove države mogli slobodno izjasniti o svojoj političkoj budućnosti, odnosno da li žele biti dio Indije, nezavisna država ili se priključiti Pakistanu. Za održavanje takvog referenduma u miru i slobodi bilo je potrebno povlačenje svih oružanih formacija iz Kašmira. Pakistan i Indija, nažalost, već 70 godina nisu uspjeli postići konsenzus o načinu rješavanja ovog pitanja. Nekoliko ozbiljnih oružanih sukoba Indije i Pakistana spriječili su održavanje pomenutog referenduma.

Prema članu 370, Džama i Kašmir imali su vlastiti Ustav koji je regulirao sva pitanja ove države osim domena odbrane, vanjske politike i komunikacija. Sve do prije dvije godine njegovim ukidanjem Indijski parlament u New Delhiju nije mogao donijeti nijedan zakon koji bi se ticao Kašmira bez saglasnosti zakonodavne skupštine ove većinske muslimanske države. Ustav Kašmira donesen je i stupio je na snagu 26. januara 1957. Međutim, čl. 370. Indijskog ustava smatran je “privremenom odredbom” dok se ne riješi konačan status Kašmira.

Ukidanje posebnog statusa Kašmiru bilo je sve vrijeme dio predizbornih obećanja vladajuće ultranacionalističke indijske partije BJP, koja je na taj način mobilizirala većinske Hinduse. Sam postupak ukidanja člana 370. bio je popraćen obustavom svih telefonskih i internetskih komunikacija i usluga u Kašmiru, a lideri nekoliko kašmirskih političkih stranaka koji su do tada vladali Kašmirom, uključujući i lidere najveće i najsnažnije političke organizacije, Nacionalne konferencije (NC), Omara Abdullaha i njegovog oca Faruka Abdullaha, kao i predsjednicu Narodne demokratske stranke (PDP) Mehbubu Mufti, uhapšeni su i stavljeni u kućni pritvor.

Kašmiru je ukinut status države koji je uživao kao i ostalih 28 država Indije i administrativno je 31. oktobra 2020. podijeljen na dvije teritorije sa statusom teritorija unije (union territory). Pokrajini Ladakh, koja je rijetko naseljena zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta, čija većinska budistička populacija ima srodnosti s Tibetancima u Kini, dodijeljen je također status teritorije u okviru unije, iako je do tada sve vrijeme bio dio Džamua i Kašmira. Dva najpoznatija naseljena mjesta u Ladakhu, Leh i Kargil, time su postali neovisni o Srinagaru.

Inače, Indija se sastoji od 28 država i osam teritorija unije koje nemaju status države i kojim se upravlja direktno iz centra. Teritorijima unije, u koje danas spada i Džamu i Kašmir i Ladakh, nakon reduciranja njihovog statusa ukidanjem člana 370. indijskog Ustava, upravlja predsjednik Indije koji imenuje guvernere ovih teritorija, i to na prijedlog predsjednika Indijske vlade.

Indijska vlada i parlament su područje Kašmira potpuno izolirali i u njega poslali dodatnih 15 hiljada vojnih i sigurnosnih snaga, čime su ovo najmilitariziranije područje na svijetu, u kojem se nalazi oko 700 hiljada trupa, na tromeđi Indije, Kine i Pakistana, tri nuklearne sile na vrhu svijeta u podnožju Himalaja, dodatno militarizirali. Svi relevantni politički faktori u Kašmiru, lideri političkih stranaka, nakon njihovog oslobađanja iz zatvora 15. oktobra 2020, kao prvi korak u pokušajima alarmiranja svjetske javnosti i dakako odgovora New Delhiju na drakonske mjere koje je uveo u Kašmiru donijeli su jednu zajedničku deklaraciju koju su nazvali Gupkarska deklaracija. Deklaracija je dobila ime po Gupkar Roadu, jednoj od najpoznatijih raskošnih ulica u Srinagaru u kojoj je održan prvi susret političkih lidera Kašmira, dotadašnje vlasti i opozicije, s ciljem pripremanja zajedničkog odgovora New Delhiju, a u nastojanju pronalaska načina kako privoljeti centralnu Vladu u New Delhiju da povrati raniji status Kašmiru kao jednoj od ravnopravnih 28 država Indije i reaktiviranje člana 370. indijskog Ustava.

