Belmin Herić dan
PISjournal – Dan Al-Kuds (Dan Jeruzalema) predstavlja jedan od najsnažnijih simbola borbe palestinskog naroda za slobodu i pravdu.
Ovaj dan, koji se obilježava posljednjeg petka u mjesecu ramazanu, proglašen je 1979. godine od imama Ruholaha Homeinija, vođe Iranske revolucije, kao globalni dan podrške Palestincima i otpora cionističkoj okupaciji.
Homeinijeva odluka nije bila samo politički potez, već i duboko religiozno, moralno i revolucionarno opredjeljenje koje je promijenilo narativ o Palestini u muslimanskom svijetu i šire.
Historijski kontekst: Palestinsko pitanje i Islamska revolucija u Iranu
Da bismo potpuno razumjeli značaj Homeinijeve odluke, moramo se osvrnuti na historijsku pozadinu palestinskog pitanja. Nakon osnivana države Izrael 1948. godine, palestinski narod je doživio masovno protjerivanje sa svojih zemalja, što je poznato kao Nakba (katastrofa). Stotine hiljada Palestinaca postali su izbjeglice, a njihova naselja su zauzeta od strane cionističkih snaga. Godine 1967., tokom Šestodnevnog rata, Izrael je okupirao Zapadnu obalu, Pojas Gaze i Istočni Jeruzalem, uključujući Aksa džamiju i Kupolu na stijeni – treće najsvetije mjesto u islamu.
Prije Islamske revolucije 1979. godine, palestinsko pitanje bilo je uglavnom ograničeno na arapske nacionalističke pokrete i ograničenu podršku izvan Bliskog istoka. Iako su neke arapske vlade (poput Egipta pod Nasrom i Sirije pod Hafezom el-Asadom) podržavale Palestince, često je to bilo više retorički nego stvarno. Osim toga, šah Muhamed Reza Pahlavi, iranski vladar prije revolucije, održavao je tajne odnose s Izraelom, što je dodatno marginaliziralo palestinsku borbu u iranskoj politici.
S dolaskom Islamske revolucije, Imam Homeini je potpuno promijenio iranski stav prema Palestini. Za razliku od šaha, koji je gledao na Izrael kao na saveznika protiv arapskog nacionalizma, Homeini je cionizam proglasio nelegitimnim kolonijalnim projektom i jasno izrazio podršku palestinskom otporu. Njegova poruka bila je jasna: borba za oslobođenje Palestine nije samo arapsko ili palestinsko pitanje, već islamsko i globalno.
Zašto posljednji petak ramazana?
Godine 1979., Imam Homeini je službeno proglasio posljednji petak ramazana Danom Al-Kudsa. Ovaj datum nije odabran slučajno – ramazan je mjesec duhovnog buđenja, a petak je sveti dan u islamu. Homeini je želio spojiti religijsku svijest s političkom mobilizacijom, naglašavajući da je oslobađanje Jeruzalema (Al-Kuds) dužnost svih muslimana.
U svom historijskom govoru, Homeini je rekao:
“Dan Al-Kuds je globalni dan u kojem potlačeni treba da suprotstave ugnjetavačima i poraze ih… Jeruzalem pripada svim muslimanima, i mi smo dužni podržati Palestince u njihovoj borbi.”
Poruka Dana Al-Kudsa
Homeinijeva poruka imala je više dimenzija:
– Religijska – Jeruzalem je sveto mjesto za muslimane, a njegova okupacija ne može biti prihvaćena.
– Politička – Palestinska borba nije regionalni sukob, već globalna borba protiv imperijalizma.
– Humanitarna – Podrška Palestincima je moralna obaveza svih ljudi dobre volje.
Ova izjava imala je snažan odjek ne samo u Iranu, već i u cijelom muslimanskom svijetu, postavljajući temelje za širi pokret solidarnosti.
Utjecaj Dana Al-Kudsa na muslimanski svijet i svjetsku politiku
Nakon proglašenja Dana Al-Kudsa, mnoge muslimanske zajednice širom svijeta počele su organizovati marševe, skupove i humanitarne akcije u znak podrške Palestini. U zemljama poput Libanona, Sirije, Iraka i Jemena, Dan Al-Kuds postao je masovno okupljanje protiv izraelske okupacije. Čak i u zapadnim zemljama, gdje je palestinsko pitanje često marginalizirano, muslimanske organizacije koriste ovaj dan da podignu svijest o patnji palestinskog naroda.
Homeinijeva inicijativa imala je i dalekosežne geopolitičke efekte. Iran je postao jedna od najglasnijih zagovornika palestinske stvari, pružajući financijsku, političku i vojnu podršku pokretima otpora poput Hamasa i Hezbolaha. Ovo je dovelo do zaoštravanja odnosa između Irana i Izraela, ali i između Irana i SAD-a, koji je tradicionalno podržavao Izrael.
