Peter Oborne

 

Kinu se predstavlja kao novog egzistencijalnog neprijatelja, baš kao što je bio slučaj sa islamom prije 20 godina

Prošlo je više od četvrt vijeka otkako je američki politolog Samuel Huntington napisao svoj poznati esej o sukobu civilizacija. Iznio je pretpostavke za niz ratova.

Huntington je pisao nakon pada Berlinskog zida i završetka hladnog rata između sovjetske Rusije i Zapada. Umjesto doba mira, Huntington je predviđao novu borbu između onih koje je smatrao nepomirljivim neprijateljima: islama i zapada.

Huntington je tvrdio da je identitet, a ne ideologija, u srcu savremene politike. „Što ste?“, upitao je, „i kao što znamo od Bosne do Kavkaza do Sudana, pogrešan odgovor na to pitanje može značiti metak u glavu.“

Dodao je: „Islam ima krvave granice.“

Zapadni političari poput bivšeg američkog predsjednika Georgea W Busha i bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira slijedili su mišljenje Huntingtona. U posljednjih četvrt stoljeća mnoge su muslimanske zemlje bile meta SAD-a i njegovih saveznika.

U međuvremenu, muslimani su u zapadnim medijima često predstavljeni kao divlji, radikalni ideolozi i egzistencijalna prijetnja svijetu. To je urodilo zaraznom islamofobijom na zapadu i porastom krajnje desnih političkih stranaka u Evropi.

Danas ću pisati o tome da bi veliki dio ovog štetnog neprijateljstva uskoro mogao prestati nakon tragedije koronavirusa. Djelomično je to zato što su (posebno u Britaniji) žrtve koje su muslimani podnijeli bile toliko očigledne i tako velike da mogu dovesti do zakašnjele promjene u stavovima javnosti. Prva četiri medicinara koji su umrli od epidemije su bili muslimani.

Ali postoji drugi faktor na djelu: pandemija koronavirusa preoblikuje globalnu geopolitiku. Zapad voli, a možda i treba, neprijatelja i najnovija meta je Kina.

 

Ciljanje na Kinu

Kina se predstavlja kao novi egzistencijalni neprijatelj, baš kao što je bio slučaj sa islamom prije 20 godina. I to od istih ljudi. Isti kolumnisti, isti istraživački centri, iste političke stranke i iste obavještajne agencije.

Nakon poznatog Huntingtonovog eseja koji je predvodio optužbe protiv muslimana – ili onoga što oni često nazivaju radikalnim islamom – sada su svoju pažnju skrenuli na Daleki istok.

Američki predsjednik Donald Trump, glavni svjetski napadač na muslimane, počeo je napadati Kinu, kao što je ranije Bush, njegov republikanski prethodnik, napao Irak 2003. godine i „osovine zla“ prije 20 godina. Tokom svoje kampanje 2016. godine optužio je Kinu za “silovanje” američke ekonomije.

Međutim, od izbijanja epidemije Covid-19, Trumpovi napadi su se ubrzali i osnažilii. Optužio je Kinu da je prikrila virus i lagala o broju smrtnih slučajeva.

Ranije ovog mjeseca je čak blokirao američke fondove prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, proglašavajući ih također „usmjerenim na Kinu“. Britanske novine, koje su posjekle čitave šume kako bi širile neprijateljstvo protiv muslimana, okrenule su se kineskoj prijetnji.

The Sun – koji je 2003. godine svirao ratna zvona u napadu na Irak – pokrenuo je priču u izvještaju u kojem se navodi da je virus namjerno razvila Kina kako bi „dokazala da je veća od SAD-a u borbi protiv smrtonosnih bolesti“. Britanska strana obavještajna agencija MI6 pomogla je izgraditi temelj za Blairov razorni napad na Irak pod optužbom za posjedovanje oružja za masovno uništenje.

Sada u vidu imaju Kinu.

Govoreći na BBC-jevom Today Programme, bivši šef MI6, Sir John Sawers, silno me iznenadio pokazujući simpatije prema Trumpovom blokiranju finansijskih sredstava WHO-a. Rekao je: „U Americi je dubok bijes zbog onoga što vide da nam je Kina svima uzrokovala, a ona izbjegava veliku odgovornost;  za porijeklo virusa i jer se u početku nije uspjela suočiti s njim.“

U Britaniji se govori bivših špijunskih šefova uvijek posmatraju kao trenutni pogled unutar ureda.