Prije nešto više od mjesec dana (24. juna 2021) premijer Indije Narendra Modi prvi se put nakon ukidanja statusa državnosti Kašmiru 2019. osobno susreo s liderima političkih stranaka Kašmira u Delhiju. Tema ovog sastanka bila je budućnost Kašmira. Kritičari zvaničnog Delhija i indijske politike općenito, ali i političkih vođa Kašmira i njihove servilnosti prema Delhiju, odbacili su ovaj sastanak kao irelevantan za narod Kašmira, optuživši tradicionalne političke vođe Kašmira i premijera Modija da je time želio demonstrirati i potvrditi štokholmski sindrom, koji navodno preovladava među vodećim političarima u Kašmiru, jer ih nije trebalo puno uvjeravati da se počnu osjećati zahvalnim svojim ugnjetačima u New Delhiju koji su inicirali ovaj susret.

Pored Modija, sastanku su prisustvovali i njegov guverner Kašmira Manoj Sinha, jedan od najodanijih indijskih političara hinduske fundamentalističke vjerske i nacionalističke ideologije Hindutva i Amit Šah, ministar unutrašnjih poslova Indije i dugogodišnji predsjednik vladajuće desničarske BJP partije u Indiji. Od političkih predstavnika Kašmira, sastanku su prisustvovali Faruk Abdullah, veteran kašmirske politike i lider Nacionalne konferencije i bivši glavni ministar Kašmira, njegov sin Omar Abdullah, također bivši premijer, Mehbuba Mufti, predsjednica rivalske političke dinastije klanu Abdullah koja je također bivša premijerka Kašmira.

Kako će se razvlaštena kašmirska politička elita uspjeti nositi s vulgarnom nacionalističkom i vjerskom fundamentalističkom hinduističkom politikom centra u New Delhiju, koja je od nekoć tolerantne, umjereno sekularne i pluralne Indije stvorila izrazito fašističku državu, teško je predvidjeti ovog trenutka, ali Kašmir bi mogao imati i ponekog keca u rukavu, a vjetar u leđa mu pružaju neki najnoviji geopolitički procesi koji se odvijaju u regiji Južne Azije.

Krajnji cilj ideologije Hindutva jeste stvaranje političke i vjerske ekskluzivne hinduističke države (Hinduraštra) zanemarujući i sistematski trijebeći sve pozitivne oblike indijskog sekularizma, pluralizma i tolerancije koje su karakterizirale Indiju od Mogulske imperije, kao i nakon njene nezavisnosti nakon britanske kolonijalne vlasti. Glavni inspirator i ideološki rasadnik ove ideologije jeste rasistička i izrazito fašistička hinduistička desničarska organizacija “Rashtrija Swayamsevak Sangh” (RSS). Radi se o krovnoj organizaciji “Sangh Parivar” ili (porodici RSS) koja je infiltrirana u sve, ali apsolutno sve pore indijskog društva, od politike, kulture, biznisa, sporta, obrazovanja i drugih sfera. RSS je osnovan 1925. i ima preko 6 miliona članova (volontera), a njen cilj jeste izgradnja hinduskog karaktera ličnosti. RSS također crpi inspiraciju iz evropskih desničarskih grupa, posebno od njemačkih nacista, prema kojim gaji posebno poštovanje. Za vrijeme kolonijalne britanske vlasti RSS je bio zabranjen kao i u tri navrata u periodu nezavisne Indije, između ostalog i zbog ubistva Mahatme Gandija i nakon vandalizma nad džamijom Babri u Ajodji 1992. RSS propagira ekskluzivno društvo i dominaciju Hindusa i Indiju u kojoj će svi drugi narodi, posebno muslimani i kršćani, biti ne samo građani drugog reda već i u potpunosti marginalizirani.