Dan Al-Kuds u doba društvenih mreža i globalizacije
U posljednje vrijeme, društvene mreže su postale ključno oružje u širenju svijesti o palestinskom pitanju. Hashtagovi poput #FreePalestine, #AlQudsDay i #SaveSheikhJarrah postali su globalni trendovi, posebno tokom Dana Al-Kudsa. Aktivisti koriste platforme kao što su Twitter, Instagram i TikTok kako bi dijelili svjedočanstva o izraelskim zločinima, organizirali online kampanje i povezivali ljude širom svijeta.
Ova digitalna mobilizacija posebno je bila vidljiva tokom izraelskih napada na Pojas Gaze 2021. i 2023. godine, kada su snimci bombardovanja, uništenih domova i ubijenih djece obišli cijeli svijet. Dan Al-Kuds postao je prilika da se ove informacije dodatno amplificiraju, stvarajući pritisak na medije i političke lidera da se oglase protiv izraelskih zločina.
Uloga omladine u modernom pokretu solidarnosti
Posebno je značajna uloga mladih generacija u obilježavanju Dana Al-Kudsa. Dok su ranije demonstracije bile organizirane uglavnom od strane religijskih i političkih organizacija, danas se sve više mladih, uključujući i one koji nisu muslimani, angažuje u promicanju palestinske stvari.
Na univerzitetima širom svijeta, studentske grupe organiziraju debate, filmske projekcije i izložbe posvećene Palestini. U zapadnim zemljama, gdje je palestinska naracija često marginalizirana, mladi aktivisti koriste Dan Al-Kuds kako bi razbili medijsku blokadu i izazvali dominantne narative koji opravdavaju izraelsku okupaciju.
Humanitarna dimenzija: Pomoć Palestincima tokom Dana Al-Kudsa
Osim političkih protesta, Dan Al-Kuds je i prilika za humanitarnu pomoć Palestincima. Tokom ovog dana, brojne organizacije prikupljaju donacije za obitelji žrtava, obnovu kuća u Gazi i pružanje medicinske pomoći. U Iranu se tradicionalno organiziraju humanitarni konvoji, dok se u drugim zemljama priređuju dobrotvorne večere i aukcije umjetnina čiji prihodi idu u korist palestinskih izbjeglica.
Jedan od glavnih izazova Dana Al-Kudsa je česta manipulacija njegovog značenja u zapadnim medijima. Dok Homeini nikada nije miješao kritiku cionizma (političkog pokreta) sa mržnjom prema Jevrejima, neki mediji namjerno izvrtaju poruku Dana Al-Kudsa, prikazujući ga kao dan “mržnje”.
Kako bi se suprotstavili ovim narativima, organizatori Dana Al-Kudsa sve više naglašavaju da je borba protiv okupacije borba za ljudska prava, a ne protiv bilo koje religije. Uključivanje jevrejskih aktivista koji se zalažu za Palestinu (poput članova organizacije Jewish Voice for Peace) postalo je važan način demistificiranja optužbi za antisemitizam.
Unutrašnje podjele u muslimanskom svijetu
Iako je Dan Al-Kuds inicijalno trebao ujediniti muslimane u podršci Palestini, u nekim zemljama se suočava s unutrašnjim podjelama. Na primjer, neke vlade arapskih zemalja koje su normalizirale odnose s Izraelom (poput UAE-a i Maroka) pokušavaju umanjiti značaj Dana Al-Kudsa kako ne bi ugrozile svoje veze sa Zapadom.
Unatoč tome, građanske inicijative i nezavisne organizacije u tim zemljama i dalje obilježavaju ovaj dan, dokazujući da palestinska borba i dalje živi u srcima običnih ljudi.
Proglašenje Dana Al-Kudsa od strane imama Homeinija bilo je više od simboličkog gesta – bilo je to stvaranje globalnog pokreta koji i danas inspirira milijune ljudi. Kroz kombinaciju religijske svijesti, političkog angažmana i humanitarne pomoći, ovaj dan je postao snažan instrument u borbi za palestinsko oslobođenje.
U današnjem svijetu, gdje se često prikriva patnja Palestinaca, a političke elite šute zbog ekonomskih interesa, Dan Al-Kuds služi kao važan podsjetnik: Palestina nije zaboravljena. Dok god postoji nepravda, ovaj dan će biti prilika da se glas potlačenih čuje – od Teherana do New Yorka, od Jakarte do Londona.
Kao što je Homeini rekao:
“Dok god postoji okupacija, naša borba ne prestaje.”
I dok god postoji Dan Al-Kuds, svijet će se sjećati da je Jeruzalem – i sva Palestina – još uvijek čeka svoju slobodu.
Ekskluzivno PISjournal
