Rijad Ahmetović

PISjournalU smislu komparativne politike na međunarodnoj osnovi, vrlo se lahko mogu pronaći kulturološke i socijalne paralele između dvije ili više država ili zajednica. Najčešći faktor međunarodnog povezivanja istih jesu sličnosti u historiji – gdje se najviše ističe opresija i otpor gdje nastaje solidarnost između različitih zajednica.

Iz tog primjera vidimo mnoštvo odnosa koji za sobom nose značajnu političku podršku u ime solidarnosti koja se poslije temelji u kulturi, politici pa čak i demografiji. Jedna od tih nekonvencionalnih odnosa jeste odnos između afroameričkih i afričkih zajednica i Palestine.

Primjer tih odnosa u glazbenoj kulturi je popularna raggae pjesma iz 1977. godine pod nazivom „Jednaka prava – Equal Rights“. Izvođač pjesme Peter Tosh u njegovim stihovima zahtjeva slobodu za nekoliko afričkih nacija ali također je spomenuo još jednu zemlju – Palestinu. Peter u pjesmi spominje:

„Jednaka prava i pravda, Palestinci koji se bore za jednaka prava i pravdu!“

Kada je aktivista Black Panther-a (Afroameričke političko-odbrambene organizacije) i pisac George Jackson ubijen u zatvoru u SAD-u 1971. godine, dvije pjesme su pronađene u njegovoj ćeliji. To su bile pjesme palestinskog pisca Samih Al Qasim o otporu protiv izraelskog agresora.

Konekcija Peter Tosh-a i George Jackson-a sa Palestinom su samo dva primjera duge historije solidarnosti između afroameričke/afričke solidarnosti i prava palestinskog naroda na samoopredjeljenje – dva pokreta otpora koji su bili u dijalogu decenijama.

1964. godine, Malcom X je publicirao članak u egipatskim službenim novinama pod nazivom „Cionistička logika“ u kojem je podvlačio paralele između opresije Palestinaca i Afrikanaca. Malcom nije vidio konflikt kao striktno religiozni, već kolonijalni – predstavljajući Izrael kao kolonijalni projekat koji služi široj imperijalističkoj agendi, gdje navodi:

„Europski imperijalisti su mudru smjestili Izrael gdje može geografski podijeliti arapski svijet.“

U istoj godini, Malcom je bio jedan od prvih afroameričkih lidera koji su se javno susreli sa delegatima iz Palestinske oslobodilačke organizacije.

Malcom X sa ranim liderima Palestinske oslobodilačke organizacije, 1964. godine

Dok anti-kolonijalni otpor postaje sve priznatiji u svijetu, sloboda za Palestinu je postala kamen temeljac u internacijalnoj bitci protiv imperijalizma. Afrički pokreti za slobodu su proširili svoje sfere interesovanjada bi izgradili svoj otpor kao dio globalnog anti-kolonijalnog pokreta gdje je Palestina je postala fokusna tačka u njihovoj solidarnosti.

15. augusta 1967. godine, Studentski nenasilni koordinacioni odbor iz SAD-a je izdao pozicijski papir pod imenom „Bliskoistočna kriza“. Iskazivajući podršku Palestini i kritikujući američku podršku Izraela,organizacije poput Plack Panthers su raspravljali da istinska sloboda ne može nikada doći za Afroamerikance dok se ljudi koji žive pod opresijom širom svijeta ne oslobode. Članovi organizacije su često govorili o afroameričkim zajednicama i njihovim odnosima sa policijom kao život pod okupacijom kao „interno kolonizirani“ narod. Bili su vokalni u njihovoj podršci Palestine i čak su se susreli sa pripadnicima Palestinske oslobodilačke organizacije 1969. godine u Alžiru.

Pripadnici Black Panther-a i pripadnici Palestinske Oslobodilačke Organizacije u Alžiru 1969. godine

Iz njegovog eseja iz 1972. godine pod nazivom „Odvedi me do vode – Take me to the water“, James Baldwin je pisao o njegovom odlasku iz SAD-a ali da nije želio živjeti u Izraelu, gdje govori:

„I da sam odletio za Izrael, državu koja je stvorena za svrhu zaštite zapadnih interesa, ja bih bio u još užem vezu: na kojoj strani Jeruzalema bih ja odlučio da živim?“

Muhamed Ali je također javno deklarisao njegovu podršku za palestinsko pitanje, gdje je učestovao na protestima za prava Palestinaca i obišao palestinski izbjeglički kamp u južnom Libanu.

Muhamed Ali u palestinskom izbjegličkom kampu u Libanu, 1970-ih

1979.godine velečasni Jasse Jackson se sreo sa delegatima iz Palestinske oslobodilačke organizacije i javno insistirao da režim u SAD-u vrši pregovore direktno sa Organizacijom. Ove riječi su mnogo značile za palestinski lobi u Americi. Kada je u pitanju afrička podrška Palestini, ne mora se gledati dalje od riječi velikoga Nelsona Mandele koji je javno izkazao svoju podršku Palestini i prava Palestinaca na samoopredjeljenje.

Mandela je čak i posjetio Palestinu 1999. godine zbog čeka njegov kip stoji u gradu Ramallah.
1980.Njegov unuk Mandla Mandela je danas aktivista za slobodnu Palestinu. Jednako kao Mandela i njegov unuk, nadbiskup Desmond Tutu je dobio globalnu pažnju kada je iskazao sličnost u stanju pod kojem žive Palestinici i apartheid-a u Južnoj Africi.

Nelson Mandela i Jaser Arafat

Nije moguće pričati o globalnoj afričkoj solidarnosti sa Palestinom bez spomena Afropalestinaca. Neki Afropalestinci imaju svoje porijeklo u Palestini od 12. stoljeća i oni su preci hodočasnika koji su išla na Hadž, pa su se kasnije naselili u Palestini.

Drugi su preci izbjeglica iz Nigerije, Sudana, Senegala i Čada. Neki od njih su došli u Palestinu specifično da se bore protiv izraelskog kolonijalizama. Danas su Afropalestinci integralni dio palestinskog društva i čine šaroliku sferu palestinske kulture i nacije.

1981.Bezbroj intelektualca, pisaca,aktivista, umjetnika, izvođača i slično su dali svoj doprinos u međusobnoj saradnji između afroameričkih/afričkih i palestinskih zajednica u znaku solidarnosti i suživota. Međusobna podrška za jednaka prava i otporu protiv segregacije su doveli do globalnog trenda solidarnosti i suosjećanja. U svijetu gdje još postoji rasizma, apartheid-a i podjele – mora biti i reakcijski otpor za slobodu. U tom otporu se rodilo ovo bratstvo između dvije historijski diskriminisane zajednice.

Malcom X Malcom X Malcom X Malcom X

Prethodni članakTrump, Nixon i kako je SAD kliznuo prema fašizmu
Naredni članakZbunjenost u vanjskoj politici Zapada; Biden i Bin Salman

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime