Mehdi Bazargan, novinar                                                                                               procjep

PISjournal – Potpuna podrška Nourija al-Malikija i drugih osoba i partija povezanih s koordinacijskim okvirom Sudanijeve vlade za unutarnje upravljanje Irakom, posebno u pogledu ekonomskih pitanja i pitanja svakodnevnog života, dovela je regionalne odnose ove struje (koordinacijski okvir) na niži nivo prioriteta.

Sve ove činjenice ukazuju na to da vlada Mohammada Shia al-Sudanija traži novi put koji može dovesti do neželjenog i neizbježnog procjepa u odnosima između Bagdada i Teherana.

Nedavno su Wall Street Journal i Figaro izvijestili, pozivajući se na američke i iračke dužnosnike, da su Sjedinjene Države uvele strožija ograničenja iračkim privatnim bankama kako bi spriječile ilegalni prenos dolara u neke zemlje pod sankcijama na Bliskom istoku, prije svega u Iran.

Ovaj incident je uzrokovao pad vrijednosti iračkog dinara u odnosu na dolar i povećanje inflacije u ovoj zemlji. Trenutno je vrijednost iračkog dinara u odnosu na američki dolar pala za oko 10%. Zbog toga je Foad Hossein, ministar vanjskih poslova i zamjenik premijera Iraka, boravio u Washingtonu kao šef delegacije ove zemlje, kako bi se ovaj problem prevazišao. U delegaciji je bio i guverner Centralne banke Ali al-Alaq, i radi se o prvom koordinacijskom komitetu na visokoj razini za okvir američko-iračkog strateškog sporazuma. Iračka delegacija koja je boravila u Sjedinjenim Državama je u ime vlade Mohammada Shia al-Sudanija predstavila obaveze i dužnosnicima Bidenove vlade objasnila svoje nedavne korake u borbi protiv krijumčarenja valuta.

Također je predloženo smanjenje dolarskih restrikcija Američke Federalne banke prema Iraku i postepeno ispunjavanje tih zahtjeva kako bi se irački bankarski sistem i banke mogli prilagoditi novim uslovima ponude dolara i uvjeriti poslovne ljude da svrha američkih koraka nije ograničiti niti blokirati njihovu imovinu. Iračka delegacija je, također, u petak objavila da će na svoj dnevni red staviti potrebne mjere za reformu bankarskog sistema ove zemlje, te da će prihvatiti reforme koje razmatraju Sjedinjene Države.

U međuvremenu, još jedna važna agenda ove iračke delegacije je priprema terena za posjetu Mohammada Shia Al-Sudanija Americi kako bi mogao zacrtati put za poboljšanje odnosa na relaciji Bagdad – Washington. Sličan stav ima i premijer Iraka za zemlje Perzijskog zaljeva. Također, Al-Sudani poluozbiljno gleda na Evropljane.

U tom kontekstu, posjeta iračkog premijera Njemačkoj i Francuskoj i njegova nastojanja da poveća unutarnje kapacitete Iraka za proizvodnju električne energije i ojača trgovinske odnose između Zelenog kontinenta i Iračana dokaz su promjene iračke vanjske politike. Ali istovremeno, treba imati na umu da je Mohammad Shia al-Sudani, na poziciji premijera Iraka, koji ima snažne relacije s Teheranom, ključna figura koordinacijskog okvira.

To je uprkos činjenici da postoje neke neznatne razlike između Al-Sudanija i nekih ličnosti i tokova koordinacijskog okvira u sjeni napora iračkog premijera da se nastavi američka vojna prisutnost u ovoj zemlji; a u ostalim pitanjima, posebno u području vanjske politike i međunarodne trgovine, koordinacijski okvir pruža ozbiljnu podršku Al-Sudanijevoj vladi što potvrđuje prioritet iračkih interesa nad stranačkim interesima.

S ovog gledišta, potpuna podrška Nourija al-Malikija i drugih osoba i partija povezanih s koordinacijskim okvirom Sudanijeve vlade za unutarnje upravljanje Irakom, posebno u pogledu ekonomskih pitanja i pitanja svakodnevnog života, dovela je regionalne odnose ove struje (koordinacijski okvir) na niži nivo prioriteta. Zbir ovih činjenica ukazuje na to da vlada Mohammada Shia al-Sudanija traži novi put koji može dovesti do neželjenog i neizbježnog procjepa u odnosima između Bagdada i Teherana.

Naravno, Al-Sudani, kao premijer kojeg je predložio koordinacijski okvir, od dolaska na vlast uložio je ozbiljne napore da održi svoje bliske odnose s Iranom. Međutim, u jednoj računici isplativosti, Al-Sudani sada pokušava organizovati sastanak u Bagdadu kako bi obnovio odnose Teherana i Rijada, i kako bi poduzeo neku vrstu balansiranja između Irana i Sjedinjenih Država kako bi prošao sa što manje štete i razornih posljedica u sučeljavanju ova dva aktera.

Na tragu ovoga, Fuad Hossein je u ekskluzivnom intervjuu za Al-Monitor u Washingtonu priznao da “moj odnos s iranskim i američkim dužnosnicima nije skriven ni od koga; ali smanjenje napetosti između Teherana I Washingtona će biti u korist Iraka.” Ovo priznanje ministra vanjskih poslova Sudanijeve vlade u potpunosti pokazuje cilj koji je Bagdad sebi postavio.

U tom smislu, dogovor Bagdada s onim što Washington ima na umu zeleno je svjetlo za Al-Sudanijevu vladu da slijedi drugačiji put od vlade Adela Abdula Mahdija, bivšeg premijera Iraka, koji nikada nogom nije kročio u Washington uprkos tome što je od njega, tokom njegovog mandata zatraženo tri puta da posjeti Ameriku; jer Abdul Mahdi je definirao odnose Bagdada i Washingtona iz regionalne perspektive; ali sličnost ponašanja Sudanijeve vlade s vladom Mustafe al-Kazemija utrla je put novoj vladi u Iraku.

Ali također treba imati na umu da iako Al-Sudani odlučuje definirati novi put za Irak, kako u regionalnim odnosima tako i u odnosima s Evropom i Amerikom; ali u međuvremenu su Washington i Zeleni kontinent sve odgodili do završetka praktičnog procesa iračkog premijera; dakle, ne provede li se u praksi ono što Zapad traži od Iraka, posebno u odnosu na Iran, i novi put koji je zacrtao Al-Sudani završit će u ćorsokaku.                procjep procjep procjep

Ekskluzivno PISjournal