Dr. sc. Tarik Kulenović vjere vjere vjere vjere 

PISjournalPonovo je zatoplilo. Nikli su i prvi vjesnici proljeća, ide ramazan. S proljećem Hrvatska se budi iz zimskog sna i priprema za izbore. Prvi su na redu manjinski izbori na kojima ćemo vidjeti ima li uopće u Hrvatskoj Bošnjaka.

Od popisa stanovništva 2011.godine do popisa 2021. godine Hrvatska je izgubila 23% bošnjačke populacije. Nisu svi umrli ne bojte se. Neki su odselili, a većina nestalih su postali službeno Hrvati. Smanjenje broja Bošnjaka od popisa do popisa prati povećanje broja Hrvata islamske vjere. Bogu hvala, muslimana ima.

Njihov broj opada u skladu sa opadanjem broja stanovnika Hrvatske. Za očekivati je kako će broj muslimana u Hrvatskoj narasti do slijedećeg popisa. Kao što će opasti i broj Bošnjaka. Neće svi odseliti. Neki će i umrijeti. Ako Bog da rodiće se i nova djeca. No, hoće li ih roditelji upisati kao Bošnjake ili kao Hrvate?

Moderni hrvatsko bošnjački odnos počeo je nakon austro-ugarske okupacije 1878.godine. Od tada Bošnjaci dolaze u Hrvatsku kao radnici, zanatlije, studenti i politički imigranti. Više od jednog stoljeća doživljavaju Hrvatsku kao zemlju u kojoj rade, a Bosnu kao zemlju u kojoj žive. Nije Hrvatska jedina. Slovenija, Austrija, Njemačka, skandinavske zemlje i, naravno, Amerika. Zemlja blagostanja. Bošnjačka zemlja dembelija.

Prvo je Amerika bila super. Onda su od rata počele stizati i drukčije vijesti. Dina je poginula u automobilskoj nesreći negdje kod Phoenixa, Arizona. Zoranu je puno bolje u Kanadi. Džafer je odselio iz Chichaga. Pravi bankar, vrti pare negdje na Srednjem Zapadu. Šemso lovi ajkule na Floridi i trudi se zaboraviti kako je bio komandant interventne jedinice u 3.korpusu. Elvis J. je uglazbio pismo svoje prijateljice iz New Yorka.

Za gram žutog ju je imalo pola Manhattna. Srđana zovu i Srbi i Hrvati da bude njihov. I stalno nešto traže. Prića mi kako je najteže pobjeći od tih žicara u dijaspori i biti svoj. Sjetim se stare pjesme: Otiš’ je svak’ ‘ko valja i mislim si kako s vremenom razumijem smisao takvih pjesama koji nisam razumio kad su objavljene.

Slušam Damira Avdića Grahu i njegove pjesme o Americi, bošnjačkoj zemlji dembeliji. Brutalno istinite i bolne.
U Hrvatskoj, tradicionalno zemlji bošnjačke dijaspore sa proljećem bude se i Bošnjaci. Savjetovanje Bošnjaka, strateško naravno, s pitanjem što i kako dalje, održalo se u Zagrebu, u organizaciji SABAH-a, udruženja koje je osnovao nekadašnji saborski zastupnik Bošnjaka, prof.Šemso Tanković. Hoće li od toga biti kakve koristi za Bošnjake u Hrvatskoj tek ćemo vidjeti. Stratezi se nisu okupili u džamiji, što je zanimljiv potez odvajanja nacije od religije.

I zvali su samo svoje političke istomišljenike što govori do kojih im je Bošnjaka stalo. Uz BNZ, SABAH i Bošnjački divan postoji i puno pretendenata na položaj saborskog zastupnika manjina koji danas nije Bošnjak. To govori kako su Bošnjaci, iako poslije Srba najbrojniji, postaju sve beznačajnija nacionalna manjina. Šokantno je gledati i analizirati kako su Bošnjaci upropastili i uništiti sve što su imali. Zašto taj samoubilački nagon u Bošnjaka?

Zašto smo od naroda koji su u Hrvatskoj predstavljali znanstvenici, umjetnici, biznismeni, ratnici… postali narod čiji su politički predstavnici dimnjačar i portir iz TV sitcoma? Kakvi su ‘rvacki mu’amedaneri bilo je kristalno jasno kad je žrtve Ahmića i Srebrenice otvoreno vrijeđao predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović.

Te navodno crvene linije za Bošnjake koje se ne prelazi niko od političko vjerskog establishmenta Bošnjaka u Hrvatskoj nije ni stao braniti. Da je to sve, bilo bi možda i razumljivo. Ljudi se boje. No kad je umro posljednji veliki slikar Bošnjak u Hrvatskoj, od Bošnjaka opet ni mukajet. Od sto glasa glasa čuti nije. Samo velika herojska tišina. A bar Đuzel nije imao politički obojene slike. Slavio je život. Hvala hrvatskim umjetnicima što su retrospektivom obilježili njegovu veličinu.

Mislim si da je umro Židov, Slovenac, Srbin, Talijan… ma bilo ko… bili bi mediji puni. Svaka bi zajednica takvu tužnu vijest iskoristila za kolektivnu promociju. Šta je pojedinac dao Hrvatskoj. No Bošnjaci opet herojski utekli u tišinu. Valjda nas ima k’o u priči. Valjda svaki Bošnjak nešto crta. Ko sam ja da dižem buku oko tog nekog Izeta Đuzela? A velik je slikar i dobar čovjek bio. Prevelik za zajednicu dimnjačara i tv portira, Bosaneca u Rvackoj.
Glupo je i govoriti sramota. Sramota jeste, no Bošnjaci su u Republici Hrvatskoj odavno prešli svaku granicu sramote i stida.

Od ljudi Bošnjaka postali smo konji Bosanci koji rade za kikiriki i ne bune se kad ih gazda povremeno ošine. Konju treba čvrsta ruka.
Manjinski izbori prethode parlamentarnim. Obzirom na količinu afera vladajuće stranke ne bi bilo iznenađenje da i oni budu ove godine jer opozicija je oštro krenula i ako HDZ bude odugovlačio zaboraviti će se njegovi uspjesi koji jesu stvarni i ostati će samo neriješene afere kojih ima puno. Ako bude uspješna turistička sezona, biti će oprošteno sve. A što ako ne bude?

A u Ukrajini i dalje ratuju. Niko se ne buni što je izvoz iz Hrvatske u Rusiju narastao otkad je uveden embargo EU na izvoz roba. Kako? Zašto? Niko i ne pita, a jasno je samo onima koji su tamo gdje treba da budu. U pravo vrijeme na pravom mjestu. Na godišnjicu ruskog napada, UN su opet donijele rezoluciju kojom osuđuju ruski napad. Rezultati su slični kao i prije godinu dana.

Svjetski politički establishment nije puno promijenio mišljenje. Koji su prije bili za embargo i danas su, koji su prije bili protiv i sada su. Kina predvodi suzdržane kao i prije. Od rata se ograđuje i Indija, Pakistan, Brazil i Južna Amerika. Sve je više glasova kako to nije rat cijelog svijeta protiv agreasivne Ruusije, nego rat NATO-a i Rusije u kome ne žele sudjelovati.

Nisu neutralni, nego su stranka protivnika rata. Svijet se ubrzano mijenja, od monopolarnog postaje multipolarni i, priznajem, ne bi me začudilo da Kinezi prvi slete na Mars. Pobjednici 21.stoljeća biti će oni koji ostvare održivu fuziju i prvi slete brodom s ljudskom posadom na Mars. Nama, običnim smrtnicima ostaje samo da čekamo.

Ekskluzivno PISjournal