PISjournal – Dok se pažnja svjetske javnosti uglavnom usmjerava na vojne operacije i sigurnosnu situaciju na Bliskom istoku, posljednja eskalacija oko Hormuškog moreuza sve više pokazuje da njene posljedice daleko nadilaze regionalni okvir.
Ovaj uski pomorski prolaz, kroz koji prolazi značajan dio svjetske trgovine naftom i ukapljenim prirodnim plinom, odavno je prerastao u simbol geopolitičkog nadmetanja između Irana i Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, ono što se posljednjih sedmica sve jasnije nazire jeste činjenica da bi razvoj događaja u Perzijskom zaljevu mogao imati podjednako snažan uticaj na unutrašnju političku dinamiku u Washingtonu kao i na sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka.
Teheran svoju strategiju u Hormuškom moreuzu ne posmatra kao privremenu reakciju na aktuelnu krizu, već kao dio dugoročne vojne doktrine razvijane godinama. U tom kontekstu iransko rukovodstvo insistira da ponovno otvaranje moreuza zavisi od poštovanja iranskog suvereniteta i svih prethodno postignutih sporazuma.
Takva retorika sugeriše da Iran pokušava pokazati kako kontrolu nad jednim od najvažnijih svjetskih pomorskih pravaca smatra ključnim elementom svoje strategije odvraćanja.
Za Teheran Hormuški moreuz predstavlja mnogo više od trgovačkog prolaza. On je instrument kojim Iran nastoji povećati svoju pregovaračku poziciju u odnosima sa Zapadom. Svaka prijetnja njegovim zatvaranjem ili ograničavanjem plovidbe automatski utiče na svjetska energetska tržišta, cijene nafte i troškove transporta. Upravo zbog toga Hormuz već decenijama ostaje jedna od najosjetljivijih tačaka međunarodne politike.
S druge strane, Washington smatra slobodu plovidbe jednim od osnovnih principa međunarodnog poretka. Američka vojna prisutnost u Perzijskom zaljevu godinama se opravdava potrebom zaštite međunarodne trgovine i sigurnosti pomorskih ruta. Međutim, svaki novi talas konfrontacije otvara pitanje koliko dugo SAD može održavati skupu vojnu prisutnost u regiji bez ozbiljnih političkih posljedica kod kuće.
Upravo se na tom pitanju posljednjih mjeseci fokusiraju brojni međunarodni analitičari. Njihove procjene ukazuju da bi dugotrajna kriza mogla imati mnogo ozbiljnije posljedice po američku unutrašnju politiku nego što se na prvi pogled čini.
Historija pokazuje da američki birači uglavnom podržavaju vojne intervencije ukoliko one donesu brze rezultate i jasne političke ciljeve. Međutim, kada sukobi prerastu u dugotrajne krize koje povećavaju ekonomske troškove, fokus javnosti se vrlo brzo prebacuje sa pitanja nacionalne sigurnosti na svakodnevni život građana. Rast cijena goriva, povećanje troškova transporta i inflacija postaju mnogo važniji od vojnih uspjeha na udaljenim ratištima.
Hormuški moreuz upravo zbog svog značaja za globalno tržište energije predstavlja jednu od rijetkih tačaka gdje regionalni sukob gotovo trenutno proizvodi globalne ekonomske posljedice. Svaki poremećaj u isporukama nafte povećava neizvjesnost na tržištima, podiže cijene energenata i utiče na troškove proizvodnje širom svijeta. Posljedice se zatim prenose na cijene hrane, stanovanja, transporta i drugih osnovnih životnih potreba.
Takav razvoj događaja posebno je osjetljiv za američku administraciju u izbornoj godini. Ekonomska pitanja tradicionalno predstavljaju jedan od najvažnijih kriterija prema kojima američki birači ocjenjuju rad predsjednika i njegove administracije. Čak i kada uzrok problema dolazi iz međunarodnog okruženja, odgovornost se često pripisuje aktuelnoj vlasti.
Posljednja istraživanja javnog mnijenja pokazuju da rast životnih troškova ostaje najveća briga američkih građana. Visoke cijene hrane, goriva i stanovanja već mjesecima dominiraju političkim raspravama. Ukoliko bi kriza u Perzijskom zaljevu dodatno pogoršala stanje na energetskom tržištu, politički pritisak na Bijelu kuću mogao bi se značajno povećati.
Geopolitički analitičar Ian Bremmer već godinama upozorava da dugotrajni vojni angažmani na Bliskom istoku rijetko donose trajne političke koristi američkim predsjednicima. Prema njegovoj procjeni, uspješna vojna operacija može kratkoročno povećati podršku administraciji, ali produženi sukobi gotovo uvijek vraćaju pažnju birača na ekonomske probleme.
Sličnu procjenu iznosi i Richard Haass, koji smatra da strateški značaj Hormuškog moreuza gotovo garantuje da će svaki ozbiljniji poremećaj u njegovom funkcionisanju postati unutrašnje političko pitanje u Sjedinjenim Državama. Kada građani počnu osjećati posljedice međunarodnih sukoba kroz rast cijena goriva ili povećanje životnih troškova, vanjska politika prestaje biti apstraktna tema i postaje dio svakodnevnog političkog života.
Fareed Zakaria također ukazuje da američka historija pokazuje ponavljajući obrazac. Podrška javnosti vojnim intervencijama postepeno opada ukoliko sukob traje dugo, nema jasno definisan cilj ili ne donosi vidljive rezultate. Tada birači sve manje raspravljaju o međunarodnoj strategiji, a sve više o inflaciji, ekonomskom upravljanju i sposobnosti političkog rukovodstva da zaštiti životni standard građana.
Francis Fukuyama dodatno upozorava da produženi međunarodni sukobi mogu pojačati političku polarizaciju unutar samih Sjedinjenih Država. U situaciji kada dio javnosti smatra da država previše resursa troši na vanjske konflikte, a premalo na domaće prioritete, unutrašnje političke podjele postaju još izraženije.
Upravo zbog toga Hormuški moreuz danas predstavlja mnogo više od pomorskog prolaza između Perzijskog i Omanskog zaljeva. On postaje mjesto na kojem se istovremeno prepliću energetska sigurnost, geopolitičko nadmetanje, međunarodna trgovina i unutrašnja politika najveće svjetske sile.
Bez obzira na to kako će se trenutna kriza završiti, jasno je da će njene posljedice biti dugoročnije od samih vojnih operacija. Ukoliko se poremećaji u snabdijevanju energentima nastave, a cijene nafte ostanu visoke, politički efekti mogli bi biti jednako značajni kao i oni sigurnosni. U tom slučaju pitanje Hormuškog moreuza više neće biti samo regionalni problem Bliskog istoka, već jedno od ključnih pitanja koje će uticati na globalnu ekonomiju i političke odnose uoči narednih američkih izbora.
Današnje geopolitičko nadmetanje zato se više ne vodi isključivo na bojnom polju. Ono se vodi i na tržištima energije, u ekonomskim pokazateljima, među biračima i u percepciji javnosti. Upravo zbog toga razvoj događaja oko Hormuškog moreuza mogao bi ostati jedan od najvažnijih pokazatelja kako regionalni sukobi u 21. stoljeću imaju sposobnost da oblikuju unutrašnju politiku država koje su hiljadama kilometara udaljene od samog mjesta sukoba.
Ekskluzivno PISjournal