Propaganda iz New Delhija prema kašmirskim političkim liderima često ih naziva mafijom i optužuje za odsustvo lojalnosti Indiji. Činjenica je da premijer Modi i njegova vlada, kojom dominira BJP, a koja je pod snažnim utjecajem RSS-a, nema namjeru vraćati status državnosti Kašmira kakav je bio prije dvije godine. Politika u Kašmira nema značajnijeg utjecaja na političke procese u ostatku Indije. Štaviše, većina indijske javnosti oduševljena je politikom Vlade prema Kašmiru i odobrava je, uključujući i represivne mjere protiv tamošnje većinske muslimanske populacije. Stoga je takva situacija za Modijev BJP itekako profitabilna. Naravno, politička krema Kašmira sastanak s premijerom Modijem i njegovim ministrima predstavila je kao uspjeh, hvaleći se kako su svoje principijelne stavove predočili vladarima u New Delhiju koji danas njima upravljaju.

Tako je jedan od političara, Sajad Lone, izjavio kako je njegov i susret njegovih kolega s Modijem značio ponos za sve građane Kašmira, potencirajući kako im predstoji dugoročna borba za koju je potrebno pripremiti povoljne okolnosti. Ipak, ne treba se zavaravati da će vlasti u New Delhiju revidirati odluku Parlamenta da se Kašmiru oduzme specijalni status. Ozbiljniji posmatrači prilika u Indiji svjesni su da je jedan od temeljnih principa i obećanja vladajućeg BJP-a glasačima da će Kašmir u potpunosti vratiti pod okrilje i potpunu kontrolu Indije. Politički prethodnik BJP-a (BJS) i osnivač ove partije Shyama Prasad Mukherjee žrtvovao se za ovaj cilj. Prema tome, ukidanje specijalnog statusa državnosti Kašmiru kao posebnoj muslimanskoj politeji u okviru Indije sastavni je dio političke ideologije BJP-a i idealima kojim teži, kada je u pitanju odnos Hindusa prema muslimanima. Prema tome, šanse da se Kašmiru vrati specijalni status koji je uživao proteklih 70 godina prava je iluzija.

Restauracija Kašmira, pak, kao ravnopravne države s ostalih 28 koje čine Indiju (ali ne i njenog specijalnog statusa kao muslimanske države s posebnim karakteristikama i zakonima koju su joj garantirali članovi Ustava Indije 370 i 35A) moguće je da se desi, ali ne u skorije vrijeme. Povratak Ladakha  u okvir Džamua i Kašmira također je utopija. Razlog za to jeste namjera vladajućeg BJP-a da po svaku cijenu spriječi da muslimani Kašmira, koji su i kad je Ladakh bio u njegovom sastavu imali većinu, u bilo kom distriktu i izbornoj jedinici ovog područja imaju političku izbornu nadmoć. Onoga momenta kada vladajući BJP Narendre Modija to postigne i reducira izborni politički kapacitet muslimana analitičari vjeruju da će Džamu i Kašmir biti dodatno podijeljen, pri čemu bi južni dio, Džamu, kojim su u većini Hindusi, vjerovatno dobiti status posebne, 29. države.

Međutim, dio Kašmira koji poznajemo kao Kašmirska dolina i dalje će najvjerovatnije ostati na nižem statusu teritorija, pod izgovorom da zbog političke nesigurnosti, učestalog terorizma i pakistanskog navodnog utjecaja mora i dalje ostati pod direktnom upravom centralne Vlade u New Delhiju. Ono što je Narendra Modi želio postići sastankom u Delhiju 24. juna 2021. s vodećim muslimanskim političarima Kašmira, koji su mu došli na noge u New Delhi i s kojim se trijumfalno fotografirao dokazujući njihov navodni štokholmski sindrom, među kojim je većinu prethodno bio dao utamničiti, a zatim osloboditi onog momenta kad je pacificirao Kašmir, jeste kupovina vremena i bacanje prašine u oči javnosti u Kašmiru da s njima navodno pokušava otvoriti konstruktivan dijalog o eventualnoj restauraciji Kašmira s posebnim karakteristikama kao većinske muslimanske države s posebnim političkim, vjerskim i kulturološkim osobenostima. Povremeni susreti kašmirskih političara u očima njihove izborne baze dobro će doći njihovom imidžu i kreiranju percepcije kako se oni ipak bore za povratak digniteta i političke, vjerske i pravne sigurnosti građanima Kašmira. Međutim, stvarnost je da njima i dalje upravlja New Delhi preko jednog od najodanijih poklonika ideologije Hindutva, aktuelnog guvernera.

