PISjournal – Vazal je latinizirana keltska riječ, navodi enciklopedija, gdje „gwas“ znači rob. Danas se čini da su zemlje EU „vazalne države“, naizgled nezavisne, ali su njihove ovlasti donošenja odluka značajno ograničene i diktirane od strane SAD-a, postajući više nalik „robovlasničkim državama“ kao u srednjovjekovnoj Evropi.
Kada im je šef prošle sedmice rekao da su niko i ništa, da je njihov odbrambeni savez, NATO, beskoristan bez SAD-a, sakrili su svoje suzne oči iza stakala pilotskih sunčanih naočala sa srebrnim okvirom iz kolekcije Louis Vuitton Attitude Pilote (sa visokom cijenom od 995 dolara).
(Ustvari, gospodin Macron nije želio da svojim izgledom zasjeni ostale učesnike, već je pokrivao puknuti krvni sud u oku, što je medicinski poznato kao subkonjunktivalno krvarenje. Google kaže da se to može dogoditi jakim kihanjem, kašljem, stresom i neprestanim plakanjem.)
Evropa je od 1910. do 1945. pala na ispitu – u međusobnim sukobima i ratovima koji su na kraju, u dva svjetska rata, odnijeli ukupno 76 miliona života. Amerikanci su požurili spasiti Evropljane od njih samih, ali su okrenuli glavu u stranu kada su, naposljetku, sve države kontinentalne Evrope odlučile žrtvovati 6 miliona evropskih Židova.
Amerikanci su smatrali da je pomaganje cionistima u zauzimanju i kolonizaciji Palestine bio način iskupljenja ili okajanja zbog toga što nisu pozvali na odgovornost sve krivce, već su na smrt osudili samo 10 (da, samo 10) njemačkih dužnosnika. Uprkos nizu poslijeratnih suđenja, mnogi počinitelji zločina iz nacističkog razdoblja nikada nisu bili izvedeni pred sud niti kažnjeni.
Ti Evropljani, poput sadašnjih lidera zemalja EU, bili su obrazovani u drevnoj helenističkoj književnosti i znali su priču koju je Ezop pričao o komarcu i biku. Kukac leti preko livade uz mnogo buke za tako malo stvorenje i slijeće na vrh bikovog roga; i nakon što se odmori sekundu, sprema se da odleti. Ali prije nego što ode, moli bika za oproštaj što je koristio njegov rog kao mjesto za odmor.
„Mora da si jako sretan što sada odlazim“, kaže kukac dok mu bik odgovara: „Nisam čak ni znao da si tamo.“ Ezopov vlastiti zaključak ove kratke priče zapravo je lekcija za čovječanstvo: Što je um manji, to je veća uobraženost.
Evropske krijesnice su mislile da su toliko važni igrači u svjetskoj politici da mogu dobiti bilo koju bitku u koju uđu. Imale su veći značaj u našim očima nego u očima drugih naroda.
Ne zato što je uskogrudan, ali kada je britanski premijer Keir Starmer rekao svojim zakonodavcima da neće popustiti pritisku američkog predsjednika Donalda Trumpa, nije li to bilo uobraženo hvalisanje? Isto važi i za kanadskog premijera Marka Carneyja. Ali kada je rekao: „Srednje sile moraju djelovati zajedno da bi bile za stolom ako ne žele biti na meniju“, implicirao je da „srednje sile“ mogu spriječiti ekonomsku prisilu moćnih nacija da dobiju ono što žele. Carney nije spomenuo Trumpa po imenu, ali svi na godišnjoj konferenciji Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) u Davosu, koji su mu gromoglasno aplaudirali, znali su da misli na američkog predsjednika.
Ne mislim nužno da oni u Davosu imaju uske umove, ali čini se da je njihova arogancija toliko velika da imaju preuveličano mišljenje o Evropi, misleći da su evropske zemlje toliko toga postigle od Mastrihtskog sporazuma iz 1993. godine, kojim je stvorena EU. Sada imaju preuveličanu ocjenu sposobnosti Evrope u poređenju sa SAD-om.
Da je Ezop tu, pitali bismo ga postoje li drugi izvori taštine uobraženiji od malih umova; očigledno, postoje i drugi razlozi za osjećaj arogancije. Ne samo da se Evropljani ponašaju uzvišeno, već i drugi ciljaju visoko. Naprimjer, američki stav koji je toliko poznat da bi mogao stvoriti odrednicu u ekonomskom rječniku pod nazivom „globalna arogancija“. Washington zavisi od svoje hegemonije (ili onoga što misli da ima) nad drugim nacijama.
Evropa se nije oslanjala na svoj osjećaj hegemonije, pa ima „instrument protiv prisile“, nazvan „trgovinska bazuka“, kako bi regulisala svoje odgovore na ekonomsku prisilu trećih zemalja. Evropa će, kao i uvijek, stvoriti komisiju za ispitivanje, angažovanje i usvajanje protivmjera. Zašto to nazivaju „bazukom“? Pretpostavljam da, ako neka nacija, recimo SAD, koristi vanjski ekonomski pritisak na članicu EU ili na cijelu zajednicu, Evropljani vjeruju da imaju ono što nazivaju „geo-legalnošću“ kao pravno-normativni autoritet i da to mogu braniti bazukom kao što će braniti svoju domovinu (i/ili Ukrajinu) od Rusije (i/ili Kine).
Hoće li koristiti taj instrument protiv SAD-a kako bi izvršili vanjski ekonomski pritisak na one članice EU koje neće priznati američko preuzimanje Grenlanda vojnom silom ili kupovinom od Danske, osnivačice EU? Trump, kakav jeste, mogao bi promijeniti mišljenje o cijelom planu za Grenland, a Evropljani i dalje računaju na to da će on mijenjati raspoloženje i odluke tako brzo i često. Ali došao je u Davos, i prisutni su ga čuli kako mrmlja o preuzimanju otoka, uprkos „ogromnom poštovanju“ koje ima prema stanovnicima Grenlanda i Danske.
Trumpa nije briga što njegov pritisak na Grenland riskira potkopavanje svjetskog pravnog poretka. Njegove prijetnje da će prisvojiti autonomnu dansku teritoriju izazvale su strahove za budućnost suvereniteta i međunarodnog prava, ali njega nije briga. On zna, ali Evropljani ne, da će u novom svijetu postojati samo tri centra moći, a Evropa nije jedan od njih.
Jednopolarna američka hegemonija iz ere Hladnog rata se završava, a evropski analitičari vole predviđati da će je zamijeniti multipolarni svijet. Umjesto toga, stvorit će se tripolarni poredak, sastavljen od SAD-a, Kine i Ruske Federacije. Možemo čak reći da je već institucionaliziran i da je već operativan u geopolitici 21. stoljeća.
Uspavani američki demokrati i republikanci koji slijepo prate Trumpa u svakom smjeru u kojem se on kreće nisu toga u potpunosti svjesni, kao ni nasilnici iz EU. Ali oni moraju odgovoriti na pitanje čija su vazalna država Evropljani spremni biti: američka ili ruska.
Ako njihova uobraženost nije rezultat veličine njihovog uma ili ako ne pate od nekog drugog psihotičnog poremećaja, trebali bi prestati s tim zabludama ili planovima za preoblikovanje svijeta u skladu s vlastitim željama i fantazijama, već bi se trebali konsultovati ili s Trumpom, ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom ili kineskim predsjednikom Jinpingom Xijem kako bi saznali kakav odnos imaju na umu sa svojim novim saveznicima: vazalni ili robovski.
