PISjournal – Proteklih decenija, od samog početka izraelske okupacije Palestine, reakcije i stavovi lidera u muslimanskim zemljama postali su jedan od ključnih faktora njihovog mjesta kod naroda i samim tim trajanju njihove vlasti. Palestini Palestini
Običan narod, kada konkretno govorimo o islamskom svijetu, veoma je emotivan kada je posrijedi Palestina i stradanja njenog naroda. Jedinstvo arapskog odnosno muslimanskog svijeta kada je posrijedi Palestina, najbolje je oslikano na Svjetskom prvenstvu prije nekoliko mjeseci kada su ljudi na ulicama tjerali izraelske novinare. Taksisti ih nisu htjeli primiti u svoja vozila, a ugostitelji nisu htjeli da ih puste u svoje restorane. To je, dakle, reakcija običnog naroda.
Kada su posrijedi oni na vlasti, kod njih je opstanak na vlasti zapravo najveća briga pa stoga imaju i čitavu listu stvari koje moraju uraditi kako bi se osigurali. Jedna od tih, bar što se tiče islamskog svijeta, jeste podrška Palestini, odnosno, javna podrška.
Imajući u vidu da su zbog prisustva fašističkih tvrdolinijaša u izraelskoj vladi, bezbjednosni uslovi na okupiranim teritorijama, posebno u Al-Kudsu (Jerusalem) i Svetoj džamiji Al-Aksa, veoma su napeti i muslimansko javno mnjenje poziva za ozbiljan odgovor na zločine izraelske okupacije, a reakcija na tekuća dešavanja na okupiranim teritorijama može biti dobitna karta za političke ličnosti koje žele zadržati svoju vlast.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan koji se priprema za odlučujuće predsjedničke izbore 14. maja, također koristi unutrašnja dešavanja u Palestini da osigura pobjedu. Erdoğan je proteklih dana u skladu s muslimanskim zemljama rekao da je sveta džamija Al-Aksa “crvena linija” za ovu zemlju i da Ankara ne može šutjeti pred izraelskim napadima.
“Osuđujem podla djela protiv prve kible muslimana u ime moje zemlje i naroda i pozivam da se napadi obustave što je prije moguće”, rekao je Erdoğan u svom govoru dodajući: “Ovo se zove politika represije, politika krvi, politika provokacije. Turska nikada ne može ostati tiha i nepomična pred ovim napadima.”
On je, također, naglasio potrebu da muslimanski svijet ujedini svoje redove kako bi se suprotstavio izraelskim zločinima nad Palestincima u telefonskom razgovoru sa svojim iranskim kolegom Sayyedom Ebrahimom Raisijem.
Osim Erdoğana, turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu osudio je izraelske napade na džamiju Al-Aksa i pozvao da se oni prekinu.
Način reakcija zvaničnika Ankare na razvojdešavanja u vezi džamije Al-Aksa ukazuje da je palestinska stvar od velikog značaja za tursku javnost.
Stoga, zauzimajući vatrene stavove protiv izraelske vlade, Erdoğan pokušava reći svom narodu da je on i dalje pokrovitelj palestinskog naroda i da normalizacija odnosa s Tel Avivom, pa čak i trgovina i ekonomska saradnja sa Izraelom ne remeti stavove Ankare u vezi s Palestinom.
Ljudi u Turskoj sumnjaju u Erdoğanove stavove
Uprkos Erdoğanovim stavovima podrške Palestincima, građani Turske nisu sigurni u njegove stvarne namjere s obzirom na njegove kontradiktorne stavove u protekle dvije decenije, posebno uoči izbora. Erdoğan je 2009. godine, na marginama samita u Davosu, žestoko kritikovao Šimona Peresa, tadašnjeg predsjednika Izraela, zbog zločina u Tel Avivu u Pojasu Gaze, te je u znak protesta napustio skup. U to vrijeme, Erdoğanova popularnost u javnosti regije je porasla, a jedna od pokretačkih snaga iza njegovih ponovnih pobjeda na izborima je njegova podrška potlačenom palestinskom narodu.
Erdoğan je tokom svog političkog života dokazao da je sklon kompromisu s neprijateljima i sjediti s njima za istim stolom ako to zahtijevaju njegovi lični interesi. Vođen ovim pristupom, u protekle dvije godine smanjio je svoju podršku Palestincima i umjesto toga pružio ruku prijateljstva Izraelcima kako bi pridobio podršku okupacije. Prošle godine, nakon 12 godina napetosti s izraelskim režimom, turska vlada je obnovila političke odnose sa ovim Tel Avivom i ponovo su otvorene ambasade obje strane. Turski lider je napravio neke ustupke Izraelcima kako bi dobio njihovu satisfakciju.
Turska je prošle godine suspendovala aktivnosti Hamasa na svom tlu, ispunivši jedan od uslova izraelskog režima za detant. Proteklih godina, Ankara, najveći pobornik Muslimanskog bratstva, čiji je ogranak Hamas, dala je posebnu kancelariju Hamasu i uključila se u masovnu saradnju s palestinskim pokretom otpora, ali jedan od uslova Tel Aviva je bio gašenje ureda i proterivanje vođa ovog pokreta iz Turske. Iako su Erdoğan i drugi turski zvaničnici tvrdili da normalizacija ne narušava podršku Palestini, palestinski sukob je takav da prijateljstvo s bilo kojom stranom znači okretanje leđa drugoj strani. Dakle, politika uspostave bilo kakve saradnje Ankare sa Tel Avivom bila je neka vrsta distanciranja od palestinskih ideala oslobođenja.
Čak i u ljeto prošle godine, kada su tenzije između Irana i izraelskog režima porasle, a zvaničnici Tel Aviva tvrdili da Teheran planira atentat na izraelske državljane na turskom tlu, turska vlada je uhapsila 8 ljudi pod optužbom da su pripremali napad na državljana Izraela. Osim toga, turska vlada je uhapsila špijunsku mrežu povezanu s Mossadom koja je uključivala desetine ljudi, ali Erdoğan je zatvorio oči na tako važno pitanje koje je ciljalo na nacionalnu sigurnost njegove zemlje kako bi izbjegao krizu koja pogađa nove veze s Izraelom.
Turska, koja se posljednje tri godine suočava s ekonomskom krizom, računala je na finansijsku podršku Izraela da smanji efekte krize u društvu, a da bi privukla tu podršku morala je prekršiti neke od svojih ranije deklariranih stavova u vezi Palestine.
Uprkos svim ovim uslugama Ankare Izraelcima, narod Turske i dalje mrzi izraelski režim.
Zato su u junu prošle godine održali skupove protiv bilo kakve normalizacije odnosa sa Tel Avivom. Za razliku od svojih lidera koji žrtvuju palestinsku stvar za svoje političke i lične interese, narod Turske zagovara podršku borbi palestinskih grupa i Erdoğan je svjestan ove realnosti i zato ovih dana od naroda traži podršku za Palestinu kako bi ih ubijedio da mu vjeruju ponovo i izaberu ga za predsjednika.
Erdoğan, kojem je mjesec dana ostalo do izbora, zaostao je za svojim glavnim rivalom prema anketama i svoju moć gradi na klimavim temeljima, pokušava privući vjerske i islamske glasače i povećati svoje šanse za pobjedu obnavljanjem veza sa Sirijom i intenzivnom podrškom palestinskom narodu.
Ekskluzivno PISjournal