U međuvremenu, britanski vršilac dužnosti premijera, Dominic Raab, rekao je da „nema nikakve sumnje“ da nakon koronavirusa posao s Kinom neće teći „kao i obično“. Melanie Phillips, dugogodišnja kritičarka takozvanog radikalnog islama, nedavno je koristila svoju kolumnu u The Timesu kako bi upozorila da Zapad više ne može „zatvarati oči“ pred Kinom.

 

Zataškavanje

Naravno, postoje dobri razlozi za kritiziranje Kine. Postoje dokazi koji ukazuju na to da Kina nije bila transparentna u ranim fazama epidemije niti u broju njenih slučajeva. S druge strane, puno drugih zemalja (uključujući Britaniju) također je krivo za zataškavanja i obmane.

To je ono što čini promjenu atmosfere u vezi Kine tako očitom. Čak su i neokonzervativni istraživački centri, koji već dugo vremena bjesne protiv islama, našli novog protivnika.

Društvo Henryja Jacksona (HJS) bilo je jedno od najdosljednijih kritičara onoga što voli opisati kao radikalni islam ili islamizam. Sada je predvodio niz nedavnih izvještaja i istupa u medijima koji napadaju Kinu. Zaista su se njihovi napadi na Kinu posljednjih mjeseci eksponencijalno povećali.

Posljednja je bila anketa koju je proveo HJS. Ona je činila osnovu članka u Timesu prošle sedmice kojim je utvrđeno da „više od 80 posto Britanaca želi da Boris Johnson pokrene međunarodnu istragu o postupanju s Kinom u vezi sa početnim izbijanjem epidemije koronavirusa“.

Saradnik HJS-a dr. John Hemmings pisao je u The Telegraphu u znak podrške Trumpu zbog povlačenja sredstava WHO-a i upozorio na rastući „zloćudni“ utjecaj Kine. Matthew Henderson, direktor Centra za azijske studije HJS-a, pokrenuo je novu seriju videa sa The Sunom pod nazivom “Hot takees”.

U prvoj epizodi se postavlja pitanje „Je li izbijanje koronavirusa  kineski  Černobil?“

Izvještaj HJS-a je također bio taj koji je pružio osnovu za članak u Mail-u u nedjelju, u kojem se sugeriše da bi Velika Britanija na međunarodnim sudovima trebala tužiti Peking za odštetu u iznosu od 351 milijardu funti (437 milijardi dolara), zbog izbijanja epidemije. Institut Gatestone napravio je direktnu usporedbu između Kine i radikalnog islama.

Ironično je opisao izbijanje koronavirusa kao „još jedan trenutak 11. septembra za zapad“. Moj stari prijatelj Con Coughlin Telegraphov je urednik u oblasti odbrane i vanjskih poslova i ugledni stariji kolega iz Gatestone Instituta. Strastveno je podržavao irački rat. Sada je pozvao SZO-ovog prokineskog šefa da podnese ostavku.

MEE je kontaktirao Henry Jackson Society za komentar, ali nije dobio odgovor.

 

Nova linija konfrontacije

Neki bi mogli reći da je od raspada Sovjetskog Saveza Zapadu potreban zamjenski neprijatelj.

Imajte na umu da se Huntington-ov sukob civilizacija koji upozorava da će „prijelomne linije između civilizacija biti borbene linije budućnosti“ ne odnosi samo na islamsku civilizaciju. Huntington je osim islama upozorio na drugu „izazivačku“ civilizaciju.

Kina je, prema Huntingtonu, bila najmoćnija dugoročna prijetnja Zapadu.

Neće se sve promijeniti preko noći. Osjećam da će Iran ostati u fokusu Bijele kuće, takva je snaga lične veze između Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

Ali sada možda dostižemo kraj dugog perioda u kojem je islam bio glavni „krivac“. Moglo bi biti da je Zapad sada našao novog neprijatelja. Ako je to slučaj, muslimani mogu disati malo slobodnije.

Izvor

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime