Belmin Herić
PISjournal – Hormuški moreuz, uski vodeni pojas koji spaja Perzijski zaljev sa Omanskim zaljevom i otvorenim vodama Arapskog mora, vjekovima predstavlja jednu od najvažnijih, najosjetljivijih i najopasnijih geostrateških tačaka na planeti Zemlji.
Njegova širina na najužem dijelu iznosi tek nešto više od tridesetak kilometara, pri čemu su stvarni plovni putevi za velike brodove i supertankere ograničeni na samo dva kanala široka po tri kilometra, odvojena sigurnosnom zonom. Ipak, važnost ovog prolaza nadilazi sve njegove geografske proporcije.
U svjetlu najnovijih i dramatičnih dešavanja, gdje su vojni udari Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na iransku teritoriju rezultirali radikalnim potezom Teherana da u potpunosti blokira ovaj moreuz, svijet se ponovo našao na ivici globalnog kolapsa. Razumijem vašu zabrinutost zbog ovih eskalacija; situacija zaista jeste alarmantna. Da bi se u potpunosti razumjela težina današnje situacije, neophodno je zaroniti duboko u njegovu fascinantnu i krvlju isprepletenu historiju koja seže hiljadama godina unazad, mnogo prije nego što je nafta postala razlog za moderne ratove.
Od bakarnog doba do Aleksandra Velikog
Historija Hormuškog moreuza nije počela sa crnim zlatom, već sa drevnim trgovačkim rutama koje su spajale prve ljudske civilizacije. Mnogo prije nego što su moderni supertankeri počeli parati njegove valove, ovaj vodeni put bio je ključna spona između civilizacija Mezopotamije, drevnog Elama i doline rijeke Ind.
Još u bronzano doba, trgovci su koristili ovaj prolaz za transport bakra, drveta i poljoprivrednih proizvoda. U vrijeme moćnog Ahemenidskog Perzijskog carstva, moreuz je bio vitalna tačka za pomorsku trgovinu i vojnu dominaciju nad regijom. Kada je Aleksandar Veliki u četvrtom vijeku prije nove ere osvojio Perziju i proširio svoje carstvo do Indije, njegov slavni admiral Nearh dobio je zadatak da istraži obale Arapskog mora i Perzijskog zaljeva. Nearhova flota prošla je kroz Hormuški moreuz, donoseći antičkom Zapadu prve detaljne zapise o ovom negostoljubivom, ali nevjerovatno važnom komadu mora.
Srednji vijek donosi uspon legendarnog Kraljevstva Hormuz, koje je od ovog tjesnaca napravilo jedno od najvažnijih trgovačkih čvorišta srednjovjekovnog svijeta. Prvobitno smješten na kopnu, grad Hormuz je preseljen na obližnje ostrvo Jarun, koje je ubrzo postalo poznato jednostavno kao ostrvo Hormuz. Tokom trinaestog i četrnaestog vijeka, ovo kraljevstvo je kontrolisalo obje strane moreuza i uspostavilo sistem sigurnosti i oporezivanja koji ga je učinio nevjerovatno bogatim. Veliki venecijanski istraživač Marko Polo posjetio je Hormuz krajem trinaestog vijeka i u svojim putopisima ga opisao kao grad nezamislivog sjaja i bogatstva, prepun indijskih začina, dragog kamenja, kineske svile i najfinijih bisera. Dominacija nad moreuzom tada nije značila samo vojnu moć, već i apsolutnu kontrolu nad arterijama globalne trgovine onog doba.
Evropski ekspanzionizam i portugalska imperija
Početak šesnaestog vijeka donosi tektonske promjene u globalnoj geopolitici, a Hormuški moreuz postaje prva žrtva evropskog kolonijalnog ekspanzionizma. Nakon što je otkriven pomorski put do Indije oko Rta dobre nade, Portugalci su shvatili da moraju eliminirati posrednike kako bi preuzeli monopol nad unosnom trgovinom začinima. Afonso de Albuquerque, nemilosrdni portugalski konkvistador, napao je i osvojio Hormuz 1507. godine. Pad ovog bogatog grada označio je početak više od stotinu godina duge portugalske dominacije. Uveli su strogi sistem propusnica, prisiljavajući sve trgovačke brodove da plaćaju ogromne poreze, što je donijelo nevjerovatno bogatstvo portugalskoj kruni, ali i posijalo sjeme mržnje.
Portugalska bahatost na kraju je dovela do njihovog pada. Početkom sedamnaestog vijeka, perzijski šah Abas I Veliki iz dinastije Safavida sklapa pragmatičan, ali historijski presudan savez sa Britanskom istočnoindijskom kompanijom. U proljeće 1622. godine, udružene anglo-perzijske snage opsjedaju i osvajaju portugalsku tvrđavu na Hormuzu. Ovaj događaj označio je kraj portugalske hegemonije i početak dugotrajnog britanskog utjecaja u regiji. Britanska imperija je u devetnaestom vijeku odlučila da pacifizira cijelu regiju, stvarajući takozvane Trucijalne države, koje će kasnije postati Ujedinjeni Arapski Emirati. Britanci su ovu regiju smatrali gotovo svojim unutrašnjim jezerom, a Hormuz je bio ulazna kapija koju je čuvala Kraljevska mornarica.
Doba crnog zlata: Nafta mijenja sve
Prava i moderna historija Hormuškog moreuza, ona koja je direktno oblikovala uslove za današnju globalnu krizu, započela je 1908. godine otkrićem velikih nalazišta nafte u Perziji. Perzijski zaljev je postao globalni energetski trezor, a tjesnac se transformisao u apsolutnu energetsku žilu kucavicu. Geopolitička dinamika se drastično promijenila 1971. godine, kada je Velika Britanija povukla svoje vojne snage. Iranski šah Reza Pahlavi iskoristio je taj vojni vakuum i zauzeo tri mala, ali strateški neizmjerno važna ostrva: Abu Musa, Veliki Tunb i Mali Tunb. Ova ostrva su omogućila Iranu da fizički dominira pristupom tjesnacu.
Situacija se mijenja islamskom revolucijom u Iranu 1979. godine. Početak iransko-iračkog rata osamdesetih godina donosi prvo moderno iskušenje za Hormuški moreuz kroz zloglasni “Tankerski rat”. Irak pod vodstvom Sadama Huseina počeo je napadati iranska naftna postrojenja i tankere, na što je Iran uzvratio napadima na tankere arapskih zemalja. Sjedinjene Američke Države su se direktno umiješale pokrenuvši vojne operacije u kojima su uništile veliki dio iranske konvencionalne mornarice.
Iranska Revolucionarna garda izvukla je ključnu pouku: u direktnom konvencionalnom pomorskom sukobu nemaju šanse. Zato su razvili opasnu doktrinu asimetričnog ratovanja dizajniranu isključivo za kontrolu i blokadu Hormuškog moreuza. Iranska strategija se oslanja na takozvanu taktiku roja sa hiljadama brzih naoružanih čamaca, mobilnim lanserima obalnih protubrodskih raketa sakrivenim u podzemnim bunkerima, te stotinama morskih mina i mini podmornicama. Upravo ta infrastruktura čini današnju iransku blokadu toliko smrtonosnom i teškom za neutralizaciju.
Iranska odluka da odgovori na izraelske i američke udare blokadom Hormuza duboko je proračunat potez. Danas, dok plamen rata ponovo obasjava noćno nebo iznad voda Omana i Perzije, Hormuški moreuz još jednom dokazuje da on nije samo geografska granica, već neumoljivi svjedok ljudske borbe za dominaciju. Njegove valove sjekli su drveni brodovi, teške karavele i britanske topovnjače, a danas nevidljivi razarači i nuklearne podmornice. Geografija je u ovom dijelu svijeta odavno postala sudbina, a svaki onaj ko podcijeni opasnosti ovog prolaza, osuđen je da završi u njegovim nepredvidivim dubinama.
Ekskluzivno PISjournal
