Dr. sc. Tarik Kulenović nacionalna
PISjournal – Vrijeme je zimskih sniženja i rasprodaja. I skijanja ako ima negdje snijega. Kuha se sarma. Severina i njen bivši nastavljaju svoju trakavicu oko skrbništva nad sinom. Hrvati odlaze na svoj skijaški tjedan u Austriji. Izrael nastavlja svoje genocidno ubijanje Gaze. Do sad su ubili preko 26 hiljada ljudi, ranili preko 50 hiljada. Dokle više?
Sa Novom godinom dočekuju nas i nove knjige. Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske jedna je od njih. Riječ je o strateškom dokumentu jedne zemlje i logično je da ne bude javno dostupan. No vremena se mijenjaju. Tako i tržišna logika slijedi svoje zakone. Nekada tajni dokument od najveće državne važnosti, danas je knjiga privatnog izdavača dostupna na tržištu. Vremena se mijenjaju. Država, nekad sveta krava, vrhunsko dobro koje je zamjenilo i Boga na tržištu ideja, danas je postala samo još jedan igrač na međunarodnom tržištu 21.stoljeća gdje su nerijetko multinacionalne korporacije moćnije od država.
Nacionalna sigurnost RH je ozbiljna knjiga. Veliki broj okupljenih suradnika kroz tekstove nas upućuje na to što Republika Hrvatska identificira kao temeljne ugroze i prioritete svoje sigurnosti.
Otvaranje knjige tekstom hrvatskog muftije dr. Aziza Hasanovića ukazuje nam na svijest koliko su Hrvatskoj značajni muslimani, bilo kao prijetnja ili kao izazov za izgradnju stabilnije države.
Možda knjiga pomogne. Jer, u Hrvatskoj je počelo predizborno vrijeme.
Uz postnovogodišnje traume Severine Vučković i njenog bivšeg supruga koji već desetljeće javno prosipaju svoju sramotu oko skrbništva nad sinom, u Hrvatskoj su medijski najprisutniji izbor novog državnog tužitelja i preplaćene usluge Geodetskom fakultetu za postpotresno neuspješno snimanje stradalih zgrada. Ako se sjećate to je potres koji je pogodio Zagreb i Petrinju. Jednom davno.
Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek do sada je bila jedan od rijetkih članova vlade Andreja Plenkovića koja do sada nije bila ni okrznuta aferama. Izuzetno obrazovana i, što je možda važnije, rijetko kulturna osoba, miljama daleko od seljačije kakvu je HDZ-ova vlast dovela u žižu hrvatske javnosti. Dok su druge ministrica držanjem pričuvnih Mercedesa po štalama i obilnim trošenjem državnog novca za privatne derneke davale ton čitavoj vlasti, dr. Obuljen Koržinek je i postupcima i stilom iskakala za par kopalja od HDZ-ovog prosjeka. No, afera sa Geodetskim fakultetom uspjela je i nju uvaljati u političko blato.
Siguran pokazatelj da nam idu izbori. Hrvatska je kao vazal SAD i pouzdan član NATO-a dobila nove zrakoplove, helikoptere i oklopna vozila koji će nam valjda pomoći da se obranimo dok nas nitko ne napada. No sve to ima svoju cijenu.
SAD su jasno identificirale šefa BeHa HDZ-a Dragana Čovića kao odgovornog za opstrukciju plinovoda koji ima za cilj osigurati Bosni opskrbu plinom odvojenu od ruske plinske mreže. Njega je javno prozvao američki državni tajnik Anthony Blinken. Ova optužba dolazi sa najvišeg mjesta u američkoj državnoj administraciji i govori o ozbiljnosti tog naizgled lokalnog problema. Još nas je davno američki ambasador u Hrvatskoj Peter Galbraith opomenuo kako Amerika pamti, ne zaboravlja i naplaćuje sve što ste joj dužni. Bilo da je riječ o John Dillingeru, Pearl Harburu ili Osami bin Ladenu.
Sada je ponovo na Hrvatsku došao red.
Hrvatska superizborna godina pravo je vrijeme za razračunavanje sa ercegbosanskim karcinomom koji desetljećima predstavlja nužno potrebnu rezervnu opciju hrvatske politike željne svjetskog priznanja. Ercegbosanci ili Ercegovci ili Zapadni Hercegovci su etnička grupa katolika nastanjenih pretežno u zapadnoj Hercegovini, u šest općina iz kojih je nastala tzv. Herceg Bosna.
Većina katolika ne živi ili nije živjela na tom području no etničkim su inženjeringom i tzv humanim preseljenjem natrpani u taj djelić Bosne. Hrvati sa tog područja su narod stoljećima teške sudbine, sa kamena. Njihova je povijest puna migracija, radnih i ratnih, u potrazi za boljom egzistencijom ili u spašavanju golih života. Poput Kurda vjernih Americi iako ih je više puta prevarila, Hercegovci su vjerni Hrvatskoj iako ih je više puta izigrala. Iako služe kao hrvatska rezervna opcija, u Strategiji nacionalne sigurnosti RH nisu ni spomenuti. Prije su služili kao rezervoar radne snage kojim je zaustavljana depopulacija Hrvatske. Ulaskom Hrvatske u EU i otvaranjem granica, Hercegovci koji svi imaju i hrvatsko državljanstvo, svoju su obećanu zemlju počeli tražiti dublje u EU.
Stara izreka: Njemačka majka, ponovo je postala aktualna. Danas ne više samo Njemačka. I druge zemlje tzv. stare EU sve su privlačnije za hrvatske radnike. Hrvatska je i dalje Mekka, no ne više za radnu snagu iz okruženja. Demografske su procjene da Hrvatska treba skoro 600 tisuća stranih radnika koji dolaze. Ne više iz bližeg susjedstva, potresima pogođene Turske i ratom opustošenih Sirije i Ukrajine. Sada je riječ o radnicima iz Ukrajine, sa Filipina i iz Nepala. Strategija nacionalne sigurnosti RH njima se ne bavi. Što sa njima raditi?
Nepalci su u vojnoj povijesti poznati kao Gurke – najbolji vojnici koje koje je Britansko carstvo imalo. Da je pameti, suočeni sa prilivom imigranata iz Nepala i sve manjom željom Hrvata da idu u vojnike, hrvatski bi MORH mogao formirati i bojnu Gurka. Desetljećima muslimani služe u Hrvatskoj vojsci, često isticani i kao najbolji vojnici, pa zašto onda ne bi i Nepalci?
Hrvatska suočena s bijelom kugom depopulacije (samo u posljednjih nekoliko godina Hrvatska je izgubila oko 200 tisuća stanovnika) u ovoj izbornoj godini mora ponuditi i nova rješenja. I tu dolazimo do novog problema. Hrvatska, da bi održala dostignuti standard, treba radnike. Nekadašnji rezervoari Bosne i Srbije su ispražnjeni. Poljska je ušla u EU, njeni radnici radije idu u Njemačku koja je im je ne samo bliža, nego je standardom i odnosom prema radnicima privlačnija. Potrošili smo radnike iz Sirije, potrošili smo i one iz izbjegličkih logora u Turskoj, trošimo Ukrajince. A radnike trebaju i Francuska i Italija. Nakon uništenja hrvatskih brodogradilišta primorci i primorke idu u Italiju brinuti o sve starijim Talijanima i Talijankama.
Hrvatska vlasnička klasa raduje se Filipincima i Nepalcima. Računaju njih treba manje platiti nego Hrvate. Zadovoljiće se oni i mrvicama. Fizički su manji, treba im manje hrane. Ostaci radničke klase u Hrvata takođe su nezadovoljni. Imigranti im ruše ionako nisku cijenu rada. Vlasnička ih klasa koristi. Dokle god se domaći i radnici imigranti glože nitko se neće baviti uzrokom. A uzrok je pohlepa vlasnika.
Samo da im je što više. Čemu? Ćefini nemaju džepova. Ništa sa sobom neće ponijeti na ahiret. Zaboravljaju što je Poslanik s.a.w.s. rekao: Pošten posao treba pošteno platiti dok se ne osuši znoj na licu radnika. Nije to bezveze iako to i muslimani u Bosni i Hrvatskoj danas često zaboravljaju.
Strategija nacionalne sigurnosti R.Hrvatske nas jasno upućuje kako su ljudi najveća vrijednost svake zemlje, pa i Hrvatske. Nažalost ne upućuje nas kako se ponašati u danas promijenjenim okolnostima kada imigranti postaju sve veći dio hrvatskog stanovništva, a starinci odlaze. Ne pruža nam ni odgovore što d Bosnom, hrvatskim najbližim susjedstvom. Ulaskom u NATO, pristupanjem EU, Bosna može postati bedem sigurnosti Hrvatske.
Sve je više muslimana i u Hrvatskoj. Prihvaćeni su kao Hrvati islamske vjeroispovijesti, u Hrvatskoj se grade i džamije, ako bude sve u redu do kraja desetljeća biti će ih barem pet sa munarom. Postojeće su pune muslimana, puni su i mesdžidi.
No uz naše musliće, kako Hrvati običavaju zvati Bošnjake i Albance, sve je više i novih, stranih, muslimana koji ne poznaju jezik niti običaje, drže se u grupama, rade i opasne poslove za malo novaca i ostaju svoji. Hrvatska se mijenja, neprimjetno i svakodnevno. Na ta goruća pitanja birokratski metajezik još nema odgovora.
Ekskluzivno PISjournal