Radi se o do danas najvećem poniženju za muslimanski narod Kašmira koji trpi represiju ugnjetavača iz Delhija, s jedne, i oportunističke političke nomenklature u vlastitim redovima. U tim okolnostima ne treba se uopće iznenaditi ako ponovo dođe do dizanja tenzija, pobune naroda na ulicama Kašmirske doline i još veće podrške Islamabada nastojanjima naroda Kašmira za potpunom slobodom koji ne pokazuje da odustaje od borbe za nezavisnost. Stoga, ne treba uopće zanemariti faktor i potencijalnu ulogu Pakistana, ali i Kine, u neriješenom konfliktu oko statusa Kašmira. Ni Pakistan, a ni Kina ne prihvataju nikakvo rješenje za Kašmir ako ono neće značiti potpunu restauraciju državnosti Kašmira i njegovo vraćanje na stanje kakvo je bilo prije 5. augusta 2019. Osim toga, povlačenje američkih trupa iz Afganistana otvara vrata i nove šanse i mogućnosti za pojačani geopolitički utjecaj Kine i Pakistana u ovoj ratom razorenoj zemlji.

Cilj Pakistana decenijama je bio kako osigurati stratešku dubinu širenjem utjecaja u Afganistanu preko Talibanskog pokreta koji je pakistanska vojna obavještajna služba (Interservices Intelligence – ISI) sve vrijeme pokušavala ostvariti. Ako Pakistan uspije zadržati utjecaj koji je nekad imao nad Talibanima u Afganistanu, ako uspije uvjeriti vlasti u Pekingu da može na njih utjecati i odvratiti ih da ne postanu plijen i instrument manipulacije protiv Kine i odgovoriti ih od radikalizacije i poticanja na pobunu muslimana Ujgura u Xinjiangu protiv Pekinga, ovakva nova geostrateška situacija mogla bi se itekako odraziti i na indijsko područje Kašmira. Vlasti u New Delhiju koje imaju bliske odnose s režimom u Kabulu, u koji su investirale oko 3 milijarde dolara tokom proteklih decenija, stoga su posebno uznemirene potencijalnim strateškim postignućima Pakistana i Kine uslijed američkog povlačenja.

Upravo je to onaj kec u rukavu na koji možda i računaju kašmirski političari. Ne treba zaboraviti da je Faruk Abdullah, najpoznatija i najdugovječnija ikona kašmirske najveće političke grupacije, Nacionalne konferencije, koju je osnovao njegov otac Šejh Abdullah, a koji nastavlja njegov sin Faruk, prije godinu dana, nakon izlaska iz zatvora retorički izjavio da bi on možda više volio biti pod kineskom nego indijskom upravom. Ovaj iskusni, prefinjeni i provjereni političar veteran i dokazani lojalista Delhija i kritičar Pakistana tu je izjavu dao prije svega kao opomenu Delhiju da postoji i drugi put za Kašmir ako on i njegov narod na to budu prisiljeni.

Međutim, vlasti u Delhiju dobro znaju šta mogu očekivati od klana Abdullah i Mufti, ali sigurno nisu svjesni u kom pravcu će krenuti bunt naroda Kašmira čiji se radikalniji lideri koji se zalažu za separatističku opciju još uvijek nalaze u indijskim kazamatima. Ali, njihovo vrijeme će sigurno doći i oni neće biti servilni kao klanovi Abdullah i Mufti. Upravo su ovi lideri i nove generacije garant da hinduistička politika rasizma i represije neće uspjeti u nakani da od Kašmira i njegove muslimanske demografske većine proizvede političku manjinu marginalnog utjecaja.

Izvor

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime