Osman Softić
PISjournal – Cilj američko-izraelske agresija na Iran bio je rušenje Islamske Republike. Pobjeda je trebala Izraelu omogućiti da se oslobodi sigurnosne opasnosti od Hizbullaha u Libanu. Izraelski lider Benjamin Netanjahu uvukao je Trumpovu administraciju u direktan rat s Iranom, rukovodeći se logikom da će libanski šiitski pokret otpora konačno pasti ako se eliminira vlada u Iranu kao glavni zaštitnik Hizbullaha a time i Libana kao suverene države.
Dosadašnji pokušaji Izraela da uništi Hizbullah vojnim sredstvima su propali, bez obzira na kapacitet izraelske vojne sile i razmjer izraelskih zločina, ubijanja civila i devastacije civilne infrastrukture. Izrael nije uspio ostvariti svoje ciljeve razoružavanja Hizbullaha ni pritiskom na libansku vladu ni mahinacijama s međunarodnom podrškom koju je pokušao provesti farsičnim diplomatskim pregovorima u Washingtonu s predstavnicima libanske vlade čije oružane snage nemaju ni kapacitet ni političku odluku da brane granice Libana od izraelske agresije. Libanska vojska nema ni avijaciju ni protuzračnu odbranu, tako da Izrael slobodno koristi zračni prostor Libana kao svoj vlastiti.
Liban kao dio šireg fronta
Primirje između Sjedinjenih Američkih Država i Irana postignuto nakon američko-izraelskog četrdesetodnevnog rata i neuspjeha supersile da Iran prisili na kapitulaciju još uvijek traje iako se ozbiljno krši. Pregovori o dugoročnom miru u kojima posreduje Pakistan suspendirani su od strane Irana zbog izraelske agresije na Liban. Iran je aktivirao doktrinu jedinstva frontova i ne pristaje na nastavak pregovora sve dok Izrael ne prestane s napadima na Liban i ne zaustavi genocid u Gazi koji provodi pod plaštom implementacije primirja. Libanski južni front i dalje je aktivan a Izrael je pojačao napade i upade dublje u Liban zauzevši srednjovjekovni križarski zamak Beaufort. Hizbullah nastavlja pružati otpor djelujući dronovima i raketama po položajima i oklopnim jedinicama izraelskih okupacionih snaga (IDF) raspoređenih u južnom Libanu. Hizbullah također djeluje po ciljevima na sjeveru Galileje u Izraelu.
Iz perspektive Izraela, Iran je odolio agresiji moćnijih neprijatelja i opstaje, koristeći između ostalog i polugu kontrole Hormuškog moreuza. Teheran uvjetuje nastavak pregovora s Washingtonom potpunim prekidom izraelskih napada u Libanu. Ovaj potez Irana, prema nekim ekspertima za Liban, osmišljen je da zaštiti političku i vojnu poziciju Hizbullaha, glavnog iranskog nedržavnog saveznika na Bliskom Istoku.
Izraelska agresija na Liban nastavljena je 2. marta 2026. nakon kontinuiranih kršenja primirja. Više od milion Libanaca je raseljeno, a preko 3.300 ih je ubijeno od samo početka marta. Na izraelskoj strani u istom vremenskom periodu ubijena su 24 vojnika i 4 civila. Ovaj broj je sigurno veći, ali Izrael prikriva stvarne vojne gubitke. Izrael je zaprijetio da će ponovo bombardirati južna predgrađa Bejruta, Dahiye, gdje živi na stotine hiljada ljudi većinom porijeklom s juga Libana, koji su najgorljiviji sljedbenici Hizbullaha, kako bi slomio volju za otporom i izazvao revolt libanskih građana protiv Hizbullaha.
Izrael pokušava odvojiti svoj libanski front od šireg regionalnog sukoba sa Iranom kako bi mogao nastaviti vojnu kampanju protiv Hizbullaha neovisno o pregovorima SAD-a s Iranom. Iran je toga svjestan i zaprijetio je da će gađati sjever Izraela i položaje izraelske vojske na jugu Libana, ako Izrael ponovo napadne Bejrut i njegova južna predgrađa. Predsjednik Trump je naredio Netanjahuu da odustane od napada na Bejrut, što se može tumačiti kao uspješan potez Irana da nametne doktrinu jedinstva frontova kao sastavni dio širih pregovora o miru.
Vlada ne uspijeva razoružati Hizbullah
Američki historičar Izraela i Libana, Asher Kaufman, koji ovaj sukob prati od 1982, uočio je neke ponavljajuće obrasce koji ukazuju na otpornost Hizbullaha koji, unatoč ogromnim pritiscima, dekapitaciji političke i vojne vrhuške tokom proteklih godina, obavještajne penetracije, destrukcije infrastrukture i gubitka ljudskih života i dalje uspijeva zadržati politički utjecaj nad libanskim društvom upravo zahvaljujući podršci baze pokretu otpora i iranske neprikosnovene pomoći.
Očekivalo se da će izraelski napadi na Liban i agresija na Iran, kao i raniji pad prijateljske vlade u Damasku, umanjiti ili neutralizirati podršku Irana Hizbullahu, ali to se nije desilo. Naprotiv, Hizbullah je dodatno vojno ojačao a nastavak izraelske okupacije juga Libana mogao bi Hizbullahu čak pomoći da ojača svoju poziciju i učvrsti narativ otpora prema širem libanskom stanovništvu.
Iako je u znatnoj mjeri vojno oslabljen nakon dvije i po godine rata s Izraelom, Hizbullah i dalje ima značajni uticaj u Libanu. Nakon potpisivanja primirja u novembru 2024. u Libanu je izabran novi predsjednik. Nedugo nakon toga formirana je i nova vlada, u februaru 2025.
Amerikanci i Izrael insistirali su od nove Vlade i libanskih državnih institucija da se ozbiljno angažiraju u razoružavanju Hizbullaha, prema sporazumu o primirju iz novembra 2024. kojim je okončana prethodna runda neprijateljstava ali koje libanska vlada i Hizbullah ne tumače na isti način. To se nije desilo. Iran je uspio u diplomatskim naporima da spasi politički kapital Hizbullaha i pomogne pokretu otpora u Libanu da obnovi svoje vojne sposobnosti.
Libanski premijer Nawaf Salam zabranio je operacije Hizbullaha a predsjednik Republike optužio ih je za uvlačenje Libana u sukob s Izraelom koji je većina Libanonaca ne prihvata. Međutim, zbog nepopularnosti i odsustva kredibilnog narodnog legitimiteta i snishodljivosti Vlade prema zahtjevima Washingtona i Tel Aviva, ali ponajviše zbog popularnosti Hizbullaha među građanima, državne institucije nisu uspjele razoružati Hizbullah.
Izrael pokušava preslikati model Gaze
Američki pritisci na libansku vladu i zahtjevi od Bejruta da se konfrontira s Iranom išli su do te mjere da je krajem marta 2026. Vlada Libana proglasila iranskog ambasadora personom non grata, naredivši mu da napusti zemlju. Međutim, ni ovaj potez nije urodio plodom a iranski ambasador je i dalje ostao u Bejrutu.
Izrael i Amerikanci su potcijenili dubinu podrške koju Hizbullah uživa u Libanu i dugogodišnji utjecaj Hizbullaha u dubokim slojevima libanske države i širinu popularnosti Hizbullaha ne samo među šiitskim već i sunitskim i kršćanskim slojevima libanskog stanovništva. Sve to rezultat je višedecenijske strategije Hizbullaha da izgradi kredibilitet i povjerenje širih slojeva stanovništva koje transcendira političke, vjerske i sektaške barijere i razlike, što zapadna diplomatija, NVO sektor i zapadna obavještajna zajednica u Bejrutu nikad nije mogla u potpunosti dokučiti i detektirati, donosivši svoje odluke na bazi površnih, nepotpunih i pogrešnih procjena o karakteru i značaju predvodnice pokreta otpora u Libanu.
Izrael pokušava preslikati model Gaze stvarajući novu sigurnosnu zonu u južnom Libanu okupacijom libanske teritorije, sravnivši sa zemljom čitava naselja koja je protjeravši većinu stanovništva iz tog područja optuživši ih za podršku Hizbullahu. Izrael ponavlja iste stare greške iz prošlosti kada je dvije decenije okupirao južni Liban i instalirao marionetski kršćanski ekstremistički režim Antoina Lahada koji je pomoću svojih oružanih falangi provodio volju Izraela na jugu Libana, nakon operacije Litani 1978, a zatim ponovo od 1982. do 2000. Neuspjeh ranijih okupacija trebao bi izazvati paljenje alarmnih crvenih lampi u Tel Avivu ali se to ne dešava. Izrael okupacijom juga Libana dugoročno nije uspio poboljšati svoju sigurnosnu poziciju.
Štaviše, te okolnosti su dovele do formiranja Hizbullaha. Trezveniji, racionalniji i manje ideologizirani strateški eksperti u Izraelu su toga svjesni ali oni nemaju utjecaja na politiku režima iako su svjesni da Izrael kopa vlastiti grob na jugu Libana. Iran je danas moćna država bez obzira na narative o njegovoj slabosti, a Hizbullah je više nego ikad ranije odlučan da nastavi pružati otpor Izraelu.
Netanjahu ide na izbore u oktobru
Koliko god da Netanjahu pokušava predstaviti okupaciju juga Libana kao pobjedu Izraela, historija nas uči da će Izrael u Libanu pretrpjeti još jedan poraz i poniženje. Ono što Netanjahuu daje vjetar u leđa je činjenica da većina Izraelaca podržava nastavak rata protiv Hizbullaha. S obzirom da su parlamentarni izbori u Izraelu zakazani za oktobar 2026, Netanjahu uporno pokušava proizvesti narativ o ubjedljivoj pobjedi barem na jednom od nekoliko frontova koje je pokrenuo i koje namjerno održava u životu još od 7. oktobra 2023.
Budući je Netanjahuov plan rušenja legitimnog ustavnog poretka u Iranu propao, a vojna agresija doživjela poraz, Liban i Hizbullah mu pružaju priliku da produži vanredno stanje u Izraelu koje mu je potrebno radi vlastitog političkog opstanka.
Paradoksalna je činjenica da neuspjeh Izraela u agresiji na Iran još više ohrabruje Hizbullah da nastavi pružati još veći otpor Izraelu što Netanjahuovu strategiju čini teško ostvarivom. Iran se neće odreći Hizbullaha kao što to priželjkuje Izrael, neprijatelji Irana na zapadu i njegovi oponenti u arapskim zemljama regije.
Koliko god SAD podržava Izrael, toliko ako ne i više Iran ima svoje legitimne interese u pružanju podrške Hizbullahu, svom najvažnijem arapskom savezniku. Upravo svjesni neuspjeha vojne opcije SAD i Izrael uz podršku nekih arapskih izraelskih saveznika pokrenuli su diplomatsku inicijativu u Washingtonu sa ciljem da prisile libansku Vladu u Bejrutu da postigne bilateralni sporazum s Izraelom i normalizaciju odnosa bez podrške Hizbullaha i drugih političkih opcija koje čine više od polovine libanske narodne volje. Izrael i Liban nikad nisu uspostavili diplomatske odnose tako da se ova diplomatska farsa može tumačiti kao teatralni samit koji je ishodovan putem pritisaka i prisile, bez podrške libanskog naroda.
Predsjednik Libana svjestan važnosti Hizbullaha
Na primjeru Libanu se najbolje može vidjeti krah izraelsko-američke agresije protiv Irana. Pompezna obećanja o novom Bliskom Istoku vjerovatno će okončati još gorom verzijom starog Bliskog Istoka, sa pozicije američko-izraelskih hegemonističkih interesa.
Islamska Republika Iran je iz ove najnovije epizode rata izašla osnažena i kao strateški pobjednik. Pokušaj nove okupacije južnog Libana doživjet će još veći poraz nego prethodni pokušaji. Kredibilitet Hizbullaha u Libanu je zbog hrabrosti njegovih boraca i žrtve koju podnosi je porastao. Libanska Vlada je krhka i bez američke i izraelske podrške može pasti svakog trena. Izrael i politika Washingtona još uvijek igraju na kartu novog bratoubilačkog rata u Libanu koji su pokušali potaknuti pritiscima na Vladu da silom razoruža Hizbullah.
Predsjednik Libana Joseph Aoun, kao iskusni i racionalni general i mudar političar, svjestan je uloge Hizbullaha u libanskom otporu i njegovom političkom utjecaju i snažnoj podršci koju uživa u redovima libanskih kršćana, izuzev onih radikalnijih koje predvodi Samir Geagea i njegova partija Libanske snage (LF), nije dozvolio da upadne u klopku građanskog rata. Hizbullah i mudra iranska politika također nisu pali u zamku Izraela. Islamska Republika neće dozvoliti poraz Hizbullaha i stvaranje velikog Izraela, bez obzira na pritiske i slabost libanske vlade i arapskih zemalja prema okupacijskom režimu u Tel Avivu.
